Dosta mi je!
Ta jabuka stara u našoj bašti
Svaki put obehara
Onako na prevaru,iznenada.
A i ja sam stara i nemam vremena previše,
Pa ako doživim slijedeće proljeće
Krišom ću noću izaći iz kuće,
Leći ću na travu s rukama pod glavom,
I čekati.
Hoću da vidim taj svečani trenutak
Kad se behar otvara.
Onda ću obrisati rosu sa bosih nogu
I tiho se uvući u postelju
U kojoj si,ne znajući,spavao sam.
A kada ujutro priđeš prozoru
I povičeš:
-Dođi da vidiš,obeharala jabuka!
Uz osmijeh Mona Lize reći ću samo:
-Znam.
Izvor:Ferida Dučić:O tempora!O mores!Sarajevo;Dobra knjiga,2015.
Odabrao:Kemal Mahić
1407 Posjeta 1 Posjeta danas