Malo koji Ljubušak nije ostao ganut nakon saznanja o dodjeli nagrade općine Ljubuški za životno djelo Vinku Primorcu, višem medicinskom tehničaru, uposlenom u Domu zdravlja Ljubuški.
Već 40 godina ovaj samozatajan i skroman čovjek posvećen je radu s bolesnicima, i da ponovno može birati posao koji će obilježiti njegov životni i radni vijek, opet bi izabrao isto. Jer, kaže nam, ništa se ne može mjeriti s osjećajem ispunjenosti i zadovoljstva kada možete nekome pomoći. Upravo je i ovaj razgovor s Vinkom nastao na terenu, prilikom pružanja pomoći jednom bolesniku.
Cilj – pomoć bolesnima
“Evo, kao što vidite, moj radni dan je vrlo raznovrstan i u cijelosti ispunjen. Susrećem se s dosta različitih slučajeva, težih i lakših, a ja sam presretan ukoliko uspijem pomoći svima onima koji me pozovu“, s osmijehom na licu kazao nam je ovaj patronažni zdravstveni djelatnik.
Naime, u opusu njegovog posla, između ostalog, je davanje injekcija, infuzija, previjanje rana, uzimanje uzoraka krvi za kliničko laboratorijske kod nepokretnih bolesnika… Na terenu je od 7 sati ujutro pa da kasnih večernjih sati.
“Pacijente nikada ne ostavljam nezbrinute i doista se trudim odgovoriti svim profesionalnim i ljudskim obvezama. Ovaj posao je nepredvidiv, nikada ne znate na što ćete naići, pa je bilo i slučajeva gdje sam pomagao ljudima i u onim poslovima koji nisu vezani za moju struku. Nikada nikome nisam pružio lakat već ruku“, kazaoje Vinko.
Potvrda za predan rad
Pričao nam je i o izrazito korektnom odnosu s kolegama, što je dodatni motiv da svoj posao obavlja s još više zadovoljstva.
“Nailazim na izuzetno razumijevanje sa svim liječnicima, kao i s ravnateljem Doma zdravlja Ljubuški. Želio bih da se dobra suradnja nastavi i u budućnosti, dok god mognem obavljati ovaj posao. Od njega, zasigurno, neću odustati i u mirovini, ukoliko to bude potrebno“, kazao je naš sugovornik, izrazivši zahvalu pacijentima te svim Ljubušacima koji su mu ukazali čast i povjerenje kada su mu dodijelili nagradu za životno djelo, što je prihvatio s ponosom i velikom odgovornošću.
“Nakon preuzimanja ove nagrade dao sam si zadatak da budem još bolji i predaniji poslu. Pa ako uzmemo u obzir i to da i moja obitelj često trpi moje odsustvo, uz njihovu podršku i razumijevanje ipak uspijem odgovoriti svim obvezama“, zaključio je Vinko, odlazeći u prepoznatljivom crvenom Peugeotu 205. S njim se druži od 1996. godine, a prešao je, vjerovali ili ne, preko 500.000 kilometara.
Za servisiranje su odgovorni Vinkovi prijatelji Ivica i Ante Jurič, zahvaljujući kojima je automobil još uvijek u funkciji i daje svoj maksimum.
Portret…
Vinko Primorac rođen je 28. veljače 1956. godine u Gornjim Radišićima.
Školovanje započinje 1962. godine u rodnom mjestu, gdje je završio prve četiri godine. Nakon završenog osmogodišnjeg obrazovanja u Vitini, upisuje Medicinsku školu u Mostaru, koju završava 1975. Iste godine zapošljava se u Domu zdravlja u Ljubuškom gdje nastavlja raditi sve do danas.
Uz rad je završio i Višu medicinsku školu u Sarajevu. Godine 1990. zasniva brak s Ružicom Knezović, koja cijelo vrijeme njihovog zajedničkog života podržava Vinka, njegovu požrtvovnost i veliko zalaganje za maloga čovjeka.