Legendarni golman Veleža i reprezentacije Jugoslavije Enver Marić, koji je sinonim za čuvara mreže, poznat kao “Leteći Mostarac”, “panter sa Neretve” i član poznatog Veležovog trija “BMW” (Bajević, Marić, Vladić) vratio se u svoj rodni Mostar, gdje će sa porodicom provesti treću životnu dob.
Iako je godinama živio i radio u glavnom gradu Njemačke, gdje je ostvario i penziju i sve benifite najbogatije države u Evropi, u opuštenom razgovoru za portal Klix.ba uz kafu u mostarskom kafiću “Niđe veze” sa smiješkom kaže “najbolje je ovdje”.
Uživam gledajući druge dok love ribu
“Došao sam sa suprugom da ostanem ovdje, jer smo previše godina tamo i bilo je vrijeme da se vratimo. Ovdje su nam sin, nevjesta, dvije unuke i mnogo dragih ljudi. Moram reći gdje god da dođemo dobro smo došli, ali Mostar je jednostavno idealan. Ovo je moj grad i kako god, ovdje je uvijek najbolje”, kaže za naš portal legendarni Mara, kako ga Mostarci zovu.
Iako je život u glavnom gradu Njemačke za mnoge ostvarenje sna, on kaže kako mu je tamo falilo mnogo onoga što ima u Mostaru i nigdje više.
Penzionisan je 2011. godine zbog narušenog zdravlja i u Belinu je povremeno odlazio na treninge nekadašnjeg kluba, a redovno pratio događanja u BiH i čekao vrijeme da se vrati u Mostar, gdje mu je život bogatiji.
“Svaki dan malo prošetam. Odem do Carine i družim se sa ribarima, jer, pored fudbala, ribolov je moja velika ljubav. Zbog zdravlja, više ne mogu ići u ribolov, ali odem do Neretve i uživam gledati kako oni hvataju ribu i moram vam reći da se zaista može uživati u gledanju. Kad god izađem u grad, sretnem nekoga od drugova, što me raduje”, priča legenda jugoslovenskog fudbala.
Na slavna vremena kako nam kaže redovito ga podsjećaju mnogi sugrađani koji još čuvaju fotografije iz vremena kad je bio najbolji fudbaler Jugoslavije i član poznatog Veležovog trija “BMW” (Bajević, Marić, Vladić).
Rado se prisjeća evropskih i svjetskih prvenstava, na kojima je legendarni Mara tri puta branio boje Jugoslavije, ali plejade igrača iz Veleža koji su bili ponos Mostara i čitave tadašnje države.
S ponosom i žarom i sada govori o Veležu, u kome je ponikao i kojeg sa velikom ljubavlju prati sve vrijeme putem medija, a kako je sad njegova trajna adresa ponovno Mostar, kaže da će, čim prilike dozvole, redovno pratiti svoj klub i na stadionu Rođeni.
Velež je, kako ističe, nakon teških vremena doživio svojevrsnu reinkarnaciju i zaslužuje svaki respekt, a stadionu koji su sagradili, kako kaže, “ko nađe zamjerku, nije normalan”.
“Nema se tu šta govoriti. Može se samo dati kompliment, kad je u pitanju Velež kao klub. Tim, trener i stručni štab, su napravili jedan posao, nadam se da će uspješno završiti sezonu i ako uspiju da se kvalifikuju za Evropu, onda će biti idealno”, kaže legenda tog kluba.
Fale “domaći” igrači
Velež je, dodaje, u njegovom srcu. ali mora reći i šta mu smeta u voljenom klubu.
“U ekipi Veleža je vrlo malo igrača koji su potekli iz omladinske škole. Zašto je tako, ne mogu ocjenjivati niti želim, ali mislim da to nije dobro s obzirom na to da čitavu svoju historiju u Veležu igraju igrači iz omladinske škole. Jedino je to moja zamjerka, a sve drugo je za pohvalu. Pogotovu trener Dudić, koji je napravio veliki posao, oformio je ekipu, igraju dobro, osvajaju bodove, ne gube utakmice i ne treba više očekivati. Može samo bolje biti i ja se nadam da će tako Velež nastaviti, ali da je više mladih igrača iz omladinske škole, onda bi to bili pravi ‘Rođen’, po kojima je i nastao slogan ‘Rođeni, rođeni’ koji je ostao i danas”, pojasnio je nesavladivi golman tog kluba.
Smatra da mora više igrača doći iz omladinske škole, koji će nositi Velež u srcu, jer ističe, “drugačije je kad dođe momak sa strane i kad dres nosi momak iz omladinske škole, zbog toga što ne može biti ista ljubav prema Veležu igrača sa strane i onih koji su domaći”.
