Zvjezda „Prijatelja“Đenifer Aniston bila je jedna od bogatih Amerikanki grčkog porijekla na koje je prezadužena atina računala kada je 2011.izdavala državne obveznice za dijasporu.
Grčka pred bankrotom računala je da će 2,5 miliona Grka u SAD kupiti obveznice u vrijednosti od tri milijarde dolara i tako umanjiti javni dug viši od 400 milijardi dolara.I druge zemlje s velikim brojem raseljenika apeluju na emigrante da pomažu matici,što je trend koji se pojačava od izbijanja ekonomske krize 2009.
Dijaspora se u najvećem broju slučajeva odaziva slanjem novca rođacima kod kuće pa su,prema podacima Svjetske banke,doznake u ovoj godini dostigle vrijednost od 550 milijardi dolara.Neke iseljeničke grupe staroj zemlji pomažu političkim lobiranjem u novoj domovini.Emigranti su se najslabije pokazali kao investitori-oni koji se sreću i posao pronašli u inostranstvu rijetko kad u rodnom kraju vide uslove za uspješno ulaganje.
Možda je u tom smislu najbolje krenulo Turskoj.Mali dio od 4 miliona Turaka u iseljeništvu počeo je da ulaže u domovinu,a među njima je najviše povratnika iz Njemačke.Njemački Zavod za statistiku bilježi da se od početka ekonomske krize u Evropi izjednačava broj Turaka koji dolaze u Njemačku i koji iz nje odlaze.U 2011.prvih je bilo 31.000,a drugih 33.000.Povratnici su najviše ulagali u građevinarstvo,zbog čega su pojedini analitičari strahovali od građevinskih mjehura od sapunice.Zahvaljujući turskoj dijaspori u Njemačkoj od oko dva miliona ljudi,u Tursku je stiglo 5.000 njemačkih firmi,a neke od njih su u vlasništvu biznismena turskog porijekla.Njih nerijetko vode Turci odrasli i obrazovani u Njemačkoj.
Dijaspora svake godine u Tursku šalje milijardu dolara u doznakama,što odgovara vrijednosti novca koji Jermenija prima od Jermena u raseljeništvu.Jermenska dijaspora pokazala se i politički visprenom,kada je od Spoljnopolitičkog odbora Kongresa SAD i francuskog parlamenta izdejstvovala da se ubistvo 1,5 miliona Jermena u Otomanskoj imperiji 1915.okarakteriše kao genocid,što je razbjesnilo vladu u Ankari.
Kao uspješni lobisti pokazali su se i Amerikanci albanskog porijekla,a među njih 750.000,za albansko pitanje,još od kraja osamdesetih,najviše se založio nekadašnji kongresmen Đon Diogardi.Da bi postigli otcjepljenje Kosova od Srbije,prikupljali su novac i oko sebe okupljali moćne političare da bi neki od njih,poput bivšeg senatora i predsjedničkog kandidata 1996.Boba Dola,današnjeg senatora Đona Mekejna i potpredsjednika Đona Bajdena,otvoreno stali na stranu Albanaca tokom sukoba na Balkanu.
Albanija ima i manje situiranu populaciju po evropskim zemljama,odakle su mnogi počeli da se vraćaju kući kad je tamo prije nekoliko godina počelo da ponestaje radne snage.manjina od 250.000 albanskih emigranata u Italiji i pola miliona u Grčkoj,vratila se u domovinu,ali na razoračenje Tirane-nisu donijeli kapital.Dok su radili kao gastarbajteri,Albanci su kući svake godine slali više stotina miliona eura doznaka,ali njihova ušteđevina nije bila dovoljna za pokretanje ozbiljnog biznisa kod kuće.albanska vlada pozivala je emigrante da ulažu u zemlju i tvrdila da će priliv njihovog novca povećati likvidnost albanskih banaka.U stvarnosti,njihovi mali poslovi su propadali,što je samo povećalo broj loše plasiranih kredita domaćih banaka.
Velikih investicija od dijaspore nema ni u Hrvatskoj,gdje uredno stižu doznake koje su ove godine vrijedile 1,4 milijarde dolara.Politički,a ne ekonomski značaj za domovinu ostvario je Gojko Šušak,koji je kao emigrant u Kanadi lobirao za hrvatsku nezavisnost,da bi 90-tih postao jedan od najbližih saradnika Franje tuđmana i ministar odbrane.Zagrebu je dobrodošao i njegov bliski kontakt s tadašnjim američkim ministrom odbrane Vilijamom Perijem.Ipak,jedna imućna iseljenička porodica riješila je prije nekoliko godina da se uključi u hrvatsku ekonomiju.bogati Lukšići iz Čilea preuzeli su „Jadranske luksuzne hotele“ i time ušli u hrvatski turizam.Ipak,vlada u Zagrebu,kao i vlade drugih zemalja s velikom dijasporom,nije zadovoljna prilivom investicija emigranata.U hrvatskom,kao i u drugim slučajevima,odgovor je uvijek isti:raseljenici će pokretati poslove kad matice budu smanjile birikratiju i korupciju i kada budu garantovale pravnu zaštitu.
Takav je slučaj i sa poljskom emigracijom,koja je narasla na 1,5 miliona ljudi u zemljama u EU,zahvaljujući otvaranju evropskog tržišta za poljske radnike poslije ulaska njihove domovine u EU 2004.Jedan broj njih već je otvorio svoje firme u Britaniji,gdje ima oko pola miliona Poljaka.Nema preciznih podataka o tome koliko su najuspješniji među njima doprinijeli privredi svoje domovine.Zato je evroposlanik Pavel Koval,na kritiku britanskog premijera Dejvida Kamerona da je previše Poljaka došlo na Ostrvo,precizno izračunao koliki je doprinos Poljaka privredi Velike Britanije:oni su tamošnji BDP uvećali za 0,38 posto a u narednih sedam godina uvećaće ga za 63,7 milijardi dolara.
Izvor:Politika