Kategorija: Ante Granic
Objavljeno petak, 20 Maj 2011 09:43
Klikova: 1337
“AKO POSTOJI RAJ NA ZEMLJI – ONDA JE TO LJ U B U S K I !…
KAKO DA TI KAZEM…DOLJE NETAKNUTA PRIRODA , GORE
PLAVO I CAROBNO NEBO … I OKO NAS PRAVI LJUDI…
BOGATSTVO OVOGA KRAJA SU , U PRVOM REDU – LJ U D I !
TO NISU LJUDI – TO SU ANDJELI SA STALNIM OSMJEHOM
NA LICU – A ISPRED NAS CAROBNI VODOPAD KRAVICA – KOJI
NAS OPCINJAVA …I MENE , I DJECU…I MOJU “MINI SUKNJICU”,
KAKO JE TI ZOVES . A i ONA JE PRVI PUT OVDJE , IAKO JE SARAJKA !…
POZDRAVLJAM TE.. i PRICAT CU TI , MAMA – KAD DODJEM…
U – B E J R U T ” !…
Ispisivao je na razglednici KARIM EFENDIJA , crnpurasti LIBANAC ,
dok su mu po licu padale sitne kapi ciste vode T r e b i z a t a !…
Ako pratimo zivot i reagiranja ove nase unesrecene zajednice ljudi ,
stice se utisak da smo pregrubi i prekriticni upravo , i prvo , prema
samima sebi . Rijetko se pojavi utjesna prica o tome – kako nas v i d e
d r u g i , oni koji dolaze iz svijeta o kome mi imamo samo stereotipe .
Kao naprimjer :
– Ah – muslimancine ! ….Ma pusti Azijate !…
– Ameri ce nama skrojiti kapu !…
– Ma , mani se Srba – svi su oni CETNICI !…
– Ma kakva KINA , komunjare koje se bogate na nas racun , a pritom
zaboravljaju da su poubijali studente na SI E NEN-u !…
– CIGANSKA POSLA !…
– “Turci” su sve osvojili – i Hrvatima jedino preostajeda se isele iz BH !
…E , moj je BABO bolji trgovac od tvoga – on je uspio da proda i GUDU
cak u – BEJRUTU…
– Ovo je BOSNA , nije ovo LIBAN…Obuci mini suknju u BEJRUTU pa se
tamo pravi vazna !…
I tako dalje .
Ko ce bolje – siroko mu polje !
N A N A P R E D S R C A N I M U D A R O M
———————————————————————*-
Unuka je , konacno , spremila kofere i pospremila se za Bejrut . Kahfa samo sto
nije servirana na sinijici ispred minderluka , a NANA se namjestala – netremice
gledajuci u unuku koju je odnjihala , odgajala i evo , konacno , i docekala da joj
ona sapne na uho iznenadjujucu vijest :
– “Udacu se…nasla sam onoga koga sam trazila” !…
NANA se naprosto skameni od iznenadjenja .
Ali , unuka je bila skrta na rijecima i izbjegavala je svaki dalji razgovor o toj
temi .
– Dobro – nasalila se NANA MEJRA – mogu li cuti b a r i m e ?
Djevojka donese posluzavnik sa fildzanima i dzezvom , sjede na cilim ispred NANE
i znalacki podvi noge . Nasu fildzane , malo se zamisli i rece :
– K A R I M !…K a r i m m u j e i m e !…Karim efendija !…HA..HA…HA !
I N a n a se osmijehnu .
– K a r i m , K a r i m…pa , lijepo ime !…Lijepo je ime K A R I M !…Bas lijepo !
Znas , Karim na arapskom znaci optimistican , simpatican..kako da kazem …
V E L I K O D U S A N…mislim …onako – ljudski pristupacan… trazila je uporno
i znalacki NANA najbolju rijec … I nakratko se zamislila .
– Alahu dragi , koliko se novih imena uselilo u ovu nasu nesretnu Bosnu otkad je
poceo taj nesretni rat !…
…K a r i m !…K a r i m – kao u buncanju je izgovarala NANA !
Znas , pokusavala je da se n a s a l i ona :
– Ono , sto se kaze : Brat je mio koje vjere bio – s a m o nek je…m u s l i m a
n !..
S a m o n e k j e – m u s l i m a n !… Ha haaa..! Smjeskala se NANA zagonetno .
Unuci zadrhta fildzan u ruci , prelise se kapi skorupa kahfe – i padose na cilim .
N a n a se strese !
Djevojka je cutala i gledala u m r lj u od kahfe na skupocijenom cilimu !
– N a n o , je li ovo sto sam prosula – k a h v a , kava , ili k a f a ?… upita , da
bi umanjila nelagodu .
– Eh….dansnji mladi : ti ih pitas jedno , a oni pitaju drugo . Reci ti meni , gdje
je taj
Bejrut ?…I imas li ti bar sliku tog famoznog K a r i m a ?
Djevojka – kao da je samo cekala to pitanje , izvadi jednu slikicu iz zadnjeg dzepa
svojih dzins pantalona i pruzi je NANI .
N a n a je pogleda , priblizi sliku ocima i rece :
– Trebaju mi naocale !
Kad ih je stavila , pogleda radoznalo fotografiju , namrsti se i udalji sliku
u ruci , da je bolje p r o s e i r i izdaleka . Namrsti celo , napuci usne i upita
unuku :
– A r a p !.. J e l i ovo ON – ridjokosi A r a p ?…
– Da , upravo tako – nesto tako kao A r a p i n – kaze bez kompleksa djevojka ,
prinoseci fildzan ustima .
– O , tobe jarabi…pa , kako da kazem …kako…hajde – Oh , Boze , hajde dobro !…
A r a p i n , Arapcina – pa sta ?… ovaj – mucila se Nana sa samom sobom :
– Aaaarraapiin , i to ridjokos !…Necemo , valjda , sada plakat zbog toga !…
N a n a zatim ucuta . Da bi premostila nelagodu , ona pomirljivo doda :
– Ako je to Alahov izbor , hvala mu i slava !…Kad on kaze BUDI , tako bude !..
Arap , ako je i Arap !…B a r k l a nj a !…
Unuci zadrhtase ruke , poigra joj fildzan u ruci i kahva se ponovo prosu po cilimu !
– Da on nije kakav mladi i m a m iz dzamije KRALJA FAHTA u Novom Sarajevu ,
priupita Nana – saleci se , i gledajuci mrlje od kahfe na skupocijenom cilimu , koga
- o n a , kao mlada nevjesta , donijela u ruhu !
Neko pozvoni na vrata . Djevojka skoci i otvori … Na vratima je bio – t a k s i s
t a !
Unuka se trkom vrati , poljubi N a n u MEJRU , stegnuvsi je uzase , izvadi jednu vecu
fotografiju i doda je Nani …
Taksista joj uze kofere , ona nervozno istrca napolje – i naprosto uskoci u taksi .
Nana joj je mahala onom f o t o g r a f i j o m , sve dok se taksi nije izgubio iza
okuke .
– Ej , Zuhra…Zuhra…mnogo si , brate , utegnuta za taj Bejrut – mnogooo!
Ali , djevojka se nije ni okrenula !
– Z u h r a…Z u h r a…javi se…javi se odamh kad stignes…odmah !…Odmah se
javi !…
Zatim se vrati na seciju , stavi naocale i pogleda sliku .
Najprije joj poigrase ocni kapci , usne joj se ukrutise , zgrci se lice , namrgodi
joj se
celo , srce joj poce naglo da tuce…Ona se uhvati za srce – i naprosto se svali na
seciju ,b a c i v s i f o t o g r a f i j u n a m i n d e r l u k !…
Na fotografiji se smijesio lijep i naocit , ridjokosi momak – koji je nasmijan stajao
ispred neke k a t e d r a l e , a oko vrata je nosio oveci srebreni lancic sa
pozlacenim k r i z e m !…
N a n i se zamraci ispred ociju …..
Kao uza hinat , oglasise se i zvona S a r a j e v s k e k a t e d r a l e .
P o d n e !…
Na minderluku je buncala zgrcena Nena : K a r i m…Karim…B e j r u t… k r s t
…OH !…
U sobi je nastala ona sumnjiva tisina , koja uvijek prethodi erupciji nekog gnjeva .
M A M A K R U T A – I Z B E J R U T A
————————————————————-
S i k i r a s hanuma je nervozno setala ispred sina i samo molila ALAHA da joj
pomogne .
– Samo mi ti…samo mi ti , Alahu dragi , mozes pomoci…samo…ti…samo…
Isla je usplahirena od kraja velike sobe do ogromnog prozora , sa koga je pucao pogled
na grad BEJRUT prepun visokih dzamija , koje su strcile iznad grada , ali je ona
setala
pogledom samo od jedne do druge crkve i zaustavljala pogled na KATEDRALI sa dva vitka
zvonika , izgubljenoj u sumi visokih minareta .
Ispred JOLANDE SIKIRAS , sjedio je za stolom njen voljeni sin KARIM , pognute glave
i ociju
uprtih u neku neodredjenu tocku na stolu – na kojoj je drzao ispruzeni kaziprst ,
koji se
lako grcio kao pijavica .
Kad bi , onako usplahirena i k r u t a dobavuljala do prozora i pogledala grad koji
joj je
sada izgledao kao tudji , SIKIRAS hanuma bi pogled prikovala za sina , tu ispred nje
, i gledala
ga onim gnjevnim i drhtavim pogledom – koji zamagljuje vidik i pojaca drhtaje : na
licu ,
na ocima , usnama, bradi . Na njoj je sobna haljina od crvene teske svile , stegnute
u pasu
pojasom visnjeve boje , a krute sake su joj bile stegnute kao kod boksera .
– B o s a n k a hm !… Hajde inekako…B o o o s a n k a !…Izgovarala je ona tu
rijec sa
posebnim naglaskom , a KARIMU se sada cinilo i s a p r e z i r o m :… B o s a n
k a !…
– Ima li , moj nesretni sine , u tom famoznom Sarajevu ijedna krscanka , ijednaaa ?…
Ijedna katolkinja , naprimjer…nema , je li de ?
– Ne , ne moze biti da nema ?..Nikako !…
Karim obuhvati glavu sa sakama i pognu je blize stolu .
Dobro , B o s a n k a – hajde inekako B o s a n k a – ali zasto ZUHRA ?…Z U H R A
!…
Cuj Zuhra !…
– Otkud ta ZUHRA bas da na tebe naleti – i to ( vidim na ovoj slici ) u m i n i s
u k nj i !
Pa , ako te je i zavela mini suknjom – je li bila, sine , i jedna krscanka sa mini
suknjicom…?
– Oh , te famozne mini suknjice – doda! . Ima ih , eto , i u Bejrutu…Uh !
– I ima li sine , tamo i jedna krscanska cura u tom famoznom…kako ono rece… ah
da – da
tom SARAJEVU – pitam ja tebe ?..
P i t a m j a t e b e – provocirala je sina SIKIRAS HANUMA , dok je KARIM , ukrucen
i pognut , cutao kao k r i v a c !
.
JOLANDA SIKIRAS se prekrsti tu ispred sina koji je i dalje cutao kao osudjenik .
Visoki zvonici bejrutske katedrale u daljini – utonuli su u neki zalutali oblacak .
– Sta smo mi ALAHU skrivili da u nasu kucu , po prvi put otkad nase pleme postoji – bas
moj sin dovodi neku ZUHRU , i to iz SARAJEVA !…ZUHRU – Iz Sarajeva , h a l a d u m
i !…
Nasta dugo cutanje .
J o l a n d a hanuma – izgledala je jos vise kruta , a KARIM je izgledao ozbiljan
, zabrinut ,
malo postidjen i blijed u licu , kao poslije groznice .
Nemogavsi izdrzati majcin uporni pogled , mladic samo tiho doda :
– M a m a , j a v o l i m s a m o Z U H R U !…Samooo…Z U H R U volim …mama !
I zari sake u biceve nemirne kose , koji su mu p a d a l i n a c e l o u n
e r e d u .
S i k i r a s hanuma se ukruti kao statua i zamisli se . Nakon duge stanke , ona
odjednom –
roditeljskim refleksom napravi tri koraka do sina , pomilova ga po kosi i majcinski
doda :
– Dobro , sine !…N e k a d o dj e – neka dodje, sine !…Nece BEJRUT izgoriti
zbog toga !…
N e k a d o dj e !…O d m a h n e k a d o dj e !…
Majka ti zeli svaku srecu , kao svaka majka svom djetetu…
Ali , moras razumjeti i majku …
Moras i majku razumjeti !..Oh !
KARIM poskoci kao oparen , zagrli majku i izljubi je po licu , a zatim istrci u
avliju ,
izvadi telefon . Okretao je neke brojeve , a onda , ozarenog lica , uzviknu :
– Draga ZUHRA…DOLAZI…I MAMA TE ZOVE…DOLAZI !…Ama jest , jest..
Ma , jeste sigirno…sigurno – sto posto te zove !
Sto posto…sigurno, kad ti kazem !… i – ljubum te….!!!
I vidi se – kontakt se prekinu .
S i k i r a s h a n u m a je stajala zabezeknuto .
Kad joj KARIM efendija pridje suznih ociju kadifasta sjaja , i zagrli je ponovo i
poljubi –
majka ga pomilova i doda : Eto , mozda ce te u tom Sarajevu bar prozvati :
– KARIM efendija – vjere katolicke – razvedri se ona !… I nasmija se iskreno .
– Pa neka !…Neka i to bude !…N e k a !…A l a h j e v e l i k i !…Doda .
Onaj oblacak sa zvonika Bejrutske katedrale vec je nekamo odlutao , ili se istopio
u beskraju suncanog sjaja iznad Bejruta !
C E T V O R O U LJ U B U S K O M K R A J U
———————————————————————
Proljeca gospodnjeg godine 2.011. , sjedila je Ispred vodopada KRAVICA ZUHRA SIKIRAS
sa djecom , dok je sarajevski z e t – efendija KARIM SIKIRAS pisao razglednicu majci
u Bejrut .
Onu recenicu : “P r i c a t c u t i , m a m a , k a d d o d j e m u B e
j r u t” –
podvuce crvenom olovkom .
Djecak JAN i djevojcica LARA brckali su se ispod vodopada KRAVICA i vristali ,
prskajuci
jedno drugo .
Ta djeca , m i s l i m j a , predstavljaju bas prave Bosance i Libance . Jos malo ,
i oni ce
govoriti zadovoljavajuce tri jezika : bosanski , arapski i francuski – kojim , i
inace ,
svakodnevno komuniciraju u PARIZU , znamenitom gradu na obali SENE .
Nekada su i uceni Bosanci i Hercegovci govorili tri jezika : bosanski , turski,i
arapski…
A oni koji nisu govorili turski i arapski , gvororili su druga neka dva svjetska
jezika , pa i
latinski !
KARIMA su zaista , doduse u sali , zaista i prozvali EFENDIJA VJERE KATOLICKE !
Ovdje , u ljubuskom kraju , cinilo se , odjednom se izmijenio i njegov zivot :
toliko su mu
svidjeli ljudi i okolis , da je zamolio suprugu da se raspita – da li bi im
dozvolili da ovdje ,
bilo gdje na prostoru ljubuske opcine – n a p r a v e v i k e n d i c u
!…Zamislite !
Pisali su i meni .
Otpisao sam im da cu uciniti sve da ispunim njihovu zelju , a predlozio sam im
GRADSKU .
Gradsku , jer se i gospodja ZUHRA francuka novinarka , naprosto zaljubila u ljubusku
krajinu i njene plemenite ljude , i to ne samo na p r v i , nego i na svaki drugi
pogled !
Ona proucava i stare kulture , pa i B o g u m i l e , sto je specificnost i
rijetkost , pa i na
nasim prostorima…
A G r a d s k a je dobra adresa i radi neobicnosti njenih ljudi , kojih jos (
kazu ) ima .
A kad je KARIM efendija poceo da hvali Ljubusake “malo pretjerano” , kako mu je
prebacila
ZUHRA , ( dodajuci neke drasticne primjere iz proslog rata ) , Karim efendija je sa
onim
poznatim azijatskim mirom , otvorio na jednom mjestu knjigu TRAVNICKA HRONIKA ,
( francuski prijevod i poklon od ZUHRE ) – i pruzio joj , pokazujuci podvuceno mjesto u
knjizi koju je upravo citao . Htio joj je , ocima stranca , objasniti – otkud se u
dobrom narodu ,
kad dodju iznenadne nesrece – pojave pojedinci , kao neljudi .
I kao – NELJUBUSACI !
