“Hannin srčani mišić gubi svoju funkciju i ne može još dugo izdržati. Nažalost, prognoze su jako loše. Morat će ostati na posebnom odjeljenju naše bolnice. Mislim da je jedina nada transplantacija srca”.
Ovim riječima je krajem prošlog ljeta jedan liječnik u Oslu opisao stanje osmogodišnje Hanne Omanić, njenim roditeljima Ajdinu i Editi. Za ovaj mladi bračni par iz Skiena u Norveškoj a porijeklom iz Hercegovine (Čapljina i Mostar) bio je to bolan početak jedne životne drame na čiji ishod nisu mogli utjecati. Sve što im je preostalo bila je vjera u Allaha i nada da će njihove iskrene dove biti primljene. Hanni je urgentno trebalo novo srce jer se stanje svakog trenutka moglo dodatno pogoršati. Pošto je riječ o potpuno neizvjesnoj situaciji, odnosno, nemogućnosti da se predvidi kada bi se mogao pojaviti donor organa, jedino što se sa medicinskog stanovišta moglo učiniti jeste davanje određenih lijekova kako bi se barem malo dobilo na vremenu.
Teško opisivu agoniju Omanića pokušavali su olakšati Ajdinovi roditelji Rasim i Milada koji su pomagali na sve načine a naročito brinući se o Hanninom petogodišnjem bratu Adnanu i jednogodišnjoj sestri Nejri. Također, Editin brat Vilbad Puce je jedno vrijeme, a nakon što je s tim razlogom doputovao iz Mostara, boravio sa Hannom u bolnici.
Iznenada, nakon otprilike dva mjeseca od uspostavljanja dijagnoze, liječnik je pozvao Ajdina i Editu i saopštio im da se njihova kćerkica treba brzo pripremiti za operaciju je “Hannino novo srce na putu.”
I zaista, par dana kasnije Hanna je podvrgnuta jednoj od najsloženijih operacija uopće. Transplantirano joj je srce i sve je, hvala Allahu, prošlo u najboljem redu. Hanna je započela svoj novi život.
Za njene presretne roditelje bilo je to jedno neizrecivo bolno ali i duboko duhovno iskustvo. Neposredno suočenje sa najvećim životnim izazovom i krajnje iskreno promišljanje o životu i smrti učinili su da sve oko sebe pogledaju iz jedne drugačije perspektive.
Iako su i prije ovoh događaja bili vjernici njihov odnos prema islamskim propisima postao je dosta ozbiljniji. Ajdin je počeo redovno obavljati dnevne namaze a Edita je, pored toga, odlučila i početi nositi hidžab. Medicinska je sestra i kaže da je ta njena odluka na poslu dobro primljena.
Molimo Allah Milostivog da Hanni i njenom bratu i sestri kao i njihovim roditeljima podari dug i ljijep život te da im uvijek bude na pomoći i uputi ih na ono što je najbolje za njih
Ef. Edin Mezit
