Godina koja je za nama godina je poput malo koje:godina pandemija i dvaju potresa,dviju izbornih kampanja,terorističkih napada i korupcijskih afera.Tijekom te doista komplicirane godine bilo je puno rečenica i fraza koje su se usjekle u pamćenje i postale opće mjesto.Izdvojili smo njih dvanaest:
1.Nema tu ništa moralno upitno,cijena je takva kakva jest,Bože moj,nju određuje tržište(Miroslav Škoro)
2.Iduća dva tjedna su ključna(Alemka Markotić i Krunoslav Capak)
3.Jugomilicija 1974.(Grafit u Splitu;kvart Barutana)
4.Vitar puše,tebi puni džepove(nepoznati prijatelj ex gradonačelnice Knina,Josipe Rimac)
5.Ruška,pripremila sam profesora (Josipa Rimac)
6.Stranka je izabrala svoj put(Vili Beroš, ministar zdravstva)
7.Dosta je bilo bezobzirnog gaženja ljuckih vrijednosti (22-godišnji mladić iz Kutine)
8.To mi je poticaj da na svakom koraku izgrađujem Titovu misao(Željko Sačić,milicioner SUP-a,antikomunist)
9.Do jučer ništa ne zna,a sad riga vatru kao plameni jazavac (uvrede Milanović-Plenković)
10. Najradije bi nam svi dali neki trofej da prestanemo kmečati (predsjednik “Hajduka” Lukša Jakobušić).
11.Ćaća gleda svoje djelo,a djelo gleda ćaću(Milan Bandić,gradonačelnik Zagreba)
12.Najprije sapun,a onda parfem(Zoran Milanović,predsjednik RH)
Posljednu,ali u vanjsko-političkom smislu najtoksičniju rečenicu koja je obilježila 2020.izgovorio je početkom prosinca predsjednik RH Zoran Milanović.Novopečeni ljubitelj Herceg Bosne u jednom je od svojih političkih istupa kazao kako smatra da je uspostava nacionalne ravnopravnosti preduvjet da bi se potom u Bosni i Hercegovini moglo razgovarati o građanskoj državi.Pritom se latio ove-blago rečeno-neumjesne higijenske metafore.Tipični Zoki,moglo bi se reći.Još kao šef SDP-a Milanović je bio sklon „špičkovine“ i „prnjavore“ koristiti kao metafore te sipati kible kulturalnih predrasuda protiv ljudi iz neožbukanih kuća.Riječ je o onoj vrsti urbanog elitizma kojoj ne treba Bosna:za njega „Bosna“ počinje u Vukomeričkim goricama.Problem s ovom izjavom je,međutim,što u ovom slučaju Bosna doista postoji,a u toj Bosni(i Hercegovini) Hrvatska ima povijest bolesti-bolesti u kojoj nije bila lijek,nego simptom.Milanovićeve teze o ravnopravnosti i građanskoj državi čovjek bi mogao razumjeti,s ponečim bi se od toga mogao i složiti.No,predsjednik RH ne bi trebao zaboraviti da te rečenice izgovara s čela zemlje koja je 90-ih u BiH prouzročila krš.
Ono što austrijski ili češki državnik smije izgovoriti batom,hrvatski-kad je BiH posrijedi-smije pincetom.Hrvatska se s BiH smije ne slagati,smije prepirati.Ali,nešto ne smije:tretirati je kao „špičkovinu“.
Za taj interiorizirani rasizam,hvala lijepa,dovoljni smo sami sebi.
Izvor:Jutarnji list;2.1.2021.
Priredio:Kemal Mahić