Bez obzira na ove manje pohode,sve su strane već bile iscrpljene ovim dugogodišnjim ratom(1683-1699).Mirovni pregovori su,uz posredovanje Engleske,Holandije i Španjolske,vođeni u Sremskim Karlovcima.U to vrijem posredstvom Engleske,Nizozemske i Španije vođeni su mirovni pregovori zaraćenih strana.
-1699.-Do punog dogovora došlo je u Sremskim Karlovcima.Po odredbama mirovnog ugovora svaka strana zadržava ono što je u vrijeme potpisivanja ugovora ratom osvojila.
-26.januara 1699. Potpisan je mirovni ugovor sa Habsburškom monarhijom(Austrijom).
-7.februara 1699.godine potpisan je ugovor sa Mletačkom republikom(Venecijom).
Mirovni ugovori su zaključeni na principu uti possidetis,tako da je svaka strana zadržala one teritorije koje je u tom trenutku držala.
-Karlovačkim mirom označene su međunarodne granice Bosanskog ejaleta.Osmanska carevina je tako sjeverno od Dunava zadržala samo Banat s Temišvarom,dok je sve ostalo pripalo Habsburškoj carevini.
Što se Bosne tiče,Osmanlije su izgubile praktično sve posjede u Slavoniji,Lici,Krbavi i Dalmaciji.
Sjeverne,zapadne i južne granice Bosne išle su rijekom Savom,Unom i Cetinom.Tako su se Karlovačkim mirom 1699. ove granice Bosne svedena na okvir koje su imale u vrijeme Berlinskog kongresa 1878.godine.Izvan tih granica u sastavu tadašnjeg Bosanskog ejaleta ostali su gradovi Cetingrad,Furjan,Drežnik,Lapac,Boričevac i Imotski.
-Muslimani izbjegli sa prostora gornje Dalmacije,naselili su se u Pounje,Livno,Glamoč i Grahovo.
S područja srednje Dalmacije stacionirali su se oko Livna,Duvna,Ljubuškog,Ljubinja i Stoca,a iz južne Dalmacije i Bokokotorskog zaliva izbjegli su u Trebinje,Nikšić,Ljubinje,Stolac i Mostar.
Muslimansko stanovništvo koje je do ovog vremana živjelo na prostorima Like i Korduna,najvećim djelom se naselilo na prostorima najzapadnijeg dijela Bosanske krajine,dok su se s prostora Ugarske naselili po majevičkim selima u Tuzli,Modriči i okolnim susjednim selima.Istovremeno su se muslimanske porodice iz Slavonije,poslije Karlovačkog mira,naselile na teritoriju Posavine.
-U novonastaloj situaciji iza 1699.godine Bosanski ejalet skoro je došao na granice iz XV stoljeća.
-Sultan je Karlovačkim mirom potvrdio slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni,što je austrijskom caru omogućilo da se pod vidom njihove zaštite upliće u unutrašnje osmanske poslove.
-Ugovorom se jamči i sloboda trgovine svim stranama,čime je Austriji i Veneciji omogućeno da komercijalno iskorištavaju Osmansko carstvo i ujedno preko svojih trgovaca podbadaju i uzbunjuju njegovo kršćansko stanovništvo protiv samog sultana,kao njihovog legitimnog vladara.
Napomena: Granice Bosne i Hercegovine nisu se mjenjale od mira u Sremskim Karlovcima do danas,za razliku od drugih južnoslavenskih danas država!
Izvor:Vedad Biščević:Bosanski namjesnici osmanskog doba(1463-1878);Sarajevo;Connectum,2006.
Priredio:Kemal Mahić
