Kad si prisiljen da živiš u zemlji daleko od domovine, a posebno u onoj koja je geografski prostrana kao Norveška, svaka prilika za okupljanje je dobro došla. A Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj se pobrinula da takva okupljanja postanu tradicija.Tako je bilo i proteklog vikenda.Slikoviti grad Dramen (Drammen), nedaleko od Osla, bio je mjesto susretanja naših koji žive i rade u Norveškoj. Ove godine, domaćini su bili Bošnjaci džemata u ovom gradu. I opet je to bila prilika da se mnogi naši, koji žive u Norveškoj nađu i druže uz dvoranski fudbal i neizostavne bosanske specijalitete. Neki su prevalili put dug više od 600 km, kako bi iskoristili priliku da se još jednom nađu sa svojim prijateljima.
Ovogodišnji turnir okupio je 114 igrača koji su bili raspoređeni u 14 timova. Pobjednici ovogodišnjeg turnira je ekipa “Cirkusanti”, drugo mjesto osvojila je ekipa “Bajer 99”, a treće “Prava raja”. Pehar za fair-play je pripao ekipi “Ljuti krajišnici” iz Lillehammera.
Najboljim golmanom proglašen je Mirza Pojskić, dok je titulu najboljeg igrača ponio Edin Vučković, a najboljeg srijelaca Nedim Brbović. U sklopu turnira odigrane su i utakmice u kojima su učestvovali i veterani, a i oni najmlađi, koji su igrali svoj dio tunira u sedam ekipa. Jedna je stigla iz južne Norveške i nosila je ime popularnog mostarskog tima “Velež”, dogurali su do finala, ali su u finisu bilo lošiji. Pobjednici ovoga turnira su bili ekipa i Sarpsborga. Da bi se cio turnir odvijao u fer i sportskoj borbi, pobrinula se sudačka ekipa: Senad Milak, Nermin Velić i Asim Cajo.
Manifestacija je počela uz pozdravno obraćanje ambasadora BiH u Norveškoj Nedim Makarevića, a u pauzi je prigodno predavanje održao hafiz Nedim Botić. U muzičkom dijelu nastupio je Muhamed Mešanović.
Već nakon završetka ovih susreta, veliki broj prisutnih je uputio sve pohvale domaćinu, Bošnjacima Drammena. A i lijepo vrijeme je bilo na strani ovogodišnjih organizatora.
Ismet Šišić, jedan od živućih legendi mostarskih Rođenih, koji svako godine prisustvuje ovim susretima, prevaljujući i po nekoliko stotina kilometara iz grada Trondheim, kaže:
“Dan za poželjeti, organizacija na nivou. Druženja i tabirenja sa našim svijetom u ova raseljena vremena su neprocjenjiva, dukata vrijedna. Naša hrana, muzika, sport i lijepi susreti samo su dio nezaboravne atmosfere, koja će se dugo pamtiti.”
Mojabih.oslobodjenje.ba, Fahro Konjhodzic