Pored naziva bosanski jezik,koji ima najdužu tradiciju,upotrebljavao se(a i danas se upotrebljava)naziv bošnjački jezik.Taj naziv nema obilježje zvaničnog naziva,pa se postavlja pitanje je li „grješka“ ako se upotrebi.Bosna ne bi bila Bosna¸,niti bi bošnjački narod bio to što jeste,da historiju te zemlje i tog naroda ne karakteriziraju posebnosti koje valja razumjeti. Bilo bi „normalno“,analogno nazivu za narod,jezik Bošnjaka zvati bošnjačkim,kako se npr.jezik Srba zove srpski,Hrvata-hrvatski,Slovenaca-slovenski,Albanaca-albanski itd.Ali,i u slučaju jezika Bosne javlja se izvjesno odstupanje.Bošnjaci govore i pišu bosanskim,pri čemu se u tom nazivu javlja državno-teritorijalna odrednica(čak i šira od samog naziva Bošnjak,koji se s vremenom sveo na značenje „bosanski musliman“).O čemu to govori?Govori o tom da Bošnjaci svoje korijene i historijsku sudbinu(pa tako i kulturnu samosvijest)prije svega vezuju za Bosnu.Tako se dogodilo i sa njihovim jezikom,imenovanim bosanskom odrednicom,a ne „strogo“nacionalnim imenom,kako je to uobičajeno za zvanične nezive jezika.Nije grješka ni to kad se kaže da Bošnjaci govore „bošnjački“;taj naziv je raširen u narodnoj upotrebi.To svjedoči o jednom složenom znakovnom kolopletu,katkad sinonimnom,a katkad sa razlikama.Ali te razlike su u nijansama,a ne u značenjima;sve ono što je bosansko i bošnjačko u svijesti našeg čovjeka postaje jedno,bez preciznih terminoloških razgraničenja.Čemu ta razgraničenja kad se tu radi o jezičko-tvorbenim nijansama?Ali te „jezičko-tvorbene nijanse“ u slučaju Bosne i nisu samo to.One vazda uza se nose i nešto drugo:dodatnu mogućnost odslikavanja bosanske složenosti i unutarnjega njezina nijansiranja.
Postavlja se pitanje šta je sa jezikom(odnosno nazivom za jezik) onih „Bošnjaka“ koji se „osjećaju Bošnjacima“,ne samo u teritorijalno-državnom već i u kulturnohistorijskom smislu(da ne kažemo nacionalnom),koji nisu bosanski muslimani,a svoj jezik ipak nazivaju „bošnjačkim“ ili „bosanskim“?To pitanje još dublje zadire u prošlost Bosne i njezino historijsko biće,koje nikad nije bilo jednonacionalno.Naziv bošnjački upotrebljava se(kao uostalom i naziv bosanski) u širem značenju jezičko-etimološke pripadnosti Bosni.Stari naziv Bošnjanin označavao je Bosance sve tri vjere,što se odražavalo i na naziv jezika.Bošnjački jezik,ili bosanski,označavao je „jezik svih Bosanaca“,bez obzira na vjersku pripadnost.Bošnjaci u Turskoj(kao najbrojnija bošnjačka dijaspora u svijetu)svoj jezik zove bošnjačkim,jer se kod njih u živoj upotrebi zadržala nacionalna odrednica Bošnjak,čime je sačuvan kontinuitet njezine upotrebe,inače prekidan i u samoj Bosni.
Sve ovo ipak ne dovodi u pitanje historijski naslijeđen naziv bosanski jezik,koji je rašireniji i prihvatljiviji.Tako se dogodilo da Bošnjaci(kao nekim „historijskim instiktom“)svoj jezčki identitet više vezuju za odrednicu Bosna nego za nacionalnu(jezički arhaičniju)odrednicu Bošnjak.I upravo u jeziku(tj.u njegovom nazivu) poistovjećuju svoje kulturno biće sa povijesnom teritorijalno-državnom maticom što se zove Bosna.
Izvor: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora