Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja petak, 25 Novembar 2011 09:43
Datum posljednje izmjene petak, 25 Novembar 2011 09:43
Objavljeno petak, 25 Novembar 2011 09:43
Klikova: 830
DRUGI NASTAVAK pod gornjim naslovom , pisan je godine 1.992. To je vrlo bitno potcrtati .
Zatim je dopunjeno 1993. i objavljeno u BH EKLUZIVU , novinama koje su izlazile u
Splitu te citano na osnivackoj skupstini MATICE BOSNJAKA u BOSANSKOM INSTITUTU Adila
ZULFIKARPASICA u Cirihu . Studija je izisla u posebnom ZBORNIKU Marta 1993. godine
pod naslovom : BOSNA , BOSNJASTVO i BOSANSKI JEZIK .
Donosimo DRUGI ODLOMAK iz studije o Bosanskom jeziku .
O J E Z I K U
Jezik je drustvena tvorevina koju je stvorio kolektiv za svoje potrebe . Jezik cesto
dijeli sudbinu naroda . Analizom jezika jednog naroda , moze se otkriti cjelokupna historija
toga naroda , jer su sva njena pojavljivanja , na ovaj ili onaj nacin , jezikom zabiljezena .
Ipak , jezik nije rijeka bez obala . To je unekoliko i matica koju drustvo njeguje i
usmjerava , normira i cuva .
Sa prvim bljeskom covjekove svijesti – rodjena je i r i j e c , koja je odmah
imala osnovnu funkciju – da ljude spaja , bez obzira na to da li je to bilo u formi KRIKA kojim se
kolektiv upozorava na pojavu neke opasnosti , ili je bio radosni uzvik da se podijeli sretno
okoncan lov .
Ta iskonska uloga rijeci , zadrzana je tokom cijele covjekove predhistorije i
historije , da bi danas – u ovo nase vrijeme i na nasim prostorima , rijec odjednom bila preobrazena u OTROV !
Rijec je , cini se , prestala da spaja ljude , izgubila je trenutno svoju
najhumaniju funkciju i pretvorila se u o t r o v , koji ljude – razdvaja !
Rijecima se danas ruse mostovi i podizu visoki i neprobojni zidovi medju ljudima ,
praveci tako od ljudi suprostavljene i zakrvavljene neprijatelje , koji se kunu – ne
vise u vjecnu ljubav , nego u vjecnu MRZNJU .
Rijeci ljubavi postaju – rijeci mrznje .
Ahbabi postaju – ljuti neprijatelji .
Rijeci mrznje postaju normalni saputnici covjekovog zivota , ako se takav zivot uopste
moze nazvati zivotom.
Apsurd potcrtava i fakat da i pismo , ta covjekova svetinja koja ga je izvela iz
divljastva i predhistorije i uvela u civilizaciju i historiju – postaje jabuka razdora i uzrok
mrznji i neprijateljstava .
Eto , dakle , posla za – bosanski DUH !
Eto , dakle , posla da se vidi kako je , i koliko je bio velik bosanski BAN KULIN
kad je , prije vise od osam vjekova – kao nepismen covjek – naredio svome pisaru da
POVELJU DUBROVCANIMA napise na dva pisma – cirilicom i latinskim pismom .
Eto , dakle,posla i za – bosanski jezik ( da ga tako uslovno nazovemo ) …
Eto posla za sve nas da sada , bas u ovom preteskom vremenu ( 1.992. prim.aut.)
povedemo borbu za sve ono sto ljude spaja .
I da pocnemo od BOSANSKOG JEZIKA ….Zasto ne ?
N E K E O S O B E N O S T I B O S A N S K O G J E Z I K A
——————————————————————————————
U Hrvatskoj se danas jezik naziva – hrvatski . U Srbiji se jezik naziva – srpski .
U Bosni i Hercegovini , zvanicno se i dalje zove – srpskohrvatski , ili
hrvatskosrpski .
Medujutim , izbio je rat – i Bosna i Hercegovina se , i u jezickom pogledu , nalazi u
delikatnoj situaciji ….
Tamo gdje vecinu cine Hrvati , nema ni govora da jzicka politika bude mnogo
drugacija nego u Hrvatskoj . Tamo gdje vecinu cine Srbi , sigurno je da ce
i tamo biti onako kako je u Srbiji . Bar zasada . Jer , sve je moguce . Sve .
