Dolazila je krajem mjeseca uvijek u podne
Pred njom su igrale šamije
prošarane zlatnim nitima
I nespretni zavežljaji koji su joj
Lomili kičmu
Trgovala je novostima i pričama
Koje je skupljala po dalekim selima
Mijenjala ih za jabuke,jaja,
Zejtin,tek skuhanu kafu ili komad
pšeničnog kruha
Pod njenim glasom hrapavim
U dvorištu su padale jabuke
Padale su u krilo efendinice
što bi Ciganku posjela ispred
Sebe I čekala čekala
Nikad nisam vidjela zvijezde u
Njenim očima do tada kada bi
Ciganka mrvila duhan:
“U Velikoj opet Ukrina izlila…”
“Opet?!”
“Bajri Bundevici sva goveda u
štali odnijela,a on spavao!”
“Ma,šta kažeš!?
Potom bi efendinica kao mrtva
Padala na sećiju,a ja sam joj
dodavala čašu sa vodom I kocku
šećera
Još vidim kako mi čaša drhti u ruci
I kako kapi padaju po običnom stolu
I tada,potpuno bezbrižno,zatvorim oči
Izvor:Naida Mujkić:Iz knjige pjesama u nastajanju “Stari sat”;Godišnjak PREPOROD 2018.
Izbor:Kemal Mahić