Njega ne treba posebno predstavljati.Dovoljno je reći Josip-Jole Musa,pa da svi Mostarci znaju o kome se radi.Od kako je,davnih 50-tih godina,zaigrao u Veležovom dresu,pa kasnije ,kao direktor „Parkova“ i Aluminijskog kombinata, Jole je uvijek, ne i svojom voljom, bio u centru pažnje.Proslavio se i kao predsjednik Veleža, koji mu je bio i ostao velika ljubav.Nekoliko godina pred rat,“prijatelji“ su mu namjestili aferu,podigla se o tome velika prašina, a nakon izvjesnog boravka u zatvoru, Jole je bio oslobođen.Poslije toga, kao da je pao u zaborav, ali je to bilo prividno i kratkog daha.
—Bilo pa prošlo.Ne želim,iskreno ti kažem,više da se sjećam tih trenutaka.Znao sam da mnogima smetam, dosta sam im se bio zamjerio i bilo je normalno da će me „čekati“.Kasno sam, nažalost,shvatio šta može uraditi ljudska podlost, priča nam Jole, koji je došao na otvaranje mosta „Hasan Brkić“.Sama njegova pojava izazvala je neviđenu buru oduševljenja, a stotine ljudi i žena željelo je da mu stisnu ruku,da ga pozdravi i poljubi.Mnogi ni suze nisu mogli zaustaviti.
Svaki Jolin dolazak na lijevu obalu,još uvijek podijeljenog Mostara, izaziva kontradiktorna raspoloženja.Stanovnici lijeve obale u tome vide njegovu bezgraničnu ljubav prema rodnom gradu i skroman doprinos ponovnom spajanju dvije obale.Na desnoj strani,to tumače kao izdaju,pa su počeli da mu se i svete.Nedavno je na Musu pokušan atentat, u tom napadu bio je,zajedno sa suprugom, i ranjen, ali ga ni to nije uplašilo.
—Mostar nikad nije znao ni za dvije strane,a da ne govorim za tri ili više strana.Danas, čini mi se, ima više strana,nego strana svijeta.Kome trebaju te i tolike strane?Ja mislim sasvim drukčije.Rođen sam u ovom gradu i imam 64 godine gradskog života i znam šta je GRAD.Ja znam da grad mora biti jedan.U Mostaru ne mogu da se nagode ni za najobičniju stvar.Oni to nisu u stanju.Ko su oni?Mir mogu praviti samo oni koji i hoće mir, govori Jole,dok, zamišljen na ogradi novog mosta,gleda ustreptalu Neretvu.
Prije i poslije ljetošnih izbora,veliki broj Mostaraca smatrao je da je Josip-Jole Musa i najpogodnija ličnost za gradonačelnika Mostara.Smatrali su da je samo on u stanju ponovo ujediniti grad i u njega vratiti njegove stanovnike.
—Iskreno govoreći,godile su mi te priče i želje mojih sugrađana.Ja sam i pristao da se moje ime pojavi na listi Združene liste iz prevelike ljubavi prema Mostaru,Veležu i Neretvi i želio sam dati skroman doprinos da grad opet bude JEDAN.Ja ništa nisam obećavao što Mostarci ne znaju.Podsjećao sam ih samo da je grad nekad slovio kao najčistiji i najzeleniji,što je ljudima bilo potrebno kao kruh.Da je Mostar imao parkove.I dušu.To ovi sadašnji ljudi ne znaju,govori Jole.
Sa mnogih strana nerijetko se čuje da u Mostaru vlada velika mržnja.Kako Musa gleda na to?
—Mržnje, koja se zagovara, u Mostaru nema.Ja to garantujem.Ja sam sa narodom,ja slobodno hodam i tamo i ovamo,da vidim narod.Imaju Bošnjaci jednu finu riječ-sabur.Sabur, rekoh.Polako.Mržnja ništa ne rješava.Treba oprostiti,ali ne i zaboraviti.I vjera tako kaže.Kod nas Hrvata i u kršćanskoj vjeri kaže se ko tebe kamenom,ti njega kruhom.Danas se svi prse da su veliki katolici i bogomoljci..A niko ne udara kruhom,svi udaraju nekim drugim sredstvima.Kako mogu toliko lagati Boga, to mi nikako ne ide u glavu.Mostar nije izgubljen.Mostar je samo otet.Otet pred ranama.Ja to osjećam i strašno mi je žao zbog toga.Mostar treba vratiti Mostarcima,što prije,to bolje,kaže Jole i nastavlja:-Pa. Evo vidiš, i ovaj današnji most, kao i svi ostali, vode spajanju ljudi i ideja i za Mostar imaju veliko značenje.Mostovi se grade za dvosmjerni saobraćaj,iako ima dosta i onih koji misle da trebaju biti samo za jednosmjernu upotrebu.
I na kraju,Josip Jole Musa ne može bez podsjećanja na Velež.
—Od kako znam za sebe,Velež je u mom srcu.Ljubav prema njemu ne mogu objasniti i sretan sam što sam u građenju njegovog uspjeha i ja dao skroman doprinos.Vjerujem da neće proći dugo vremena do ponovnog uzleta „rođenih“.Živim za taj dan,jer Velež je-Mostar!A dotle,vjerujem da će se, iz bijelog svijeta,vratiti svi naši Mostarci i da ćemo, svi zajedno, graditi nove i ljepše mostove,kaže na kraju Josip-Jole Musa.
(Mostarski mostovi,1987)
Fazlija Hebibović:Mostarski akvareli MO 2009.