Bunt Počiteljaca protiv Nacrta Regulacionog plana za Počitelj
Kada je poznati putopisac Evlija Ćelebija 1664. godine prolazio Počiteljem ovaj grad još nije imao strateški značaj koji će dobiti padom Gabele u ruke Mlečana 1698.
Sa povećanjem značaja raste i broj stanovnika te broj kuća u tom mjestu. Pa ipak, te davne 1664. godine Evlija opisuje Počitelj kao grad sa džamijom, medresom, hamamom, mektebom, hanom, imarom te oko 150 pločom prekrivenih kuća od kojih su neke imale oružne kule. Za kuće kaže da su jedna na drugoj i okrenute zapadu prema rijeci a grad je noću čuvalo 50 vojnika i u slučaju opasnosti grad je mogao zbrinuti 500 ljudi. Počitelj početkom 19 vijeka gubi svoj strateški značaj što je podrazumjevalo odlazak vojske te brojnih zanatlija i trgovaca. U Starom Gradu ostaje samo domicilno stanovništvo koje je imalo imanja izvan zidina grada. Grad počinje odumirati. Kuće bez ukućana počinju se urušavati i to traje već 200 godina o ćemu svjedoče brojne ruševine. Ruševine pojedinih kuća nisu ni sačuvane jer su kuće bile zidane na stjenovitom terenu bez kopanja temelja, a kamen sa njih je raznošen i korišten za druge svrhe kao npr. pozide.
No vratimo se iz doba procvata Počitelja u doba surove stvarnosti: na tenderu Federalnog ministarstva prostornog uređenja firma “Eco plan” napravila je Nacrt regulacionog plan koji je i prihvaćen u Predstavničkom Domu Parlamenta Federacije. “Eco plan” je ustvari arhitektonski biro Bore Puljića a plan je izrađen uz stručnu saradnju Vjekoslave Sanković.
Na dan podizanja optužnice protiv Ivana Ančića koji je kao zapovjednih koncentracionog logora Dreteljoptužen za ratni zločin protiv zatočenih Bošnjaka Hercegovine, isti ti logoraši ili njihove familije iz Počitelja prolazili su kroz još jednu kalvariju: dan rasprave o njihovom pravu da ostanu i opstanu na svojoj djedovini što praktično predloženi nacrt ugrožava. I dok je 1993. Ančić vršio torturu i zastrašivanje oružjem to ovi novi krojači sudbine vrše puno suptilnije a sve krijući se iza svojih pseudo-naučnih teza i tobožnjih zaštita historijsko- kulturnog nasljeđa a opet sa istim efektom- onemogućavanje opstanka povratnika.
Prilikom izrade ovog prednacrta i nacrta tim “Eco plana” niti je obavjestio niti konsultovao lokalnu zajednicu što je morao učiniti sa obizrom da je BiH potpisnica konvencije o značaju naslijeđa za društvo.
Tokom te javne rasprave o regulacionom planu održane u Čapljini svi mještani Počitelja, uglavnom Bošnjaci, došli su sa jednoglasnim zahtjevima i primjedbama koji se mogu sumarizirati:
– Po ovom regulacionom planu Stari Grad Počitelj ograničava se na znatno manji broj kuća u odnosu na doba Evlije Ćelebija a pogotovo puno manji u odnosu na doba punog uspona grada iz 18 vijeka što Bošnjaci povratnici u Počitelj doživljavaju kao direktan udar na njihovu egzistenciju. S obzirom da je cio grad nastao na stijenama to se nisu ni pravili temelji kuća tako da prilikom obrušavanja nije ostajao ni trag istih. Kamenje se vremenom raznosilo za druge namjene i sada niko ne može sa preciznošću utvrditi koliko je bilo kuća ali se zna da sadašnji broj kuća i nešto ruševina je smiješna brojka u odnosu na brojku iz doba punog procvata grada. Sadašnji broj nikako ne može omogućiti stavljanja Starog Grada u imalo ozbiljnu hotelsko-ugostiteljsku funkciju. A mještani sve svoje nade za zapošljavanje vide u oživljavanju turizma na bazi hotelsko-ugostiteljskih usluga jer od par ili nijedne KM što ostane od turiste koji samo prođe kroz Stari Grad ne može se osigurati nikakva perspektiva. Tokom rasprave mještani su insistirali na pravu da se Počitelju omogući razvijanje i oživljavanje po uzoru na dobre primjere iz regije i Evrope u kojim je dobro kombinirana kulturna baština i turističko-smještajne djelatnosti, a u zadnje vrijeme istim pravcem idu i promjene u staroj jezgri Mostara i Blagaja koja su omogućila otvaranja novih radnih mjesta. Gđa. Sanković ustvrdila je da je to nemoguće te da se Počitelj samo može regulisati u smislu Grada-Muzeja što su mještani okarakterizirali kao “grad duhova umjesto grada punog života”.
