Ali,sve to nije moglo biti i bez vraga. Ljudi su o tome zbijali sale i izmisljali svakojake price,koje su se sirile poselima kao iznenadni pozar i sluzile,uglavnom,za uveseljanje. Prosirio se i vic- kako je tih hiljadu dinara,zapravo, dao fra Ilija licno-da bi
platio Hazimu “sto ga je naucio da uzima avdes”!..
Cak je i ona mala Marecka,jos od prvih dana “Hazimova vjeronauka”,po selu i u
kafani rastrubljivala kako je ucitelj Hazim novi fra Ilija,
a ona mu je i dala ime-“fra Hazim”!I od tada su ga svi poceli tako i zvati-fra Hazim!
U to vrijeme,u kafani Ante Josipova u Grabovom vrelu igrana je cesto ista
predstava,kad bi se ucitelj Hazim navratio tamo.Mala Marecka
bi oblijetala oko njega i zadirkivala bi ga :Hajde,ispovidi me fra
Hazime…ispovidi me,vikala bi ona po kafani i imitirala Hazima kako se pogresno krsti!
A nevista Kata Tica,kako su zvali Mareckinu majku,ganjala bi je metlom po kafani
i vikala za njom : Kus,kus…tebe ni biskup ne bi moga
ispovidit-toliko je vragova u tebi…kus!
Ali,djevojcica se nije smirivala.Oblijetala bi oko Hazima i dalje-i zadirkivala
ga,a on se nije ljutio,nego se i sam ukljucivaao u” predstavu”:
-Bili se ti mala udala za mene?..okretao je Hazim pricu na salu.
– Ne,nebi se nikada udala za tebe!…Nikada !
-A zasto,je li zato sto sam ja musliman-pitao je Hazim,a kafana se grohotom smijala.
-E,nije zato,smijala se glasno djevojcica,-nije zato..!Nego,ti si pra Hazim,ti si pratar,a pratri se ne zene!…
-Dobro,nije se dao Hazim,doci ces ti meni u Ljubuski,prevest cu ja tebe na islam i
naturit ti feradzu na glavu,pa kad te Hodza opatrzi!…
I svi su se gosti u kafani smijali ovom dijalogu,osim neviste Tice.Znala je
ona,ako se ovo nastavi, da bi vrag mogao odnijeti salu,i zato je
pozvala svoju stariju kcerku Kristu,odraslu i ozbiljnu djevojcicu, da zamijeni
sestru,a Marecku je otjerala na neki drugi posao.
-..I eto tako,moj dobri Dizdarevicu,svako cudo u Hercegovini traje tri dana,jer ga
zamjenjuju druga cudesa.!..Oko Hazimovog zivota ,Faik,te
tog jedinstvenog i izdvojenog slucaja,kao i fra Ilijinog vjeronauka,pocela je da
buja ,raste i osvaja -trava zaborava!Vremenom sve sve zaboravilo,
sve izmijenilo,sve osim jednog.Ime Hazima Krehica tada je malo dopunjeno,samo
malo dopunjeno.Svi su ga od tada zvali kratko:PRA HAZIM!
I tako je to i ostalo dugo.Vrlo dugo.A onda se polako gubilo i nestajalo.Kao i
sve drugo u zivotu samom.Ipak je Hazim Krehic,na kraju,i svojom smrcu
priredio ljudima iznenadjenje :prvi put je,kazu,na jednoj muslimanskoj dzenazi
bilo vise krscana nego muslimana…Tako se pricalo,pa se i to zaboravilo.
I eto,moj Faik,moj dobri Vitinjanine-to je to!To je ta prica.Za danas.Faik…za
danas ti je: CICA MICA-I GOTOVA PRICA!,rekao sam Faiku Dizdarevicu
i ostavio mu tekst price pored jastuka.
-Cica mica…cica mica,ponavljao je sa usiljenim osmjehom Faik,gledajuci listove
teksta price,tu uz njegovo uzglavlje.
