Nebo je bilo bez oblaka,daleka vidljivost i cist zrak s ugodnih 14 stupnjeva „u plusu“ stvarali su rajsko ozracje.Razmišljajuci o takvoj klimi u prosincu i znajuci cime se bave mještani ovoga kraja,nije ni cudo što smo došli u duhansku prijestolnicu Hercegovinne i tipicni kamenjarski kraj.
U sjeverozapadnom dijelu opcine Ljubuški,na osmom kilometru sjeverno od mjesta Vitine koja se nalazi na tegionalnoj prometnici Imotski-Ljubuški,smjestila se prostrana župa Grljevici.Iako se u njezino središte sa zapadne strane može doci iz Cerova Doca,sa sjeverne strane od Širokog Brijega preko Rasna,a s istocne strane od Mostarskih Vrata preko Lipna,ipak je glavna prometnica koja Grljevice povezuje s ostatkom Hercegovine ona uska asfaltirana i na trenutke oronula cesta prema Vitini.
Upravo tom vijugavom cestom,kroz more kamenjara i šikare te kamenih ograda koje razdvajaju posjede,smo pomalo nesigurnom vožnjom,jer nemaju nikakvih smjerokaza,došli do župne crkve u Grljevicima.Ona je pod nebeskom zaštitom sv.Josipa Radnika i od 1998.pod pastoralnom brigom don Tomislava Majica.
…Tijekom višesatnog razgovora o župi Grljevici koju,osim istoimenog sela,cine još i Lipno i Borajna,culi smo samo pozitivne stvari.Medutim,jedna negativna pojava je bila dovoljna da pokvari dojam:iseljavanje vjernika najveci je problem ovog podneblja.nažalost,letimicni pregled župnih statistika to i potvrduje.
Od 1940.,kada je župa imala najviše vjernika(1872),do prosinca 2013.tri puta je manje ljudi.ratne godine su ucinile svoje.Tako je u obama svjetskim ratovima stradalo skoro 15% pucanstva,a kada se tomu pridodaju Španjolska gripa i druge nedace,može se zakljuciti kako u prošlosti nije bilo kuce koja nije pogodena smrcu i patnjom.
Politicki pritisak za vrijeme Jugoslavije(1945-1990)na ovaj žigosani kraj je uzeo svoj danak u vidu masovnog iseljavanja.Tako su Grljevici 1960.imali 1520 vjernika,a 1990.samo 970,ali je još uvijek broj umrlih bio manji od rodenih.Nažalost,posljednji blagoslov kuca je pokazao kako sada u ovoj župi ima svega 670 vjernika u trima selima u 177 obitelji,dok je broj umrlih nekoliko puta veci od rodenih.
…Na teritoriji župe otvorene su dvije osnovne škole do 4.razreda.U Grljevicima ima 12 daka,a u Borajni 9,te se za njih održava školski vjeronauk.Djeca do 8.razreda osnovne škole,kojih ima pedesetak,idu u školu u Vitinu,Ljubuški ili Grude…U župi postoji i 80-tak starijih i bolesnih osoba koji ne mogu dolaziti u crkvu.Gledajuci u postocima,to je veliki broj.
Iako su mu 90-tih g. XX stoljeca predvidali kraj,duhan i kultura njegovog uzgajanja su se zadržali u uskom brdskom pojasu izmedu grudske,ljubuške i širokobriješke opcine.S porastom cijena i akciza na duhanske proizvode možda ce i potražnja biti veca od proizvodnje.Tome se nadaju i mještani Grljevica za koje ce mnogi reci da je duhanska prijestolnica Hercegovine.Grljevacke njive pa i okucnice pružaju vec desetljecima uobicajenu sliku:posaden duhan koji traži sunce i ceka berbu.
Sadi se obicno od 5000 do 15000 strukova ili slikovitije 200-600 kg godišnje.To je dovoljno za preživljavanje jedne obitelji.Mnogi uzgajaju duhan otkako znaju za sebe.Posljednjih godina duhan se opet traži,a grljevacki može doseci i fantasticnih 20-25 KM po kilogramu.Kada se zbroji novac dobijen od uobicajene žetve,može se zakljuciti kako je prosjecna placa na razini države zajamcena.S porastom cijene duhana izgleda da ce tradicija sadnje duhana u Hercegovini ostati ocuvana za buduce naraštaje.
Crkva u Grljevicima je podignuta 1970.g.,crkva u Lipnu(1971-1972) i crkva u Borajni(1995) i nalaze se u rukama dijecezanskog klera.
…Razgledavši dvije filijalne crkve koje svojim izgledom i velicinom mogu pariraati mnogim župnim crkvama u BiH,završili smo posjet Grljevicima pomalo melankolicni i ljti što jedan tako jak katolicki kraj ostaje bez ljudi.Nažalost,ovakvim tempom iseljavanja župa ce imati vjernika još samo za pedeset godina,a poslije…?
Izvor:Katolicki tjednik