Kad god treba da se skrene pažnja sa bitnih događanja, u jednom slučaju nenabavke vakcina, sve većeg nezadovoljstva građana, sudski procesi koji se godinama ne rješavaju, raznorazne pljačke od strane visoko pozicioniranih političara i njihovih jataka ili drugom slučaju, bjesomučnog zaduživanja i stotina miliona kredita za kojeg se ne zna gdje će u konačnici završiti, potegne se priča o ratu, prekrajanju granica, samostalnim ili pridruženim entitetima, nacrtanim kartama i ko zna sve čemu ne, samo da se ne priča o siromaštvu, o „puštanju niz vodu“ vlastitog naroda, o prepunim mrtvačnicama, redovima za dženazu ili sahranu, neizvjesnosti preživljavanja, poskupljenjima, i svim onim nedaćama sa kojima se bori većina stanovnika Bosne i Hercegovine.I kao po pravilu, prvi neredi nastanu u Mostaru. Tamo gdje je najosjetljivije, tamo gdje i preko dvije decenije nakon rata rat još uvijek živi u nekim usijanim glavama. Nije bilo dovoljno što je Veležu otet stadion pod Bijelim brijegom ili što je Velež potonuo skoro na dno, igrajući po nižem rangu takmičenja i kojekakvim livadama.
Izgleda da nije.
Jer Velež se vratio. Od livade su napravili sasvim pristojan, lijep i funkcionalan stadion, a uprava, treneri i igrači su odličnim igrama doveli Velež na drugo mjesto tabele Premijer lige. Da li je drugo mjesto Veleža i četvrto mjesto Zrinjskog ili neostvarena pobjeda u derbiju protiv FK Sarajeva u kojem je Sarajevo toliko oštećeno da je zatražilo hitan sastanak BH klubova u vezi sa regularnosti takmičenja i nenormalno sumnjivim sudijskim odlukama.
Posmatrajući sve to iz Sarajeva, čini mi se da im je puno teže pala pobjeda Veleža i drugo mjesto, nego izgubljena dva boda u derbiju. Jer zašto organizovati taj huliganski pohod na nezaštićenu imovinu ljudi koji nemaju nikakve veze sa tim. Zašto divljanje, baklje, petarde, kamenje i sve ostalo tamo gdje nema krivaca za izgubljene bodove. Zato jer njih boli Velež. Puno više nego bodovi protiv Sarajeva.
Jer upravo svaka pobjeda Veleža je izgleda trn u oku „susjedima“ sa druge strane Neretve. Jer sasvim je normalno da Zrinjski bude nekoliko puta prvak Države, od toga čak jednom i uz nepostojeći penal, od kojeg se čak i igrač na kojem je napravljen navodni prekršaj iznenadio i trebalo mu je nekoliko trenutaka da se uhaviza i shvati da je penal na njemu napravljen. Ali nije normalno, izgleda, da Velež dođe iz Druge lige, sredi svoje redove, dovede prave zaljubljenike u crvenu boju, okupi armiju navijača, napravi sebi stadion i zasjedne na drugo mjesto (sa velikim šansama da se bori i za prvo mjesto ili izlazak na Evropsko takmičenje).
E to izgleda u nekim glavama već nije normalno.
Sramotno je što se sve to dešavalo uveliko u vrijeme policijskog sata u Mostaru. I s pravom se čovjek pita na čijoj strani su organi zaduženi za sigurnost građana, kako je moguće da rulja krene na drugu stranu, a da niko to ne vidi i na vrijeme zaustavi?
Moguće je izgleda, isto kao što je moguće da Vedrana Puljića ubije pripadnik policijskih snaga koji pobjegne iz BiH i nesmetano živi u susjednoj državi. Izgleda da je kod nas sve moguće. Kao da je i policijski sat u vrijeme pandemije napravljen i stvoren samo za poštene i državi lojalne građane, a za one druge ne važi.
I nije ovo prvi incident sa takozvanim navijačima Zrinjskog. Pjevali su oni i o prvacima šugave zemlje (u kojoj su rođeni i u kojoj žive) na utakmici protiv Krupe, pravili „sačekuše“ navijačima Veleža, napadali ciglama planinare, pjevali nacionalističke pjesme, veličali osuđene ratne zločince i ostale zlikovce…
I zbog svega nabrojanog čini mi se da im teže pada svaka pobjeda Veleža, nego poraz ili neriješen rezultat njihovog kluba. I zato svim srcem želim da Velež nastavi sa pobjedama, da nastavi svoj niz, za koji je zaslužan znoj i zalaganje igrača, ispravan put trenera i uprave, a ne sudijska organizacija, politika, mućke u Savezu i nacionalistička politika koja gura neki svoj tim da postane prvak. Premijer liga je i ogledalo države – jadna, korumpirana, mnogo puta neregularna i namještena. Uostalom kao i sve ostalo kod nas.
A navijači su samo produkt iste takve lige. Tamo gdje svako nezadovoljstvo završi na drugoj obali Neretve. Tamo gdje i u radosti i u žalosti nastrada onaj ko nije ni za šta kriv.
Ili kao što reče moj drug na komentaru na Facebooku, povedeš bolesno dijete iza 21 sat u Hitnu pomoć i zaustavi te policija. A grupu navijača nije niko ni primijetio. Dakle, sve jasno, mnoge stvari se kod nas i dešavaju uz odobrenje politike. Što se više mrzimo i što više bude ovakvih ili sličnih incidenata, tako će više uživati oni sa početka teksta. Bace kost među ljude i nastave da kradu, pljačkaju i uništavaju državu. A ujedno imaju i najveće plate i sve moguće i nemoguće povlastice od te iste države koju ne vole.
Zato Velež, samo naprijed. Vi pobjeđujte dostojanstveno i sportski, a oni neka divljaju od muke.
Tako se najbolje primijeti sukob civilizacija.
Tacno.net, Zvonimir Nikolić