ČUVARKUĆA-SEMPERVIVUM

cuvarkucaPovezanost između ljudi i čuvarkuća potječe još od davnih vremena.Spominje se njihova upotreba kao magijske i ljekovite biljke.Najčešće su je uzgajali po krovovima radi učvršćivanja slame,ali i zbog uvjerenja da štite kuću od groma.Po tome je ova biljka i dobila svoje narodno ime-čuvarkuća.Znanstveni prevod Sempervivum u prijevodu znači „uvijek živući“,što se u prenesenom smislu odnosi na svojstvo biljke da preživi veoma nepovolje uslove,ekstremne suše,mrazeve,siromašno kamenito tlo.Čuvarkuće su sukulentne biljke koje u svojim zadebljanim listovima čuvaju rezerve vode i tako preživljavaju sušna razdoblja.One se monokarpne,što znači da nakon cvatnje rozeta uvene.No prije toga stvori više manjih rozeta i tako se nastavlja ciklus.Stoga se ne moramo bojati da će nam nestati ovi prvorazredni umjetnici preživljavanja.Područje raspostranjenosti divljih vrsta planinski su krajevi šireg područja Mediterana,Pirineji,Balkan,Mala Azija i Kavkaz.

Postoji oko 40 vrsta,dok se broj kultivara i hibrida penje na zapanjujućih 3000 i stalno se stvaraju novi.Brojne forme čuvarkuća pokazuju nevjerovatnu igru boja i oblika.Boja rozeta varira od blijedo do tamnozelene,zatim sivosmeđe,crvene pa do skoro crne.Česte su i višebojne forme.Ove biljke mjenjaju boje ovisno o godišnjem dobu,a najintenzivnije su u proljeće.Promjer rozete može biti od 1 do 25 cm.Listovi su kod nekih vrsta potpuno goli,dok se kod drugih manje ili jače dlakavi.Neke vrste izgledaju kao da su prekrivene srebrenom paučinom.Cvijetovi su najčešće crvenih nijansi,no ima i žutih.Teško je zamisliti skromniju biljku od čuvarkuće.Douše,ima i zahtjevnijih hibrida koji su jako osjetljivi na vlagu i sporo se razmnožavaju.

Sadi se na sunčanom mjestu.Zemlja,odnosno supstrat trebaju biti jako propusni za što treba pomiješati zemlju sa pijeskom i sitnim kamenčićima.Zalijevanje u normalnim okolnostima gotovo i nije potrebno.Prehranjivanje dolazi u obzir tek svake dvije do tri godine i to vrlo oprezno,razrjeđenim tečnim gnojivom.Razmnožavaju se jednostavno trganjem malih rozeta kojih ponekad doista ima mnogo.Te male rozete često već imaju svoje korjenčiće.Moguće je i sijanje sjemena,no kako je ono jako sitno,a rast od sjemena do odrasle biljke traje jako dugo,uputnije ih je razmnožavati vegetativno.

Ljekoviti dio biljke su sočni listovi.Od ljekovitih tvari čuvarkuće sadrži:polisaharide koji pozitivno utiču na imunološki sistem i liječenje kancerogenih bolesti,zatim eterična ulja,mravlju i jabučnu kiselinu,smolu,biljne sluzi i druge tvari.Za liječenje se koristi svježe istisnuti sok iz listova.U narodu je najpoznatiji kao lijek protiv uhobolje,kod bolova u ušima potrebno je nekoliko kapi svježe iscjeđenog soka iz listova ukapati u uho.Koristi se i zs liječenje nervne rastresenosti,nemirnih snova,bolova uzrokovanih gihtom,protiv čireva,rana,opeklina,odstranjuje bradavice i kurje oči itd.Koriste se i oblozi od soka ili svježe zdrobljenog lišća čuvarkuće kod uboda pčela ili drugih insekata,raspucane kože,herpesa zostera,hemoroida.Od svježe ubranih listova može se spremiti i čaj koji djeluje protuupalno,diuretički i osvježavajuće na organizam.

Izvor:Narodno zdravlje

.

cuvarkuca2

2797 Posjeta 1 Posjeta danas