FERIDA DUČIĆ: BEHAR

Dosta mi je!

Ta jabuka stara u našoj bašti

Svaki put obehara

Onako na prevaru,iznenada.

A i ja sam stara i nemam vremena previše,

Pa ako doživim slijedeće proljeće

Krišom ću noću izaći iz kuće,

Leći ću na travu s rukama pod glavom,

I čekati.

Hoću da vidim taj svečani trenutak

Kad se behar otvara.

Onda ću obrisati rosu sa bosih nogu

I tiho se uvući u postelju

U kojoj si,ne znajući,spavao sam.

A kada ujutro priđeš prozoru

I povičeš:

-Dođi da vidiš,obeharala jabuka!

Uz osmijeh Mona Lize reći ću samo:

-Znam.

 

Izvor:Ferida Dučić:O tempora!O mores!Sarajevo;Dobra knjiga,2015.

Odabrao:Kemal Mahić

585 Posjeta 1 Posjeta danas
News Reporter