Necemo se sada ovdje osvrtati na razlike izmedju srpskog i hrvatskog jezika , jer
bi to bilo protumaceno kao mijesanje u kulturnu politiku tih drzava . Zadovoljimo se
konstatacijom da je gotovo nemoguce razlike izraziti brojem , ali recimo ipak da razlike
izmedju srpskog i hrvatskog jezika POSTOJE i da se te razlike krecu od 4 do 9 posto
jezicne mase ( pored ostalog ) , sto je manje od razlika koje postoje izmedju
engleskog jezika u Americi i Engleskoj .
U svakom slucaju , narod ima pravo da DA IME SVOM JEZIKU , pa su hrvatski i srpski
jezik realnost . Tako se s pravom nazivaju – nemamo nista protiv .
Postavlja se sada pitanje ( 1992. prim.aut ) : DA LI JEZIK naroda Bosne i Hercegovine ,
hajde da kazemo i muslimanskog naroda , ima svoje osobenosti , bar u onoj mjeri po
kojoj postoje razlike izmedju srpskog i hrvatskog jezika ?
Ako te osobenosti postoje , koje su to i u cemu se sastoje ?
I da li su te osobenosti dovoljne da se jezik kojim se govori i pise u Bosni i Hercegovini
imenije RAZLICITO od pojmova srpski i hrvatski ?
O tme ce , nadam se , odlucivati kompetentniji od nas , jer takvih u Bosni i Hercegivini ima .
Mi cemo spomenuti samo neke osobenosti , tek da naznacimo da postoje , kao i
cinjenicu da vise od devedeset posto rijeci u srpskom , hrvatskom i takozvanom bosanskom jeziku jesu – ZAJEDNICKE RIJECI .
T U R C I Z M I
———————
Tipicna je govorna karakteristika bosanskog jezika – upotreba turcizama .
Pritom teba reci da su svi narodi ( i narodnosti ) Bosne i Hercegovine u
osmanlijskom periodu
u svom govoru upotrebljavali , manje-vise , turcizme . Muslimani su ih sacuvali duze
, do danas ,
iz razloga koje ne treba posebno objasnjavati .
Procjenjuje se da je broj turcizama u jezicima naroda Bosne i Hercegovine oko deset hiljada .
Najveci broj ljudi i ne zna sto su sve turcizmi u jeziku kojim govorimo .
Turcizmi su u nas jezik dosli sa turskim osvajanjima . Kasnije su ustaljeni
svakodnevnom upotrebom u govoru i pismu , a kasnije turcizme prenosi i turska administracija ,
skole posebno vjerske , ali i ljudi koji su odlazili na skolovanje u Tursku .
Dalje , narodno usmeno stvarlastvo , posebno pjesme uz muziku – donose nove turcizme
koji ostaju u narodnom govoru .
Rijecnik VUKA KARADZICA iz 1.818. godine , imao je 26.000 rijeci , od cega 2.500
turcizama .
Taj isti rijecnik , u drugom izdanju , imao je vec 3.500 turcizama .
Kad je rijec o turcizmima , onda ima stotine njih koji nemaju pravu zamjenu u nasem
jeziku .
Navedimo neke od njih : cizma , duhan ,dzep , carapa ,kalup , cekic , papuce , pamuk ,
top , secer, limun…itd.
Dalje , ima turcizama koji su nam dosli sa prodorom orjentalne kuhinje , pa neka jela
i pica ni danas ne mogu da se drugacije nazovu : baklava , cevap , boza , bestilj,tursija ,
kahva , kajgana , jufka ,kalja , lokum….
U prvu grupu turcizama svrstao bih , dakle , one rijeci za koje se nemoze naci
zamjena u nasem narodnom govoru . U tu grupu idu i nazivi nekih metala , naprimjer : bakar ,
celik , kao i pokucstvo i sudje od metala – ibrik , dzezva , djugum – i tako dalje .
U drugu grupu turcizama spadale bi one rijeci kojima se moze naci zamjena , ali ne bas
adekvatna . Evo nekoliko primjera : jorgan-pokrivac ( nije samo jorgan pokrivac ) ,
zatim carsija – trg , barut-eksploziv itd.
U tecu grupu bi spadali turcizmi vezani za vjerski zivot muslimana , zatim na pozdrave
i na neke obicaje , zatim – muslimanska imena ….I. SMAILOVIC u svom napisu
MUSLIMANSKA IMENA ORJENTALNOG PORIJEKLA ( Sarajevo , 1997.) – ima oko 3.000 imena .
