U svojoj dugoj istoriji,imao je Mostar puno gradonačelnika,ali ime Mujage Komadine s pravom zauzima počasno mjesto.
Mujaga je rođen 1839.godine,u hadži Balinoj ulici,kasnije nazvanoj Komadinina. Umro je 6.maja 1925.godine,a pokopan u haremu pored Ričina džamije.Imao je tri brata, a sa jednim od njih,Husagom,organizovao je poštanske usluge na relaciji Mostar-Sarajevo.Braća su zakupila konje i vodiče karavana-„tatare“.Husaga je bio materijalno jači od Mujage,pa je,vođen trgovačkim instiktom,otišao u Tursku.U Bursi je bio kupio deset kuća.
OČEVA PRIČA
Mujaga Komadina oženio je Dudu Karabeg,s kojom je imao šest sinova:Asima,Ahmeda,Saliha,Edhema-Pašu,Hifziju i Šefkiju.Pet Mujaginih sinova učili su škole i studirali u Beču,a najmlađi Šefkija studirao je u francuskom gradu Bordo.Salih,Edhem i Hifzija bili su borci Mostarskog partizanskog odreda,baš kao i Šefkija,koga su Nijemci strijelji na Ovojcima.
Od velike familije Mujage Komadine,od muških potomaka,danas je još jedino u životu Mustafa-Braco,prijeratni urednik lista Medicinskog centra u Mostaru,danas penzioner,koji, sa suprugom Fatimom,živi na Bijelom brijegu.
-Otac Ahmet mi je puno pričao o dedi,a uvijek je isticao da je Mujaga imao osobinu da nešto što naumi,mora i uraditi.Kakav je Mujaga bio čovjek,otac mi je ilustrovao pričom o dolasku cara Franje Josipa u Mostar.Mostarski biskup želio je da baš on,ispred katoličkog puka,dočeka cara.Isto to htio je i austrougarski namjesnik u Mostaru.Tada im je obadvojici Mujaga rekao:
-Ja sam gradonačelnik,jest jednako-prvi građanin ovog grada!Ako kojim slučajem bude odlučeno da ga ja ne dočekam,daću saopštenje građanima Mostara da niko ne dočeka cara,u svom stilu rekao je Mujaga.
PUT U BURSU
I,bezbeli,Mujaga je dočekao cara Franju Josipa na Staroj željezničkoj stanici.Ccar je u Mostar došao iz Metkovića,a u jednom vagonu bile su i krave,kako bi car mogao piti provjereno mlijeko.
Mustafa-Braco Komadina imao je preveliku dokumentaciju o dedi Mujagi ali i o familiji Komadina.Sticajem okolnosti,najveći dio bogate zaostavštine nestao je netragom.
-Zaintrigiran činjenicom da sam posljednji muški potomak u familiji,1988.godine otišao sam bio u turski grad Bursu,da pronađem nekog od familije Husage Komadine.Slučajno sam od jedne žene,koja je poticala od familije Čengić,saznao da je ona bila porodični prijatelj sa Husaginom porodicom.Ali i da,na moju veliku žalost,više nikog od njegovih nema među živima,kaže Mustafa.
KAKO JE MUJAGA UTJEŠIO BARIŠU SMOLJANA
Mujaga Komadina bio je dobar prijatelj sa Barišom Smoljanom,uglednim advokatom,inače stricem nekadašnjeg mostarskog gradonačelnika Vlade Smoljana.Svako jutro,kad bi Mujaga polazio na posao,svratio bi na jednu cigaretu u Barišinu kancelariju.
Jedno jutro,zatekao je uzrujanog Barišu,pa mu reče:
-Bariša,ovo ti jutro neću sjesti.Vidim da si bihuzur.Valahi,mor'o te naizijetiti neko kome si valj'o!
-Zaboga Mujaga,ote se Bariši,kako si znao!
OBLAČIO JE SAMO JEĐNU „MESTVU“
Koliko je Mujaga bio poduzetan i brz,pričala mi je nena hadži Duda,koja je mog dedu Mujagu zvala hadž-aga.
-Moj hadž-aga,kad je išao na posao,uvijek mu se hitilo,pa bi pri polasku iz kuće obukao jednu „mestvu“(cipelu),a drugu nije imao vremena da obuče,već je vukao po kaldrmi u avliji,sve dok je ne bi uspio navući,prisjeća se Mustafa.
Izvor:Fazlija Hebibović:“Mostarski akvareli“;Mostar 2009.
Priredio:Kemal Mahić