Mentalno zdravlje u “periodu Korona virusa”, Ajla Terzić, psiholog

U ovim danima svi smo pogođeni dešavanjima vezano za novootkriveni virus Covid-19. Naša svakodnevnica izazvana je velikim promjenama što svakako može uticati i na mnogobrojne psihološke reakcije i povišen doživljaj stresa. Stresni podražaj ili stresor može da izazove fiziološke, emotivne, kognitivne reakcije ali i promjene u ponašanju ljudi. S tim u vezi ne možemo zaobići činjenicu da nas novootkriveni virus na neki način prisiljava koristiti kreativnost koju imamo, čak iako smo na nju možda i zaboravili. Donesene su mnogobrojne mjere s ciljem suzbijanja širenja virusa. Iako dobronamjerne, mnogi građani su osjetili emocije poput zabrinutosti, straha, tjeskobe i neizvjesnosti. Neki osjećaju ljutnju i iritabilnost radi skučenog prostora, a neki su se prisjetili godina rata u našoj domovini i stare bolne uspomene kao da su oživjele.

Prije svega treba kazati da su uzburkane emocije potpuno normalna pojava i adekvatna u ovoj situaciji. Ako pitate ljude oko sebe kako se osjećaju vjerovatno ćete prepoznati mnoge sličnosti. Ako pitam samu sebe sta osjećam u ovom trenutku dok pišem ovaj tekst, primjećujem da intenzitet negativnih emocija i misli varira u zavisnosti od mog vlastitog fokusa. Već mi je lakše kad znam da nije stalan, da može da se mijenja, da sam ja bitan faktor u tome i da mogu nešto da učinim sa tim. Npr. dok čitam statistiku oboljelih i umrlih steže me u prsima, skoro i da ne dišem. Dominira tuga i zabrinutost. Razmišljam jesam li oprala ruke, da li je moj sin oprao ruke dovoljno dobro. Dok razmišljam o broju izliječenih, rodbini i prijateljima koji su tu za mene, kreativnim idejama sta mogu da radim dok sam kuci, osjećam da ponovo dišem i pritisak popusta. Smiješim se, jer sam se sjetila turnira stolnog tenisa na kuhinjskom stolu u stanu od neki dan i virtualne kafe sa drugaricama. Razmišljam kako kada sve stane oko nas, kada konačno dišemo stomakom i budemo u kontaktu sa sobom, kada pogledamo jedni u druge, otkrijemo još jedan svijet. Svijet koji zavisi isključivo od nas, a to je svijet u nama i među nama. Svijet naših misli, osjećanja, mašte, senzacija i doživljaja. Ne možemo uticati na virus, ali možemo uticati na svijet u nama. Možemo ga čak i podijeliti sa drugim pored nas. Često nemamo vremena da slušamo djecu ili partnera, da učimo o njima.

U ovom vremenu se možemo preispitati ko smo pojedinačno i zajedno, kuda idemo i šta učimo iz svega ovoga. Anksioznost ili tjeskoba nije opasna ali može da bude neugodna. Utiče na tjelesne reakcije, ponašanje kao i na psihološki doživljaj. Neki psiholozi kažu da su strah i anksioznost slični po svojim manifestacijama ali se razlikuju po tome što kod straha postoji realna opasnost koja mobilizira energiju, a kod anksioznosti ne. Anksioznost je često iracionalna i povezana je sa situacijama kada pojedinac osjeća prijetnju bez da se ta opasnost može lokalizirati. Opasnost se očekuje, a okidač mogu biti misli i osjećanja, a često jedno utiče na drugo. U vremenu kada očekujemo i mislimo da virus vreba iza svakog ćoška i da nam život može biti ugrožen svakog časa vrlo teško je isključiti te automatske procese bez da svjesno poradimo na tome. Mislim da je doza brige sasvim prirodna i poželjna i tjera nas da budemo na oprezu, ali ukoliko osjećate da vas zabrinutost preplavljuje, da gubite kontrolu nad negativnim mislima, da se brige gomilaju, da ste nemirni i uznemireni, da ne možete da spavate radi toga, ukoliko još imate i fizičke manifestacije poput lupanja srca, znojenja onda najvjerovatnije imate anksioznost.

U ovom “vremenu Korone” emocije su pomiješane, od realnog straha, tuge do anksioznosti u zavisnosti u kakvoj smo situaciji. Anksioznost svakako utiče i na ponašanje ljudi, pa u panici može da se desi da ljudi nastoje obezbijediti zalihe u kući, traže u tome osjećaj sigurnosti, a u pozadini može da bude strah od gubitka kontrole ili pokušaj uspostavljanja kontrole. Takav primjer je i stalno traženje informacija iščitavajući novine s ciljem pronalaženja novih informacija. Paradoksalno u tome je da upravo pokušaj uspostavljanja kontrole izaziva još veći nemir. Prekomjerna briga je po svojoj prirodi destruktivna i sa sobom nosi mnogobrojne negativne efekte. Može da bude i način izbjegavanja suočenja sa pravim emocijama što opet umanjuje kapacitet za kreativno prilagođavanje. Mi ljudi imamo sposobnost prilagođavanja i kada shvatimo da i dalje ustajemo ujutro, budimo se bez obzira na ono što se dešava oko nas, slijedeći korak dolazi sam od sebe, a to je osmisliti dane koji su pred nama s aktivnostima koje nam daju smisao.