Napomenimo i to da je leksicki fond koji je bio u svakodnevnoj upotrebi prije
osmanlijskog vremena OSTAO GOTOVO ISTI ….Tako naprimjr , imena domacih zivotinja : ovca,krava, konj,koza i tako dalje – ostala su ista , izuzev malog izuzetka gdje se za konja
ponekad kaze AT .
U svakodnevnom govoru svih ljudi Bosne , narocito gdje su izmijesane
nacionalnosti ( a gdje nisu bile izmijesane ?) , ustaljeni su turcizmi podjednako
na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine , kao sto su : galama ,
kusur,meze,baksis,sarma, komsiluk,ceif,senlucenje , bericet,bubreg,kicma,celavost,kasika,staze i
bogaze,dusmanin, zavrzlama,javasluk,sevdah….itd.
Ovo je samo nekoliko povrsnih napomena o jednoj od karakteristika bosanskog jezika –
o turcizmima .
U svakom slucaju , turcizme u govornom jeziku upotrebljavamo i u skladu sa znanjem
sagovornika . Ljudi koji govore hrvatski nemaju cestu priliku da slusaju turcizme pa ih
i ne razumiju . A u danasnje vrijeme , imaju i otpor prema njima , kao i prema nekim
drugim rijecima , za koje oni misle da nisu hrvatske .
Vremena su takva , rekli smo vec , da rijeci mogu biti OTROV , pa treba sa njma
baratati kao i sa EKSPLOZIVOM !
Ljudi koji govore srpski , uglavnom poznaju sve turcizme , ali opet – u ovom suludom
vremenu , turcizmi su u Srbiji kao eksploziv – iz nekih drugih razloga .
P O S U DJ E N A I D E J A
————————— ———–
Evo i jednog , POSUDJENOG primjera da se vidi da ne pretjerujemo .
Uzmimo kao primjer da smo u Beogradu , ili u Zagrebu , proslavljali rodjendan , pa malo
i zagalamili do u sitne sate , zbog cega nas je nas susjed uljudno dva-tri puta
opomenuo ,a mi presli preko toga .
Ujutro , kad smo se malo istrijeznili – svjesni malog prekrsaja , pisemo pismo svom
komsiji da bi mu se izvinuli ( ispricali)….Ovako :
– ” Vi ste nas nocas malo UKORILI , a mi smo nastavili sa GALAMOM . Izvinjavamo se .
Misli smo da i vas pozovemo na ovaj nas AKSAMLUK , da uz RAKIJU-MEZE-BAKLAVU-
KAHFU-HOSAF-i PILAV malo PRODERNECIMO !…AHBABA je bilo dosta , pa smo
cijele noci razbiujali DERT i pjevali SEVDALINKE , pa se zasigurno cula i GALAMA .
Medjutim , mi nismo napravili nikakav ZIJAN , a misli smo da ni KOMSIJA nije takav
TERS – da nam zamjeri na malo CEIFA u ovom VAKTU “…
Zamislite sada – kakav bi odgovor dobili i sa jedne , i sa druge sgtrane ?!
Ali , da li ovako treba govoriti ?
Posluzimo se opet piscem LADANOM : I TREBA – I NETREBA !..Zavisno od situacije .
Jer , ljudi BH znaju , i treba i dalje da znaju , da govori odlicno i srpski i
hrvatski , pa osim bosanskim jezikom , cija jedina karakteristika nisu samo turcizmi , oni mogu
da se svojim sagovornicima obrate na njihovom jeziku , jer nije sigurno da
istocna i zapadna braca mogu uvijek razumjeti – jezik BOSNE …
Tu su bosansko-hercegovacki ljudi opet u prednosti : SA svojim znanjem tri varijante ,
ili tri jezika , oni grade mostove , kao sto su ih uvijek gradili – pa i putem jezika .
Neka i to bude jedna od specificnosti bosanskog DUHA . I jezika .
Zato cemo u Beogradu napisati ljubazno pismo nasem KOMSIJI , a u Zagrebu SUSJEDU –
pozvat cemo Beogradjanina na kafu , Zagrepcanina na kavu .
Beogradjaninu cemo se izviniti, Zagrepcaninu ispricati – i MIRNA BOSNA !
I Hercegovina !
P I S M A
————-
Jedna od osobenosti bosanskog jezika je i upotreba pisma .
