Borba za život je trajala kao epska trilogija.I nakon uporne i neizdržive boli nastupio je smiraj i odlazak.
Na vijest da je Hasena(Hasija) smještena u bolnicu,sa neizvjesnim ishodom,pojavila mi se misao da lik Hasene ima asocijaciju na rijeku Senu,koja je „zaštitni znak“ evropske metropole Pariza i Francuske.
Sena je inspiracija slikara,pjesnika,kosmopolita,i opjevana je u djelima svjetski znamenitih književnika i umjetnika.
Međutim,životna borba za opstanak i posljednji trzaji Hasenina života više sliče na rijeku Rajnu,koja simbolizira svakodnevni život,borbu,ekonomiju i trgovinu,stvarnost a ne emociju.Rajna je borba i u životopisu naše Hasene(Hasije) susrećemo simbole dvije svjetske rijeke SENU I RAJNU.
Sena je moja školska kolegica od prvog razreda osnovne škole.Upoznali smo se kao djeca i učenici 1955.godine. Učitelj nam je bio Ibrišim Hrnjičević tri godine,a jednu godinu Enver Dizdar,ujedno i direktor škole.
Imali smo drage kolege.Bodrili smo „Senu“ s obzirom na teškoće u kretanju.
Hasena je bila simpatična,draga i zabavna.Bili smo uz nju i nismo mogli zamisliti svoj razred bez njenog osmijeha,a bogami i „kritike“,ako bi se pojavila.Hasena je postala naša draga prijateljica i svojim mjestom boravka.
Svojim ponašanjem i stavovima Hasena je postala „običluk“ Pobrišća, i mjesta gdje je stanovala,na potezu od Starog hotela do kuća Omera Zagića i Luke Šimića.Navikli smo vremenom da moramo proći sa Gožulja,Žabljaka,Mesihovine, pored kuće Derve i Zekije Šukalić,gdje smo dobijali pozdrave i osmijehe iz kuće Šukalića,a naročito „Sene“ i njenog brata Alije.Oni su bili svjetionici našeg ulaska u grad Ljubuški.
Mnoge njene komšije su nas napustile još ranije,prije rata i nakon rata.Otišli su:dr.Satko Sadiković,njen brat Alija Šukalić,Mustafa,Aziz,Ibrišim,Imšir Hrnjičević,Sabira i Fatima(„Strelka i Bjelka“ Šukalić,Duda i Salem Alendar,Umija i Ahmo Alendar,Zekija,Dervo,Slobo i Amra Mahić,Unka,Hasan i Mustafa Šukalić,Salko i Neđija Mahić,grunto i „gruntinca“Sabira,Alija Sarajlija,Tomo Lučić,komplet familija Đoke Ratkovića,Rikica i Dina Romano itd.
Pridružila im se i Sena(Hasija) Šukalić.
Nikad više neće biti isto kroz „prednji“ dio Pobrišća.
Hasena je bila „zaštitni znak“ ovog naselja!
„Tvoj lik ne mogu kiše isprati.
Tvoj osmijeh ne može u vjetru nestati.
Tvoj trag ne mogu snjegovi pokriti.
Tebe vrijeme ne može odnijeti“
Tvojim odlaskom otišao je dio nas.
Ovaj memory završavam sljedećom molitvom:
U ime Allah Milostivog,Samilosnog!
Koji me je stvorio i na pravi put uputio,
I Koji me hrani i poji,
I Koji me,kad se razbolim,liječi,
I Koji će mi život oduzeti,i Koji će me poslije oživjeti,
I Koji će mi,nadam se,pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
Gospodaru moj,podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
I učini da ma po lijepom spominju oni što će poslije mene doći.
(Eš-Šu'ara’,78-84)
Kemal Mahić