Martina Mlinarević: OSTAVŠTINA ŽLIBINE

Mi  smo  rođeni u svjetovima u kojima su nas brižne majke učile da jutrom pažljivo odrežemo nokte na nogama i obučemo fin donji veš kad negdje krenemo,jer bismo možda mogli baš taj dan imati prometnu i završiti u Hitnoj,pa da ne daj Bože tamo zaposlena čeljad bude pričala da nam viri kakav konac ili su nam gaćice mrvicu pokidane.

Kuku lele,to bi bilo gore od same prometne nesreće!

Mi smo odgajani u svjetovima gdje nas ništa nije smjelo iznenaditi.

Nosili smo mali kišobran uvijek u torbi i šuškavu vjetrovku preko ruke,za onako.

A onda nam se desio život.

Surov,sjajan,bolan,čudesan i užasan.

Dok su nas učili kako se čuvati od života s vana,ono iznutra ostalo je na sasvim lakom dometu kiše,i vjetra,i kojekakvih sjebada.

Svi smo mi uglanjcani paket kojem ništa ne fali kad ga na prvu pogledaš.

 

Naučeni da perfektno glumimo u masi,da budemo fini & pristojni čak i kad ginemo na Hitnoj,da ginemo čisti i dostojanstveni.

Kakvi smo onda kad ostanemo sami sa sobom,znamo samo mi,kad se konačno zagledamo sebi duboko u oči.u gluho doba noći,tamo između pišanja i spavanja.

Ali o tome se ne priča.Nikad i nikome,jer sutra je novi dan.

A već  s buđenjem počinje parada nasmijanih klauna koje ništa ne smije iznenaditi.

 

Izvor:Martina Mlinarević:HUZUR;Široki Brijeg, Logotip 2018.

Priredio:Kemal Mahić

522 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter