Za Žutog ili Sari hafiza narod je vjerovao da je eeevvvlija.Grob mu se i sada nalazi u groblju na Kovacima,u Sarajevu,a vjerovalo se da ce onoga ko pokraj groba prode,a ne prouci molitvu za hafizovu dušu,boljeti noge.Ako se i to desi,valjalo je uzeti malo zemlje s hafizova groba,ponijeti kuci i moliti se nad tom zemljom,pa ce bolest proci.Ako zemlju sutradan ne vrati na grob odakle je uzeo,vjerovalo se da taj covjek nece imati mira sve dok zemlju ne vrati.
Bilo je mnogo prica o Žutom hafizu,ali je zapamcena tek poneka.Tako se pripovjedalo kako su se neke šaljivdžije dogovorili da malo ismiju Žutog hafiza.Polegnu jednog svog druga u tabut,mrtvacki sanduk bez poklopca,pa pozovu Žutog hafiza da nad njim prouci dženazu,molitvu za mrtve.Hafiz dode i upita ih:“Hocemo li klanjati dženazu živom ili mrtvom covjeku?“Oni se,ko bajagi,zacude i odgovore:“Ko je još klanjao dženazu živom covjeku?Mrtvom ti klanjaj!“-„tako i jeste“,saglasi se hafiz.Pošto su klanjali dženazu i ispratili Žutog hafiza,otkriju tabut,kad u tabutu nadu svog druga mrtva.
Pripovjedalo se da je nekoj ženi,kad se selila iz jedne kuce u drugu,nestalo nekih stvari,neko joj ih bio ukrao.Ona ode na hafizov grob i uzme malo zemlje s njegova mezara,te donese kuci.Oko ponoci ukaže joj se u sobi gdje je spavala covjek potpuno žut,bijele brade,u zelenom džubetu,pa joj rece:“Što mi ne daš mira?Stvari koje tražiš ukrali su ti kolari što su ti prtljag preseljavali!“I tako je i bilo.A bio je to ženi javio se Žuti hafiz za koga se,za života njegova,vjerovalo da je vidovit,pa su mu se ljudi obracali raznim molbama.
- je Celjo zbog nekih svojih pogrešaka protjeran bio iz Sarajeva.Živio je u progonstvu i skoro se bio navikao na tudinu.Kad,jednog dana ugleda on na ulici Žutog hafiza kako mu ide u susret.Celjo se zacudi,pa ga upita:“Kada si ti hafize,došao?Jesu li to i tebe protjerali iz Sarajeva?“.Na to mu hafiz odgovori:“Ja sam,Celjo,došao po tebe,da te vodim kuci u sarajevo.Stani mi malo na nogu i zatvori oci!“.Celjo mu stane na nogu i zažmiri,a kad mu hafiz rece da otvori oci,on vidje da više nije u tudem svijetu,nago na sred Kovaca u Sarajevu.Hafiz ode svojim poslom,a Celjo lijepo svojoj kuci u Celjigovice.
Žuti hafiz je historijska licnost.Zvao se Hasan efendija,a po žutoj boji lica nazvan je Žutim hafizom.Za života se u Sarajevu bavio lijecenjem,pa su ga sugradani smatrali vidovitim.Prema jednom opisu,bio je cudak,neženja i prijatelj derviša.Umro je 1778/1779 g. I pokopan je u groblju Natkovaci,gdje mu se i sada nalazi nadgrobni spomenik s natpisom.
Izvor:V.Palavestra:Historijska usmena predanja iz BiH