Podsjeća da je Velež po omladinskoj školi fudbala bio poznat u Jugoslaviji, ali i mnogo šire, jer je iz nje iznjedreno mnogo velikih igrača, koji su poznati širom svijeta.
“Duško Bajević, Franjo Vladića, Vahid Halihodžić, Blaž Slišković, Semir Tuce, Džemal Hadžiabdić su iz plejade igrača poniklih iz Veležove škole”, ističe Enver Marić, koji je i sam među njima.
Naglašava da su to sve bili internacionalci, koji su igrali za reprezentaciju Jugoslavije i pred čitavom Evropom i svijetom, kao i u velikim svjetskim klubovima.
To je bila plejada igrača koji su bili uzori mladima, a o njima se i danas govori. Marić ističe kako je to lijepo i njemu čuti i danas, ali naglašava da su ta vremena prošlost i da trebaju doći novi uzori za mlade generacije.
“Zbog toga mi je neobično da nema igrača iz omladinske škole, a ako ima onda je to vrlo malo, jer koliko ja znam samo Zvonić igra. Ovo što igraju i osvajaju sve je kolektivni uspjeh. Kao ekipa, igraju taktički i odlični su kao ekipa, spremni, u formi su, motivacija je jaka i sve štima”, kaže Marić dajući visoku ocjenu aktualnom sastavu Veleža.
Vidi se da, kako nastavlja, “svi igrači koji su u Veležu imaju motivaciju na visokom nivou, borba je velika i pariraju svim protivnicima fizički, kondiciono i igrom što je veliki uspjeh trenera Dudića”.
Stadion Rođeni za svaku pohvalu
U cijeloj priči, kako ističe, veoma je važna i činjenica da je Velež konačno dobio impresivan stadion, poput evropskih klubova, kakvog i zaslužuje.
“To što su napravili stadion, to je za sve pohvale i ko tome nađe zamjerku nije normalan čovjek. Toliki posao uraditi i napraviti svoj stadion, to je golemo što kažu Mostarci i ja im čestitam od srca. Neka nastave tako i prevladat će sve što je bilo i vrati se u sam vrh fudbala gdje im je i mjesto”, uvjeren je legendarni igrač Veleža.
Stadion pod Bijelim Brijegom na kojem je igrao u Veležovom dresu nije želio komentarisati navodeći kako je to dio historije i kako se treba okrenuti budućnosti.
“Velež je moj klub i uvijek ću za njega navijati, ali mislim da je dobro da u Mostaru imaju dva dobra kluba radi sportskog rivalstva. To je najzdravije što može biti. Imati dva kluba koji imaju svoje navijače i derbi gradski, je nešto posebno i mislim da je dobro za fudbal u BiH, a ne samo u Mostaru, jer konkurencija uvijek nešto izbaci što u normalnim situacijama ne bude. Svi žele da su bolji, tako Zrinjski i Velež žele da su prvi u Mostaru i to nosi konkurenciju i to je puno zahtjevno, ali ja mislim da to za sada ide dobro. Velež već ima svoj stadion i vidjet ćemo šta će biti”, kaže Marić.
Bez tamnih mrlja u gradskim derbijima
Izrazio je žaljenje što na mostarske derbije tamnu mrlju baca dizanje nacionalnih tenzija.
“Kod nas se u prvom redu misli na nacionalizam i dijeli na naše i njihove. Ja to ne prihvatam, jer fudbal i sport su nešto posebno i tako ga treba tretirati. Kad je utakmica, onda igra 11 protiv 11 igrača, pa ko je bolji neka pobijedi i pozdravljam to sportsko rivalstvo. To treba gajiti, a svako drugo, koje uvodi politiku, nije prihvatljivo“, jasan je Marić.
Naglašava kako mnogi evropski gradovi imaju derbije i navijače, ali se akcenat stavlja na sportsko rivalstvo, što želi i u svome gradu.
“Ko je bolji, bolji je, nema politike ni nacionalizma. To nije u pameti nikome, samo je sportsko rivalstvo i ništa više, a kad Mostar na to dođe, onda će konačno biti sve kako treba i onda će Mostar biti pravi Mostar, a ja mislim da nije daleko od toga. To sve zavisi od ljudi koji vode klubove i članova uprave i stručnih štabov, jer ako je tu sportski motiv, nema problema, a sve što je mimo sportskog štetno je za život”, zaključio je Enver Marić u razgovoru za Klix.ba.
U iščekivanju derbija između Zrinjskog i Veleža, koji se, 8. maja, igra pod Bijelim Brijegom, kad će njegovo srce kucati za Rođene, u sportskom duhu poručuje “neka bolji pobijedi”.
Klix.ba
