Projekt obnove Starog grada Ljubuški

Stari grad Ljubuški prvi put je evidentiran kao kulturno- povijesni spomenik i stavljen pod zaštitu države, rješenje Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BIH br. 188/51 od 7. veljače 1951. Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BIH br. 02-679-3 od 18. travnja 1962. upisan je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 252. U Prostornom planu BiH do 2000. vodio se kao spomenik II. Kategorije.

Odlukom Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika , na osnovu Člana V/4, aneks 8 , Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH, na sjednici od 7. do 11. listopada 2003. graditeljska cjelina  STARI GRAD U LJUBUŠKOM  PROGLAŠEN JE NACIONALNIM SPOMENIKOM Bosne i Hercegovine.

PREDHODNI KONZERVATORSKI RADOVI

Konzervatorski radovi manjeg obima izvedeni su o organizaciji Općine Ljubuški prije desetak godina. Radove nije pratila odgovarajuća dokumentacija te je danas teško utvrditi predhodno stanje. Radovi su izvođeni na ulaznom predvorju i na Bedemu 5.

Kapija 4 nije arheološki otkopana, te je obnova južnog zida do kapije neodgovarajuća. Potrebno je kapiju arheološki istražiti te otkloniti nedostatke, odnosno rekonzervirati ovaj dio bedema kako je projektom dato.

Obnova otvora (ulaz-izlaz 6) nije izvedena prema autentičnim tragovima na objektu, te je projektom data korekcija.

Ulazna kapija 6 je izvedena bez „špaleta„ vrata, nije moguće utvrditi izvorno stanje.

Za kapiju 7 ( nije moguće utvrditi je li postojala), konzervirani su zidovi desno i lijevo sa obrađenim ivicama i kao takva je prihvaćena u ovom projektu.

PRELIMINARNA PERIODIZACIJA ( VRIJEME GRADNJE )

Na osnovu detaljnog uvida i snimanja  data je preliminarna periodizacija vremena gradnje,  koja će biti dopunjena i provjerena na osnovu izvršenih arheoloških istraživanja  i u procesu konzervatorskih radova. U tom smislu date su tri razvojne faze:

Rana srednjovjekovna faza, kasna srednjovjekovna faza i osmanska faza.

RANA SREDNJOVJEKOVNA FAZA

BRANIČ KULA I PALAS

Najstariji dio utvrde predstavljaju  Branič kula i Palas, građeni masivno od lokalnog kamena krečnjaka. Prema nejasnom uvidu ( do arheoloških iskopavanja ) može se predpostaviti da je prvo izveden Palas, a potom Branič kula koja je vidljivo prislonjena i nalegla na Palas. Zidovi Palasa u prizemlju debeli su između 1.50-1.60 m, na podužnim stranama suženi su 15-20 cm. Vidljive su manje kamene konzole koje su prihvatale podužnu drvenu konstrukciju. Autentični ulaz u Palas nalazio se na prvom spratu (danas zazidan vjerovatno u osmanskoj fazi) što je i uobičajeno u srednjem vijeku. Današnji probijeni ulaz u prizemlju sa drvenim nadvojem pripada osmanskom razdoblju. Prizemna i spratna etaža visoke su  preko 3 m. Vidljivi su i danas ostatci ležišta stropnih greda. Pod prizemlja Palasa nije moguće danas utvrditi do arheoloških iskopavanja.

Palas prema sačuvanim visinama zidova, ležištima greda stropnih konstrukcija, debljinom zidova i očuvanim autentičnim ulaznim vratima i prozorima na spratu kao i puškarnicama u prizemlju predstavlja danas jedan od najočuvanijih Palasa na ovim prostorima.

Jugo-zapadni zid je najviše oštećen, vjerovatno potresom iz 1961.godine. Jugo-istočni ulazni zid sa očuvanim puškarnicama pokazuje vidljive pukotine. Sjevero-istočni zid pokazuje više dogradnji i ojačanja, značajno je oštećen.

Prema staroj fotografiji iz 1924. godine Branič kula bila je značajno viša i pokazivala je jedan manji prozorski otvor na sjevero-zapadnij strani na završnoj etaži. Vidljivo je suženje zidova na zadnjoj etaži. Zidovi u donjim etažama debeli su između 1.95-2.50 m. Tijekom potresa unutrašnji zid Branič kule prelomio se u kliznuo u Palas u tri velika kamena Bloka.

Svi navedeni podaci sa lokaliteta daju relevantne podatke za vjerodostojnu konzervaciju i restauraciju ovog objekta zajedno sa branič kulom.

Mjere zaštite i obnove:

Arheološki istražiti prostor Palasa i Branič kule.

Nakon arheološkog sondiranja obavljenog u 2018.godini u prostoru Palasa, gdje je utvrđena približna kota poda, treba pristupiti kompletnom otkopavanju unutrašnjosti u okviru građevinskih radova uz obavezno prisustvo arheologa.

