Nema na našim prostorima,prostorima Balkana barem,zemlje kao što je Bosna i Hercegovina sa tako bogatim,mnogobrojnim i raznovrsnim nadgrobnim spomenicima.To je pravi kulturno-historijski i civilizacijsko-urbani fenomen.Bosanci i Hercegovci već čitav milenij na svojim nadgrobnim spomenicima ostavljaju upečatljive i neizbrisive tragove svog bivstvovanja u svojoj i na svojoj baštini.
Ovo se podjednako odnosi na stećke i na nišane,a potom i na pravoslavne,katoličke i jevrejske nadgrobne spomenike,doduše u manjem obimu,s tim što su nišani,po svom nastanku i prirodi,izrazito bogatiji veoma značajnim i raznovrsnim podacima na samo o umrlima,nego i o njihovim svekolikim odnosima i vezama sa svijetom koji napuštaju.Tako su nišanski natpisi pravi,bogati,osebujni i vanredno vjerodostojan i značajan ljetopis petstogodišnje historije Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlašću.No,oni su još više i šire od toga.Nisu,dakle,puki,šturi i hladni zapisi o činjenici smrti,nego su to zapisi i o životu i svim njegovim stranama i vrijednostima.Ponovimo:oni su jednako enciklopedija mrtvih kao i živih.Oni su iskreni,ljudski,poetski zapisi o misaonim,moralnim i kulturnim vrijednostima koje su bile i ostale vrijednosti i vrline našeg čovjeka,a spadaju i općenito u ljudske vrline i vrijednosti.
Sasvim istaknuto mjesto među vrlinama sa natpisa na nišanima zauzimaju plemenitost,dobrota,darežljivost,pravednost,i to ne samo u odnosu na najbliže umrlih,na njihovu porodicu i porod,nego i u odnosu na sve ljude,iz susjedstva,naselja,grada,zajedničke vjere i zemlje,na sva Božija stvorenja.Jedan umrli je „utočište nevoljnih i siromaha“,drugi je „izvor dobročinstva i ponos pravednih“,treći je „poznat po pravednosti,zaštitnik svih siromaha“,četvrti je „rudnik darežljivosti“,peti je „more dobrote“,u šestog „dobra djela teku kao vode“,sedmi je „prvak vojske darežljivih“,osmi „dobrotvor svih vremena…“
Veoma je zanimljivo i značajno da se na brojnim natpisima sa nišana visoko uzdižu učenost,znanje,nauka,te ljubav prema sticanju znanja i prema učiteljima.Umrli,kojeg su krasile vrline obrazovanih ljudi i dobrih učitelja,su „svjetlost nad svjetlostima“,“plemeniti,učeni i hvaljeni“,“dragi i omiljeni učitelji“.Zatim:
„Poznavao je toliko raznih znanosti
pravo,tefsir,hadis i lijepe knjićevnosti.
Čitav život je proveo šireći vrlinu i znanje:
zar da mu Gospodar ne oprosti do dana Sudnjeg!“
Zatim:
„Ponos pobožnih i skromnih,pun vrlina,
Vjeroučitelj hadži Halil efendija,
O tugo, s ovog se u vječni svijet preseli,
Lijepu dječicu i učenike ostavi.“
Opće je mjesto da su svi umrli bili iskreni vjernici,duboko predani i odani preuzvišenom Bogu,zaljubljeni u njegovu ljepotu,dobrotu i veličinu,čija je milost jedina nada na drugom svijetu.Sve što čovjek čini u zemnom životu je na Božijem putu.
Posebno su upečatljivi,dirljivi,snažni i slikoviti natpisi-hronogrami o smrti mladih,djece,djevojaka,mladića,jer prevrtljiva sudbina
„Otima sve što nam je milo i drago,
Lomi i uništava mnogo cvijeće mlado.“
Mladi su uvijek izvor radosti,čisti i nevini,lijepo odgojeni i smjerni,puni vrline,dobrote,čednosti i čestitosti,mladići su marljivi,učeni prinčevi,odlikuju se sa svoga odgoja i uma,oni su „biser iz porodične školjke“,žrtvuju se na putu znanja,a djevojke su „još nerazvijena ruža“,čiji „nevini cvijet pade na zemlju i uvehnu“,one su čiste i nevine kćeri“…
„Bila je uvijek izvor radosti;
Najednom puhnu vjetar što ništi sve
I prenese ružu u rajske vrtove.“
Nišanski hronogrami također pokazuju i odnos starijih,roditelja,rodbine i prijatelja,prema djeci i mladima.To je odnos pune,tople ljubavi,usrdne brige i iskrenih želja i molitava da se njihove čiste i nevine duše nastane u rajskim vrtovima,da se druže sa rajskim ljepoticama i mladićima,da se napajaju slatkim,svježim rajskim vodama…
Izvor:Bošnjačka epigrafika;Preporod 1999.-Sulejman Grozdanić;
Priredio:Kemal Mahić