– Ovim istim planom predviđa se rušenje nekoliko kioska za prodaju voća i povrća smještenih u blizini magistralnog puta i pravljenje parkinga. Od ovih kioska zavisi kora hljeba više familija a u isto vrijeme se dozvoljava betonski križ napravljen 1996. godine i smješten na mjestu koje je prije rata služilo kao parking i nalazi se 10tak m od spomenutih kioska. Smještanje i dozvoljavanje križa uz sam magistralni put u naselju gdje gotovo iskuljučivo žive Bošnjaci vidi se kao inat a nikako kao izraz vjere.
– Planom se predviđa zabrana gradnje kuća u Donjem i Gornjem Polju iako su kuće na ovom području građenje zadnjih 60tak godina i dobijale se građevinske dozvole za vrijeme bivšeg sistema. Mještani traže da se obadva Polja označe građevinskim zemljištem a da se iznađu tehnološka rješenja koja mogu osigurati zaštitu od eventualnih poplava.
– S obzirom da se planom ne predviđa pravljenje kanalizacije, javne rasvjete i mreže za vodosnabdijevanje insistira se da se i ove usluge unesu u plan. Sva novonastala naselja za Hrvate iz srednje Bosne imaju već odavno istu infrastrukturu.
– Stavljena je primjedba na nacionalnom sastavu tima koji je pravio regulacioni plan s obzirom da je od 7-8 članova istog samo jedna osoba bila bošnjacke nacionalnosti a pri tome se regulisalo područje gdje gotovo jednonacionalno žive Bošnjaci. Ovo u nekom drugom društvu i drugom vremenu ne bi možda ni bilo sporno ali poznavajući izvjesne činjenica o glavnim autorima plana to se pitanje nameće kao i jedno od najbitnijih. Gđa. Sanković već dugi niz godina radi na propagiranju ideje “Hrvatskog grada Počitelja” te je organizovala seminar i napravila zbornik radova pod istim naslovom. A vođa tima Boro Puljić inače rado viđeni gost u Hagu kao svjedok odbrane rušitelja kulturno-historijskih područja Počitelja, Stoca i Mostar, preuzeo je sada ulogu onog koji treba da reguliše revitalizaciju istih.
Ovim se nameće pitanje ideološke pozadine ovako izrađenog plana: da li je ovo nastavak projekta onemogućavanja održivog povratka i prosperiteta Počitelja uz kraljnji cilj ponovnog iseljavanja Bošnjaka te rekonstukcija kulturne baštine koju oni vide kao “bošnjačku” na najnižem mogućem nivou.
I dok se zabranjuje revitalizacija i replikacija po ugledu na način kako je to uređeno u zemljama koji imaju neuporedivo više sačuvanog kulturnog nasljeđa kao što su Francuska, Španija, Turska, Grčka… čime bi se omogućio opstanak u samom Starom Gradu to se već uveliko priča o planu za pravljenje hotela na platou neposredno uz gradske zidine. A ko će biti vlasnik i time jedina osoba/osobe koje bi imale koristi od Počitelja-Starog Grada dok bi Stari Grad-Muzej dobijao mrvice? To treba pitati one koji se grčevito bore da od Počitelja naprave ovo što regulacioni plan i predviđa a to je grad duhova.
Čovjek može i da shvati porive gdje Sanković i gdina Puljića ali ni u kom slučaju ne može da prihvati da Federalni Parlament to amenuje, da li iz neznanja, neinformisanosti ili nezainteresovanosti posve je svejedno jer rezultat je ipak za nas Počiteljce isti.
Raspravi su prisustvovali i članovi Komisije za očuvanje kulturne baštine a predsjednica Komisije Amra Hadžimuhamedović je ukazala da plan sadrži brojne propuste a i nezakonitosti, te navela da pozivanje na restriktivnu zaštitu kulturne baštine ne može da se vidi kao opravdano u slučaju Počiteljskog plana. Rašid Hadžović , profesor sa Građevinskog fakulteta “Džemal Bijedić” ocijenio je plan kao neprihvatljiv.
Izvjesni optimizam ulijevaju i riječi zamjenice ministra prostornog uređenja FBiH Hanke Mušimbegović,” da će sve primjedbe i sugestije iznesene tokom javne rasprave biti razmotrene a plan usklađen uzusima struke te da će proći parlamentarnu proceduru. Time će se omogućiti i zaštita kulturnog nasljeđa, ali i održivi razvoj, a da se od Počitelja ne napravi Grad-Muzej. “
Da li će grad Počitelj doživjeti ponovni stari procvat koji bi se desio ukoliko bi se primjedbe lokalne zajednice prihvate i ugrade u plan ili će protivnici iste da pobjede? Ukoliko se primjedbe lokalne zajednice uvaže i na osnovu njih napravi ozbiljna studija ekonomskog razvoja Počitelja i okoline koristeći izuzetnu ljepotu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa to će omogućiti opstanak i prosperitet lokalne zajednice ali biti i ponos i prezentacija bosansko-hercegovačke kulture prema svijetu.
A tog 09.01.2014 sve je moglo ljepše da izgleda za bivše logoraše logora Dretelj, jer su mogli imati bar malo satisfakcije “da je pravda spora ali dostižna”.
Udruženje građana Počitelj
dana12.01.2014