Već dugo,
svog oca nosim u sebi.
Možda nije najbolji,
ali je ipak moj otac.
Sad je tih i miran
ne traži ništa.
Nigdje ga
ne puštam samog–
gdje god idem,
vodim ga sa sobom.
U ratu je ubijen,
kao civil u mirovini.
Ako mu ne pronađu kosti-
sahranit ću ga sa sobom
Skupit ću se,
da mu ne bude tijesno.
Daupović Fiko rođen je 18.8.1951.g. u Sarajevu,gdje je završio Pedagošku akademiju, Odsjek za jezik i književnost. Njegovi roditelji su iz Ljubuškog: Šerif i Ismeta (rođ.Bećirović) Daupović. Objavio je knjige poezije: Večer na večeru pada, Vjetar prodaje novine, Nobel nije kod kuće, Konak za snove, Kraljevstvo Jah Jah, Elephant Lke (izbor priča na engleskom jeziku iz knjiga Priče sa Slonovog jezera i Priče s rijeke Pa Pa) i slikovnicu Mali ekser.
Član je društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi u Sarajevu.
Izvor: Šefik Daupović Fiko, Dvosoban san,“Knjigoljubac“, Brčko,2021.
Izbor: Kemal Mahić