Dok je kod Hrvata latinica nacionalno , hrvatsko pismo , a kod Srba cirilica gotovo
svetinja ,
u BH su to dva ravnopravna pisma , i oduvijek su mladi u skoli morali da znaju obadva
pisma podjednako .
Polazeci od cinjenice da latinica nije nikakvo hrvatsko pismo , niti je cirilica
srpsko ,osobenost u odnosu na dva pisma je – d r a g o c i j e n o s t , posebno u nase vrijeme .
Kako svaki narod ima pravo da svoj jezik nazove kako hoce , tako ima pravo i da uzme
neko pismo i , prilagodi ga svom jeziku , te ga proglasi svojim . Tako i BOSNJACI
( to nisu bili samo muslimani ) – imaju pravo da i jedno i drugo pismo oznace kao
bosanska, tim vise sto je bosanski jezik nekada pisan i bosancicom , dakle –
tipicnim bosanskim pismom .
Danas kad se , nazalost , gotovo potcrtava i stimulira odvratnost prema jednom pismu –
u hrvatskim krajevima prama cirilici , u srpskim prema latinici – BH dolazi opet
tamo gdje i spada – da kod svojih narastaja razvija podjednako ljubav i prema jednom
i prema drugom pismu .
To bi , eto , bila jos jedna osobenost bosanskog jezika .
U te osobenosti spada i upotreba GLASA – H , te glasa – F , ali to vec trazi sasvim
strucne analize .
U J E D N A C E N O S T T A K O Z V A N O G B O S A N S K O G J E Z I K A
——————————————————————————————————————-
Upotrebljavamo rijec “takozvani” , jer jos nije ozvanicen njegov naziv .
A na cjelokupnoj teritoriji BH jezik je oduvijek bio ujednacen , dakle – nisu postojale
velike razlike izmedju pojedinih regiona , kao u Hrvatskoj i Srbiji .
Razlike izmedju govora Dalmatinaca , otocana , Zagoraca – kajkavaca , Istrijana – i
tako redom , zaista su ogromne .
Rzlike izmedju govora vranjanskog kraja , zatim niskog , cacanskog , vojvodjanskog –
isto su tako velike .
Dodajmo tome i cinjenicu da je kod njih muzikalnost rijeci zaista siromasna , a akcenti
redovito krivi – cak i u intelektualnim krugovima , pa cak i na radiju i televiziji .
Jezik kojim se govori u Bosni i Hercegovini ne samo da je ujednacen , nego je izgovor
i govor uopste – ne samo pravilan , nego i muzikalan i ritmican .
Otuda jos jedna karakteristika bosanskog jezika – mnogo manja razlika izmedju
govornog i knjizevnog jezika , nego u regionima Hrvatske i Srbije .
Naprimjer , kad glumci govore replike ili monologe u ulozi BH seljaka , ( Josip Pejakovic ,
ON MENI NEMA BOSNE , naprimjer ) – to je pravilan , simpatican jezik , lijep izgovor ,
kristalno cist .
U specificnosti bosanskog jezika spada i TOLERANCIJA PREMA TUDJICAMA .
TOLERANCIJA PREMA TUDJICAMA
—————————————————
Rije “tudjica” je nova , a eto nama ne smeta da je upotrijebimo .
Dok se danas u hrvatskom i srpskom jeziku vodi borba protiv tudjica – i jezicna
politka vraca , kako se to kaze KORJENIMA , u jeziku Bosne i Hercegovine tudje rijeci , u
najvecem broju slucajeva , ostaju ako su jasnije u jeziku , cak ako za njih ima i
adekvatna zamjena .
Jezik je bogatiji , ako za jedan pojam ima vise oznaka . Tako u BH mozemo cuti , a
da to nikoga ne provocira , i rijec FARBA – kao i BOJA ( momak crne masti )
MOJ DRAGANE CRNE MASTI
STO ME MLADU UPROPASTI…
A jezicna tolerancija u BH ima dugu tradiciju .
Najveca kulturna pobjeda u ovom ratu bila bi upravo to :
SACUVATI SPECIFICNOSTI JEZIKA NARODA BOSNE I HERCEGOVINE .
Tih specificnosti ima dvadesetak , a mi spo samo spomenili njih nekoliko .
Onako , vise kao amateri …Upravo tako – amateri !
U iducem nastavku : BOSANSKI JEZIK I POLITIKA .
Paris 1993 – 2011 .