Prijedlozi, šta možete učiniti:
– Bitno je razlikovati realnu prijetnju od umišljene. Brige iz budućnosti o tome sta bi bilo kad bi bilo neće vam pomoći da se lakše nosite sa situacijom koja vas zadesi, naprotiv iscrpit će vam svu energiju koju imate u sadašnjosti.
– Iako su možda izmijenjene nastojte nastaviti sa vlastitim rutinama tako što ćete uzeti u obzir novonastalu situaciju i upute izdate od Ministarstva zdravstva. Ustanite u isto vrijeme, nastavite fizičku aktivnost. Ako ste u izolaciji ili karanteni vježbajte kod kuce. Jedite zdravo, vodite računa o dovoljnoj količini sna. Napravite sebi plan za taj dan uključujući i aktivnosti koje pune vaše baterije.

– Ukoliko vas trenutna situacija u zemlji podsjeća na prošli rat u domovini, bitno je prepoznati vlastite emocije. Možda ste bili suočeni sa mnogim gubicima i krizama i sada prepoznajete slična osjećanja. Mislim da bi bilo korisno prepoznati da ovo nije ista situacija iako su osjećanja slična. Novi izazov je pred vama, a to jeste da angažujete vlastite kreativne snage i da sebi pomognete prebroditi i ovo. Svaka kriza je i prilika za rast. Ako vas preplavljuju uspomene, razgovarajte sa nekim o tome. Ukoliko vam uobičajene strategije ne pomažu, potražite stručnu pomoć.

– Prisjetite se snage koju nosite u sebi, i ne zaboravite na vlastite resurse i vaše lične načine da se umirite. To može zaista biti širok spektar aktivnosti. Možete iskoristiti vrijeme za čitanje nagomilanih knjiga na policama, slikanje, sviranje, pisanje dnevnika, pospremanje, slaganje ormara, bavljenju duhovnošću, vježbama joge, fizičkom aktivnošću ili možda učenjem stranog jezika.

– Socijalna podrška je jako značajna u preventivi od izolacije. Mi smo socijalna bića i imamo potrebu da pripadamo svom čoporu. Negativni efekti izolacije se mogu umanjiti korištenjem tehnologije, cyber druženja i povezivanja sa rodbinom i prijateljima. Ukoliko postoji mogućnost da se druženja, kursevi i slično nastave u digitalnoj formi, probajte.

– Ukoliko osjećate ljutnju ili iritabilnost koja rezultira time da zapadate u konflikte sa porodicom, djecom ili ljudima oko sebe, razmislite s čim je ta ljutnja u vezi. Ljutnja je korisna emocija kao i sve druge, često nam govori nešto vazno. Na čovjeku je odgovornost da se zapita sta mu ljutnja  saopštava. Da li se radi o napetosti izazvane krizom, osjećanju nemoći ili vlastite neadekvatnosti radi čitave situacije ili je možda u pitanju reakcija na doživljaj prijetnje. Probajte regulisati ljutnju na konstruktivan način, izbjegavajući bilo kakve oblike nasilničkog ponašanja. Prošetajte, porazgovarajte s nekim, umijte se hladnom vodom. Iskoristite mobiliziranu energiju na prihvatljiv način.

– Ograničite količinu izloženosti negativnim vijestima iz medija, nije potrebno provjeravati statistiku umrlih iz minute u minutu. Za svaku negativnu vijest pročitajte tri pozitivne. Ili čitajte nešto drugo. Informišite se koristeći provjerene izvore informacija. Bitno je odvojiti vrijeme jednom do dva puta dnevno, pogledati dnevnik, press-konferenciju da bi ostali informisani. Bitne informacije vas zasigurno neće zaobići.

– Empatija prema sebi i prijateljski unutrašnji dijalog je jako značajan. Ovo nije vrijeme da budete pretjerano samokritični i strogi prema sebi čak i ako pogriješite. Vježbajte razumjeti sebe i budite sebi prijatelj. Ako ne uspijevate izaći na kraj sa izazovima, nema veze, pokušajte ponovo. Pitajte nekog za pomoć, svi mi trebamo podršku i zdravo je prihvatiti nečiju pomoć.

– Humor je nužan radi balansa između ozbiljnosti situacije, pribranosti u reagovanju i životnog elana koji inspiriše. Svakako je odbrambeni mehanizam i jedna vrsta ventila koja oslobađanja od napetosti.
– Ako imate viška energije raspitajte se da li možete volontirati i koristiti vlastitu energiju na konstruktivan način, pomoći nekome drugom.

– Upamtite da će i ovo jednom proći.

– Ukoliko su vaše reakcije popraćene intenzivnim strahom, anksioznošću obratite se stručnom osoblju za pomoć.

Ajla Terzic, Psiholog,

Udruženje norveško-bosanskohercegovačkih ljekara i psihologa