Iako se u BiH veliki broj ljudi odlučio na povratak u prijeratna ognjišta, veoma je mali broj onih ljudi koji uistinu žive u mjestima iz kojih potječu. Za primjer dobrog života u rodnom selu može poslužiti porodica Dževada Memića iz sela Bahori, općina Gacko. U ovom mjestu Dževad je pokrenuo privatni posao od kojeg danas sasvim dobro živi.
Selo Bahori
Selo Bahori, 9 kilometara udaljeno od centra Gacka, prvi put se spominje 1475. godine, kada je izvršen turski popis. U selu je tada, prema pisanom dokumentu, bilo 20 kuća, 3 neoženjena muškarca i pet Muslimana – Mahmut, Mehmed, Jusuf, Kurte i Tale.
Prije rata, Bahori su brojali 40 domaćinstava, a tu živjele porodice Memić, Šarotić, Talović, Grebović, Kavazović, Dilberović, Đililović. Bila je tu i škola, a minibus je svakodnevno saobraćao od Gacka do sela.
U Bahore se se, prije šest godina, zajedno sa suprugom Zinetom-Đinom, vratio Dževad Memić, predsjednik Regionalnog odbora SDA za istočnu Hercegovinu, koji je, 1998. godine, organizovao i prvi povratak Bošnjaka u Fazlagića Kulu. Prošle godine, Đini i Dževadu pridružio se i sin Emir-Mrva, koji je, zbog povrede ligamenata, bio prisiljen prekinuti fudbalsku karijeru.
Zov rodne grude
Dževad Memić prije rata bio je zaposlen na TE Gacko, a u ratu je, zajedno sa hiljadama Bošnjaka, bio prisiljen napustiti rodnu grudu. Godinama je živio u Mostaru, ali je stalno maštao o povratku u Bahore. Noću se, kaže, budio, sanjajući da pije vodu u rodnom selu.
„Supruga i ja često smo dolazili u Bahore. Đina je, moram priznata, stalno govorila da se vratimo i onda, prije šest godina, odlučili smo se za povratak. Počeli smo obnavljati prijeratnu vikendicu, a potom smo izgradili štalu. Nabavili smo 25 krava i junadi, imamo kobilu i dvadesetak koka. Kada smo sve to završili, sklopili smo ugovor sa Nenadom Vukojem, vlasnikom Mljekare Pađeni iz Bileće i od tada, svake godine, isporučujemo 60.000 litara mlijeka, koje je ekstra klase“, priča nam Dževad, dok ispijamo kafu u obnovljenoj kući.
Još od priprema za povratak Bošnjaka u Fazlagića Kulu, Dževad Memić naišao je na razumijevanje i pomoć čelnika u opštini Gacko.
„Nemamo nikakvih problema, a komšije iz susjednih sela nudili su pomoć. Iz opštine su pomogli da se obnovi put, a imamo vodu iz gradskog vodovoda. Jedino što nemamo je internet, jer bi bili u vezi sa sinom, koji s porodicom živi i radi u SAD, i sa kćerkom, koja živi u Švedskoj, a obećano je da će se i to uskoro riješiti“, priča Dževad.
Krave umjesto lopte
Đini i Dževadu srce je lani skoro puklo od radosti, kada im je sin Emir rekao da će im se i on pridružiti.
„Nikad mu nismo govorili da dođe, ali je i njega srce vuklo. Sada nam je puno lakše, a Emir je počeo praviti drugu štalu, gdje će smjestiti dvadesetak krava i junadi“, kaže Đina.
Njihov sin Emir od malena je igrao fudbal, a nakon Mostara, bio je otišao u Njemačku, gdje se na jednoj utakmici povrijedio, pa je bio prisiljen ranije prekinuti karijeru.
„Dugo sam razmišljao šta da radim. U Njemačkoj mi nije bilo loše, ali je puno jača bila želja da se vratim i pridružim roditeljima. Nisam se pokajao što sam se vratio. Ovde imam sve što mi treba. Ponekad odem kod prijatelja i rođaka u Mostar“, priča Emir.
U Bahorima sada, uz Dževada, Đinu i Emira, živi i njihov rođak Jusuf, koji se, takođe, bavi proizvodnjom mlijeka.
Uskoro će im se pridružiti i 38. godišnji Muharem Šarotić, koji živi i radi u Mostaru.
„Završam sa obnovom kuće i ako sve bude po planu, dogodine ću se i ja vratiti u Bahore. Svaki put kad dođem ovamo, vrate se uspomene na djetinjstvo i tada shvatim da ja ovde pripadam. Uz proizvodnju mlijeka, baviću se poljoprivredom“, kaže Muharem.
Autor: Fazlija Hebibović
Izvor: RTM/Nova Sloboda