Izreka je,mislim,krajiška.Maja je kvas,nadošlo tijesto,a maja je kuharica,odnosno jedna od vještijih žena koje se angažiraju kao kuharice u onim domaćinstvima u kojima se organizira,recimo,svadba,sunećenje djeteta ili djece,ili u kojoj se organizira velika bajramska svečanost na koju će doći mnogo zvanica—musafira.
U takvim okolnostima jedna žena,u ovome slučaju domaćica kuće u kojoj se organizira svečanost,ne može sama stići pripremiti tako veliku količinu jela,pa se onda iz sela,ili mahale,angažira još jedna ili više žena za ispomoć.
Na selu,pa i u kasabama i mahalama uvijek se zna koje su to žene koje dobro kuhaju.Pokatkad one to rade i za novac,pa,na izvjestan način predstavljaju poluprofesionalne kuharice.Ako se,dakle,organizira velika svečanost na kojoj če se nači neuobičajeno veliki broj zvanica,onda se za ispomoć u pripremanju jela angažira i po nekoliko žena—maja.
Za ovakve svečanosti u pravilu se pripremaju i brojna slatka jela za koja treba mnogo jaja.Naročito kada se pravi patišpanja,odnosno rahvanija.Jedna kuharica zamijesi tijesto,pa se,dok ono ne nadođe,dadne na drugi posao.Druga kuharica naiđe i kada joj se učini da je tijesto malo blijedo,za svaki slučaj,u njega „ubije“ još koje jaje.Onda se zavrati ona prva koja se sjeti da za tako veliku rahvaniju treba 15 jaja,pa „ubije“ još dva,kad eto ti odnekud i domaćice kojoj je stalo do toga,da sutra sve bude u redu,pa i ona,za svaki slučaj „ubije“ još koje jaje.
Naposljetku,kada im jaja ustrebaju i za pitu jajarušu da bi ta pita mogla opravdati svoje poetično ime—jaja više nije bilo!
Izvor:Najbolje bosanske izreke(Vehid Gunić);