Priča o nastanku Hadži Sinanove tekije počinje čak u dalekom Bagdadu.Davne 1638.godine mladi osmanski sultan Murat IV u svojoj 26. godini osvojio je ovaj prelijepi grad.Kako je sam bio poštovalac sufizma znao je da se upravo ovdje nalazi mezar jednog od velikana Islama,Seida Abdul Kadir Gejlanija,začetnika Kaderijskog.Seid Gejlani nije bio samo veliki sufija,nego i potomak loze Poslanika a.s.Iz zahvalnosti Allahu dž.š. za osvajanje Bagdada,Sultan je odlučio finansirati podizanje jedne kaderijske tekije.
Među sultanovom svitom tada je bio i Mustafa paša Silahtar(oružar),Sarajlija koji je brzo napredovao u sultanovoj vojsci i došao na visok položaj.On je predložio da kaderijsku tekiju podigne u njegovom rodnom gradu gdje takve tekije još nije bilo.Mustafa paša je pojasnio Sultanu da ima oca u Sarajevu koji je voljan i pouzdan da na sebe preuzme ovaj zadatak.Tako je u naš grad stigao ferman da će se graditi kaderijska tekija i da će poslove voditi Hadži Sinan,otac Mustafin.
Tekija na Pirinom brijegu
Hadži Sinan je u gradu važio za imućnog čovjeka koji je uprkos tome živio skromno,a svoj je život posvetio vjeri.Bavio se trgovinom i imao veliki autoritet.Kada je dobio ovaj važan zadatak,odmah se predao poslu.Lokaciju za izgradnju je tražio na lijevoj obali Miljacke i namjeravao je otkupiti zemlju na Bistriku.U međuvremenu je Božijim određenjem usnio da tekiju ipak treba podići sa druge strane rijeke.Poslušao je ovaj išaret iz sna,otišao na drugu stranu i pronašao zemlju na Pirinom brijegu,u mahali poznatoj kao Vrbanjuša.
Za neimara je izabran Kasim Aga,Albanac porijeklom koji je svoje umijeće dokazao radom na Top Kapi palati u Carigradu.Zemlju je od svojih sredstava uvakufio Hadži Sinan,a izgradnju tekije je finansirao Sultan Murat IV koji je preselio na Bolji svijet 1640.Tekija tada još nije bila završena,pa je finalne radove iz vlastitih sredstava platio Mustafa paša Silahtar,pa se njena vrata otvoriše još iste godine.
Sinanova tekija je građena od tesanog kamena i u svom sastavu ima semahanu dimenzija 9,55 x 9,65 metara,visoku šest metara koju drvena musandara(galerija) opasava sa tri strane.Tekija ima i mejdan(odaju za razgovor),kahve odžak za ispijanje kahve,kuhinju i dodatne prostorije.Na spratu iznad ulaza nalazile su se i prostorije za šejha.Ona je imala i ženske odaje u zasebnoj kući odmah pored semahane,kako bi i žene mogle učestvovati u zikru tj.obredu hvalenja i veličanja Allaha.na samom ulazu posjetitelje ovog lijepog zdanja bi dočekala kaldarmisana avlija omeđena drvenim vanjskim sofama preko kojih se ulazilo u prostorije nanizane na desnoj strani.Ima mnoštvo levhi ispisanih po zidovima,posebno na avliji,a u unutrašnjosti se ističe velika freska pečata Sulejmana a.s. prečnika tri metra..u njoj je dvanaest puta ispisan šehadet,što simbolično predstavlja dvanaest sufijskih redova koji svi šalju istu poruku božijeg jedinstva.
Kroz historiju je gorjela dva puta,dolaskom Eugena Savojskog i dolaskom Austro-Ugara.U tekijskim spisima brižljivo su zapisana i čuvana imena svih 17 šejhova od postanka tekije do danas.Posebno mjesto zauzimaju Šejh Kajin i Fejzulah ef.Hadžibajrić.Upravo je ef.Hadžibajrić osamdesetih godina prošlog vijeka vodio inicijativu za ponovno otvarane svih tekija u Bosni.
Danas je pod zašzitom nacionalne komisije,a spada u red najljepših osmanskih građevina u našoj zemlji.U njen obilazak dolaze turisti iz cijelog svijeta,ali i eminentne domaće i strane javne ličnosti.
Izvor:Starogradski haberi,br.35;2017.
Piše:Mufid Garibija,sarajevski arhitekta