…innellahe juhibbut-t-tevvabine ve juhibbu-l-mutetahhirin-Allah voli one koji se iskreno pokaju za učinjene grijehe i one koji se redovno i temeljito čiste.
(Ku*ran)
Dok je cijeli srednji,pa i dobar dio novoga vijeka Evropa proboravila u prljavštini,dotle je islam,mnogo ranije,ličnu čistoću ubrajao u najveće obaveze jednog muslimana.Po ulaštenim salonima monumentalnih zdanja ondašnjih evropskih centara kretali su se najugledniji članovi društva napudrani i namirisani da bi skrili nečistoću neopranog tijela.Perike,precizno urađene,sa raskošnim vrpcama na potiljku,prekrivale su slojeve masne,neoprane kose.
—Ebu Hurejre,gdje si bio?
—Bio sam džunub i bilo mi je neprijatno da ti se pridružujem kada nisam čist-odgovori Ebu Hurejre Muhammedu,a.s.
Iz razgovora,koji se vodio negdje polovinom sedmoga stoljeća,saznajemo da ljude treba poštovati i prije stupanja u njihovo društvo da se treba pristojno obući,očistiti,obrijati,nokte podrezati.A,u doba cvjetajuće renesanse u duždevim se palačama jelo serviralo sa naročitim kapicama na glavi da nametnici iz kose ne bi padali na trpezu.Luju XIV,Henriku IV,švedskoj kraljici Kristini nije ni na pamet padalo pranje.Čak su i neki evropski ljekari-hiljadu godina poslije rođenja islama,govorili o štetnom djelovanju umivanja.A Ibn Sina,čuveni islamski filozof i medicinar,savjetuje:“…svake hefte u banju otiđi!“Ibn Sina je živio u XI stoljeću!Tamno doba,inkvizicija je sudila onima na koje se sumnjalo da se kupaju.
Čovjekovo tijelo je smatrano,gotovo,djelom đavola pa je doticanje tijela bilo ravno činu bluda.
Islam je prijateljski raspoložen prema tijelu i zato će naša zemlja,uz Maursku Španiju,spadati u one rijetke zemlje koje u to doba imaju izgrađenu sanitarnu kulturu.Međutim,ovdje se nije radilo samo o dozvoljavanju ili preporučivanju upotrebe vode za pranje i kupanje.Otišlo se dalje.Vjera izričito naređuje održavanje lične higijene stvorivši čitav niz propisa u vezi s tim.Sam hazreti Pejgamber povezuje tjelesnu čistoću sa vjerom rekavši:“Čistoća je vjerska dužnost.Čistoća je pola vjere.“To znači,da muslimanu,ukoliko ne obavlja ovu dužnost,nedostaje jedan dio vjere,te čini čak i grijeh prema učenju islama.
I…dogodilo se čudo:skromne kuće,jednostavnog enterijera,postadoše oaze čistoće.Nasuprot raskošnih salona sa stilskim komodama,ormarima sa pozlatom.Lujevskim neprovjetrenim ležajevima,baldahinima,teškim neprozirnim storama na ogromnim prozorima,u kućama od čerpića i bondruka pukoše čisti prostori halvata,sa bijelo okrečenim duvarovima.Po sećijama jastuci prekriveni snježnobijelim,blistavim vezama.Bjelokosni oblutak pokaldrmljenih avlija presijava se u mnoštvu zelenila.Kućne abdesthane vedro zašumoriše ispunjavajući odaje mirisom sapuna i toplog isparavanja vode.Ibrik,tas,lif,pešnjak,susak.Sve što treba čovjeku,tu je!Sve što je suvišno čovjeku nije našlo mjesta u tim pitomim ljudskom življenju podvrgnutim prostorima.
Uoči petka pravila se džanečija ili ćetenija i-kupalo se.Bio je to nijemi znak Ajše njenom Husejinu.Bi neke draži u tom čekanju i čudnim najavama ljubavne strasti.Negdje u noći ući će oni u hamamdžik gusul da obave.Islam ni ovdje ne odgurnu čovjeka u čovjeku,niti licemjerjem ubi prirodu u njemu,ali ne pretjera u slobodama nego skloni čovjeka pri pranju od očiju prisutnih,a Ajši oduze riječ kad je srce govorilo i podari joj plahovnu čežnju u odmjereno kretanje.
Iz čitavog ovog odnosa prema higijeni u zemljama islama pojavljivala su se javna kupatila.Hair-sahibije ih gradiše rukovođeni idejom da je sevab omogućiti ljudima da se kupaju.Prihode od ovih objekata davali su za izdržavanje džamija,medresa,musafirhana,imareta,ćuprija,puteva,vodovoda…
Hamami su bili monumentalne kamene građevine koje su svojim kubetima i bačvastim svodovima prekrivenim olovom pružali,pored osnovne svrhe-kupanja,estetski doživljaj.U Bosni i Hercegovini prvi su se hamami pojavili već krajem XV stoljeća,u oko pedeset većih mjesta i kasaba.U samom Sarajevu je već u XVI stoljeću bilo sedam hamama.Putopisac Evlija Čelebija 1660.spominje 670 kućnih banjica.Ako tome dodamo preko stotinu javnih česmi te sebilje na trgovima i šadrvane po haremima džamija,imamo ličnu kartu tjelesne i stambene higijene sarajeva iz turskog vakta.
Izvor:Nela Beran-Sarajevu(SA 2004.)