Evo odlomka , davno napisanog teksta , kao Karimov odgovor na Zuhrine primjedbe o tim
pojedincima iz svijeta njenih “drasticnih primjera” :
========
– To su obicno grlati , nasilni , nezadovoljni , potunjeni i nastrani ljudi , koje
do tada niko
nije znao , ni primjecivao – i koji ce se , kad uzbuna legne , opet zagubiti u
svojoj bezimenoj
sirotinji ( pa i u glavi ) – u strmim mahalama iz kojih su i dosli…
Ili ce ostati – d a c a m e u n e k o j h a p s a n i ” !…( Andric ) .
Z u h r a se namrsti , citajuci . I ucuta .
=========
JAN i LARA dotrcase i prekinuse ovu roditeljsku nesuglasicu , trazeci da ih vode na
sladoled .
Karim efendija vjere katolicke ima i jednu t u g u na dusi , koju nikako ne moze da
ublazi .
Ama bas – nikako !
Naime , kao LIBANAC ( suprotno nasim stereotipima o njima ) , nikako ne moze da
shvati –
kako su ljudi mogli da ruse b o g o m o lj e u proslom ratu , sto se nikada nije
desilo u LIBANU !
I tamo su ljudi mijesani , i tamo je bjesnio rat , i tamo su ginuli ljudi – ali se
nikada nisu rusile
bogomolje . N i k a d a !…
A umjesto portreta junaka moje price , evo i upucenog mi pisma – neka bude citaocima
kao poklon . Kao lijep poklon od onih koji nas zavicaj gledaju i vide – kroz druge
naocale !
I kao dodatno objasnjenje – za o p t i m i z a m !
P I S M O K A O R A S P L E T
A sto se tice mog kako ti kazes efendije, on je odusevljen cijelom Hercegovinom ali
posebno mu se svidjela okolina Ljubuskog i Medjugorje. Naravno prvenstveno priroda,
netaknuta, jer je, ne znam koliko poznajes, Liban previse urbaniziran, previse
izgradjen i uglavnom neplanski. Odusevljen je i mirnocom ljudi, i spokojnim zivotom
bez stresa, jednostavnim stilom zivota. Uzivali smo u gostoljubivosti ljudi, toplina
je nesto sto je nam je zajednicko s Libancima, a sto na zaista nedostaje na Zapadu.
Naravno to sto smo mi Bosnu podjelili na etnicke i vjerske teritorije, ne zvuci mu
cudno jer je ista stvar i u Libanu, ali mu je cudno to da su tokom zadnjeg rata,
paljene crkve i dzamije, to se za 16 godina rata u Libanu nikada nije desilo : hocu
reci da uprkos sukobu razlicitih vjera u Libanu, Libanci imaju duboko postovanje
prema religiji, mnogo dublje nego mi u Bosni gdje svako voli i postuje samo svoje…
Ipak raduje ga da kod nas jos uvijek ima jako mnogo mijesanja ljudi, mijesanih
brakova i multikulturalnosti, jer to ne postoji u Libanu. Primjera radi, njemu je 40
godina i polovinu zivota je proveo u Bejrutu ali ne poznaje ni jednog muslimana i
druza. Hriscani i muslimani se tamo ne mjesaju, ni u jednom segmentu svakodnevnog
zivota. A i mjesani brakovi su zabranjeni jer se samo priznaju religijska
vjencanja… Ali su svi, za razliku nas u Bosni, patrioti, svi zakleti Libanci!
Kad sam ja usla u njegov zivot, to je bio prvi put da njegova uza i sira familija
ima neki kontakt s nekom “muslimankom”, gledali su me kao nekog cudaka dok nisu
skontali da sam otprilike kao oni, od krvi i mesa i bez velike razlike u nacinu
zivota. Kod mojih je to islo lakse ali je i tu bilo cudnih situacija. Moja nana ni
danas ne konta kako on Karim moze biti katolik : pa to je za nju muslimansko ime,
ustvari to je arapsko ime, i puno hriscana s Orjenta nose arapska imena… Ne konta
ni to da i on vjeruje u Alaha sto znaci Boga… Ali nije nana jedina, redovno se
srecemo s tim neznanjem u Bosni… No sve je to simpaticno!
Ako te jos nesto zanima, postavi mi konkretno pitanje!