Prije nego što umrem
Želim vam zahvaliti na strpljivosti
Dugo ste me i pošteno trpjeli
Moje ste tame
Čitali kao svoje svijetlosti
I moje ste tuge
Radostima doživljavali
Prije nego što umrem
Volio bih još jednom iskoračati
Onom ulicom
Što mi se tako silno urezala u sjećanje
I steže me
Kao lastika tvoje potkoljenice
Dok s prijateljicama poskakuješ u ritmu u kojem vam poigravaju kikice.
Prije nego što umrem
Napisat ću pjesmu o odlasku
Iz koje se ne odlazi tako lako
Pjesmu u kojoj se ostaje
I kada ostanak nema smisla
Pjesmu o besmislu
Pjesmu o svima nama
Prije nego što umrem
Želim zaboraviti rat
(je li moguće)
Prepilati sve puške
Začepiti usta svim topovima
Zavariti vrata svim logorima
I porušiti sve spomenike neznanim junacima
Prije nego što umrem
Volio bih te još jednom vidjeti golu
Dok ulaziš u našu rijeku
I kako mostovi od stida prekrivaju svoje nevine oči
I kako se rakovi uznemire
A vodopadi zanijeme
Dok ti riječna trava miluje bedra
Prije nego što umrem
Htio bih se još jednom napiti
Onako kako se pije kad se rastanci ne mogu odvojiti od zagrljaja
Napiti se onako kako piju ostavljeni
Onako kako piju živi
A kada jednom stvarno umrem
Proglasite dan radosti
Podignite zastave za pola koplja naviše
Ne pišite mi govore
Ne donosite mi cvijeće
Ne palite svijeće
Samo dođite
Da se oprostimo
S ljubavlju
Slaven Paća Grbavac – južina 2021
(kada bih parafrazirao arsena, fotografiju bih nazvao, nebo od olova i groblje od borova)