-Eto,ostavljam ti to kao Novogodisnji poklon,kakav je da je,kakav je da je-od srca
je,rekao sam Faiku i prisao prozoru.Padao je i dalje snijeg.
-Prica je neobicna,moram da ti kazem- i nevjerovatna. I nezamislivo je da bi mogla
biti istinita,posebno ne u Hercegovini!…Gdje Ti,zapravo,
nadjes te price?Ja tu nikada nisam cuo-govorio mi je Faik kao stari i iskusni
novinar, koji uvijek trazi izvore i dokaze.
Otsetao sam ponovo do prozora.Soba je zaudarala na lijekove,a Paris je vec bio
prekriven snijegom.Okrenut tako ledjima Faiku,odgovorio sam mu:
-Dokazi,dokazi ! Zasto dokazi?..A zar prica,zapravo saga, ne bi bila isto tako
vrijedna da ju je narod smislio i prenosio s koljena na koljena,kao snove ?
Kao stremnjenje ka ljubavi medju ljudima?…Jer,narod kaze:”kad prestanemo
voljeti i sanjati-prestacemo i zivjeti!”..Ni CRVENKAPICA ,Faik,
nije istinita,ali se ipak na njoj odgajaju generacije!..A nasa prica je, u
osnovi, istinita.Imaju i dokazi.Prvo,to je zabiljezeno u Crkvenoj kronici.
Drugo,prica je zapisana,kad vec trazis preciznosti,i u knjizi koju je pripremila
zagrebacka “STVARNOST”,i to godine 1974,preciznije-knjiga druga,
stranica 152.HRONIKE O LJUBUSKOM KRAJU!..
A i da nije toga,moj Faik,da i nije toga-ima i treci dokaz,jaci od prva dva.I to
iz usmene tradicije, koju prenose bake i nene unucima.Naime,ona
mala djevojcica Marecka iz Grabovog vrela,i iz nase price,postala je Faik,postala
je – hiljadu devesto trideset i cetvrte godine,
postala je,Faik-moja MAJKA,moja majka Marecka!I umrla je u devedesetoj godini
1999 i sahranjena u Vitinskom groblju,tu pored svog oca Ante
Josipova i majke Kate Tice-prva grobnica lijevo,odmah na ulazu.Ima i
slika.Zagonetno se Mara smije,kao da je ziva.Bog joj dao pokoj dusi!…
-VIZITA…VIZITA…prolomio se zvonki zenski glas hodnicima bolnice za reanimaciju
najtezih bolesnika uz stanicu Gare de Nord!To je bio i
znak da je posjeta zavrseena,da dolazi ljekarski konsilium,i da se sobe moraju
brzo napustiti.Na izlazu,glavni ljekar mi kaze:
-Za Dizdarevica pitate…Izvuci ce se,izvuci ce se on,Jos nekoliko dana i
poslacemo ga kuci-Vidite kako se smije kad to cuje!..I jos k tome cuje od mene!
Izisao sam napolje.Snijeg je vec pokrio Paris,oh Boze!Snijeg u Parizu-pa to je
pravo cudo!..A i onaj pokrivac iznad covjeka i psa prekrio je
snijeg- te izgleda kako gomila snijega dise!Odnekud se,odjedanput, oglasise zvuci
cegrtaljki i uzvici gomile ljudi.To su strajkaci u sukobu sa policijom.
– Eh,bas je ovaj zivot- pasji zivot,pomislih.Trebalo bi vise vjerovati u
cuda.Naprimjer,da Faik stvarno ozdravi i da,poslije dvadeset godina
neuspjesnih pokusaja, zajednicki posjetimo Vitinu-posjetimo Vitinu zaista,a ne
samo u pricama.
E,to bi vec bilo cudo.Zapravo,bilo bi to-cudo nad cudima!A cuda se zaista i
desavaju.
Posebno onima koji vole…I koji vjeruju !
Kraj