Mali han Nurage Uzunovića.smješten u Aščiliku,mogao je primiti četrdeset ljudi i dvadeseset konja.Konji su tu dobijali zob sa karijem,a ljudi rakiju i čorbu od bamje,nakon čega su konji zadovoljno hrzali,a ljudi počinjali pričati u snu.
Mnogo gostiju prošlo je kroz han i mnogo priča ispričanih u snu naslušao se gazda Nuraga,ali ga se jedna posebno dojmila.Ispričao ju je neki momak čudnog izgleda i čudne odjeće,hladne decembarske noći 1781.godine.Dok su ostali gosti hrkali ili pričali u snu neke nezanimljive priče,Nuraga je sjedio pored usnulog mladića i napregnuto slušao njegovo pripovjedanje.Tako je saznao da se predstavlja kao grof Alessandro Cagliostro,da je rano pobjegao iz manastira u Palermu i da je jedno vrijeme živio od raznih prevara i falsifikovanja dokumenata.Nakon toga nastupa po Evropi kao alhemičar,čarobnjak,astrolog,hiromant,prodaje eliksir života,kamen mudraca,miksture za proljepšavanje.Naseljava se u Londonu,gdje se predstavlja kao obnovitelj drevnog egipatskog masonskog reda.Zatim,na poziv kardinala Luja de Roina,odlazi u Pariz,gdje se upliće u glasovitu aferu oko nestanka kraljevske dijamantske ogrlice.Optužen da je baš on ukrao ogrlicu,Cagliostro biva bačen u Bastillu,a zatim protjeran iz Francuske.Odlazi u Budvu kod svog prijatelja Stjepana Zanovića,a potom u Sarajevo gdje se odmara u Nuraginom hanu.
Nuraga je potpuno zaboravio da održava vatru na ognjištu,tako da se gotovo smrzao slušajući ,otvorenih usta,mladićevo brbljanje u snu.Kada je počeo opisivati svoje doživljaje u Parizu i sam Pariz,činio je to tako vjerno da Nuraga nije mogao odoljeti a da ne zakorači pravo u jednu parisku ulicu.Zadivljen velikim gradom,čitav dan proveo je tumarajući između velikih građevina i zagledajući neobične ljude.Negdje pred večer pažnju mu privuče jedna ulična tezga,na kojoj je stajalo puno valjkastih metalnih predmeta.Čovjek iza tezge objašnjavao je da su to konzerve,najnoviji izum genijalnog Nikole Apera,u kojima su zapakovane razne namirnice.Prodvač je garantovao da se tako hrana neograničeno dugo može sačuvati od kvarenja,i da unutra žive i proljeće i jesen i ljeto zaustavljeni u vremenu.Nuraga je pomislio kako bi se njegova žena jako obradovala kada bi sad,usred zime,mogla skuhati svjež grašak.No,kako nije imao novaca u džepu,osvrnuo se nekoliko puta oko sebe,uhvatio trenutak prodavačeve nepažnje,zgrabio jednu konzervu graška i odjurio niz ulicu.Sav zadihan upao je u svoj han,gdje su gosti već ustajali nakon dugog sna.Grof Caglioostro je odavno bio otišao.Put ga je odveo u Rim gdje je pokušao osnovati masonsku ložu.Tamo ga Inkvizicija osuđuje kao heretika i čarobnjaka i baca u tamnicu San Leo u Apeninima,gdje jedan od najvećih pustolova svog vremena umire nakon pet godina tamnovanja.
A Nuraga Uzunović,nakon što je iskočio iz grofovog sna,odnese trijumfalno konzervu svojoj ženi,objasnivši joj da je unutra svjež grašak koji će danas jesti za ručak.Žena bi mu i povjerovala u tu priču da je Nuraga znao kako da otvori konzervu.Čitav dan proveo je okrećući je u rukama,kuckao je,izgovarao razne molitve i vraždžbine nad njom,govorio joj:Sezame,otvori se!,bacao je u zid i udarao nogom.Na kraju,uzme sjekiru i rasiječe konzervu po dužini,a iz nje,umjesto svježeg graška,ispadne sjajna ogrlica.Nuraga,ljut kao vulkan što se obrukao,pred ženom,zgrabi kraljevsku ogrlicu i baci je u Miljacku.Za njom odoše i dijelovi konzerve.Žena je samo mudro ćutala i dala se na kuhanje čorbe od bamje,od koje gosti Nuraginog hana počinju pričati u snu.
Izvor:Hajrudin Ramadan-Uloga Sarajeva…