Kamene blokove srušenog Palasa demontirati, deponovati i ponovo upotrijebiti u procesu obnove kao i materijal koji će se dobiti iskopavanjem.

Kameni materijal koji se nalazi u prostoru Palasa  po arheološkom istraživanju deponiratiza ponovnu upotrebu.

Branič kulu isprazniti od zemlje i materijala te izvršiti uvid u stanje zidova sa unutrašnje strane. Autentičnim kamenim materijalom izvršiti konzervaciju i restauraciju Palasa i Branič kule.

Kutove ojačati inox rebrastom armaturom kako je opisano.

Originalni zidovi na J-I i J-Z će se injektirati nakon obnove nedostajućih zidova i povezivanja kuteva ankerima.

Projektom se predviđa gradnja  čeličnog stepeništa koje povezije Palas i Branič kulu, odnosno omogućava komunikaciju i izlazak na poslijednju etažu Branič kule koja će postati vidikovac.

KASNA SREDNJOVJEKOVNA FAZA

KULA 1 I KULA 2

Masivne kule 1 i 2 predstavljaju gradnju kasnog srednjovjekovnog razdoblja. Obje su naslonjene na masivni bedem i prebačene preko zida jednom svojom stranom. Kula 1 je malog unutrašnjeg prostora 2.80 x 1.45 m. Značajno oštećena posljednjim potresom, tako da se unutrašnja strana kompletno srušila u Obor 1. Do raščišćavanja objekta nije moguće utvrditi gdje je postojao ulaz u kulu.  Vidljiva su ležišta  stropnih greda između prizemlja i sprata. Kula je pravokutna osnove sa zakošenim zidom prema vani. Vidljive su vertikalne pukotine na obje očuvane strane.

Kula 2 je potkovičastog oblika sa jasno definisaniranim ulazom, sačuvanim puškarnicama, prebačena preko bedema 0 jednom stranom. U podnožju kule, na kosoj strani terena izvedena kamena podzida u formi „kegle“. Sve strane kule su kose prema vani. Polovina kule na razini ulazne etaže je oštećena, vide se tragovi oštećene puškarnice. Izvorne visine kula nisu poznate.

Mjere zaštite i obnove:

Arheološki istražiti prostore kule 1 i kule 2, kule isprazniti.

Arheološki otkopati i istražiti  stambene nastambe PO5, PO6, PO7, PO8 te otkopati bedeme 6 i 7. Ovi radovi se mogu izvesti u okviru konzervatorskih radova uz nazočnost arheologa.

Obnoviti kulu 1 kulu 2 do razine poznatih elemenata kako je dato u projektu.

U Kuli 1 projektovan je ulaz sa zapadne strane prema skici iz 1954.godine, što treba raščišćavanjem kamena u šutu potvrditi. Evidentno je da ulaz nije postojao sa južne strane jer je veliko obrušeno zidno platno u Oboru 1 monolitno.

Dozidani, obnovljeni zidovi sa zapadne, južne i istočne strane vežu se inox rebrastom armaturom za postojeći zid. Stare mase zida koje pokazuju značajne pukotine injektirati će se iznutra kako je dato u specifikaciji radova poz 800.

Kegla 1 je vidljiva u svojoj geometriji, danas zarušena, keglu otkopati i obnoviti prema djelomično sačuvanim ostatcima.

Kulu 2 isprazniti od zemlje i zarušenog materijala. Obnoviti nedostajuće dijelove zidova do razine očuvane visine, kulu injektirati iznutra uz predhodno dersovanje zidova izvana i iznutra. Kegla 2 je očuvana u svojoj geometriji, obnoviti je prema sačuvanim ostatcima.

OSMANSKA FAZA

U osmanskom razdoblju grad je značajno proširen prema pristupnom platou ( 1472-1565 ). U tom razdoblju pred gradom izgrađeno je 13 stambenih i pomoćnih objekata kao i džamija  koju je podigao Nesuhaga Vučijaković. Osmanska gradnja tog razdoblja razvija se u niskim horizontalnim potezima kao i gradnja topovskih tabija.

Ulazno predvorje

Na ulaznom predvorju danas su djelomično sačuvanje kamene stepenice i podesti. Kako je visinska razlika od ulaza do Kapije 6 velika predviđena je kompletna obnova stepenica  i prilagođavanje korisnicima.

Potrebno je demontirati postojeće stepenice i podeste, deponirati ih za ponovnu upotrebu. Prema novoj geometriji na projektu izvesti nove stepenice i podeste. Koristiti postojeće demontirane uz nadomještaj novih koji se rade po uzoru na postojeće. Polažu se u cementnom malteru.  Spojnice zapuniti krečnim malterom sa dodatkom crvenice i bijelog cementa, piše m-kvadrat.ba.