Ljubuški kapetani Hadžalići

Halid naslovnaPadom Imotskog u mletačke ruke 1717.godine,preostali dio imotskog
kadiluka,Bekkijje-i Imotska,pripojen je Ljubuškom.Ta vrlo značajna teritorijalna
promjena,međutim,vremenski se ne podudara sa nastankom ljubuške kapetanije.Ona je
nastala ranije,još dok je imotski kadiluk bio cjelokupan,vjerovatno malo prije
1699.godine, u toku ili nakon sklapanja Karlovačkog mira,jer se te godine spominje
prvi put ljubuški kapetan Emin.Vjerovatno je proces nastajanja kapetanije na
tursko-dalmatinskoj granici,kao vrlo osjetljivom području neposredno poslije
dugotrajnog bečkog rata i ranijih krvavih ratova,tekao postupnije i sporije nego u
unutrašnjosti. Podaci o ljubuškoj kapetaniji i ljubuškim kapetanima u historiografskim referencama
i pisanim nalazima vrlo su oskudni i nepotpuni,ponekad protivurječni.

Ljubuški Hadžalići bili su ljubuški kapetani preko 100 godina,koliko se zna,od
1705.do 1814.godine.Poznati su Mahmut,Alija,kasnije Hadži Alija i Mahmut.

U junu 1705.godine u jednom aktu naveden je kao svjedok kapetan Mahmut.Ne zna se
koliko je godina bio na tom položaju,

Najveći hrvatski pjesnik Kačić.U Razgovoru ugodnom ,prvo izdanje,u proznom
saopćenju, piše : >Grujo Grubišić vazda vitežki vojevao i ufati silnoga Mamut-agu
Adžalića,kapetana Ljubuškog>.

Kačić misli da se to dogodilo za vrijeme zloglasnog kandijskog rata od 1645.do
1669.godine.Time navodi na pomisao da je ljubuška kapetanija postojala poslije
1645.i prije 1669.godine i da je tada ljubuški kapetan bio Mamut (Mahmut ) Adžalić (
Hadžalić ).

Malo dalje,u <Pismi od vitezova primorski > veliki pjesnik ponavlja:



Pivaj pobro,junaška je dika,

deliju ti kažem i vojnika,

po imenu Gruja Grubišića,

koji često u četu iđaše,

još i turske glave odsicaše

i ufati zmaja žestokoga

od bijela grada Ljubuškoga

Adžalića mlada Mamut-agu,

kapitana od bijela grada.



Iz ovih stihova se vidi da je Grubišić,delija i vojnik,u jednom od brojnih četovanja
zarobio ljubuškog kapetana Mahmuta Hadžalića.Zarobljenik je bio mlad i <zmaj
žestoki>.Pjesnik ne navodi izvor ovog važnog i zanimljivog podatka o zarobljavanju
ljubuškog kapetana,a o tome nema podataka ni u drugim izvorima.Ipak,stihovi povezuju
porodicu Hadžalić sa Ljubuškim i potvrđuju da je član te porodice bio ljubuški
kapetan.Sasvim neovisno od pjesnika,historičari su utvrdili da su današnji ljubuški
Hadžalići potomci davnih ljubuških kapetana i da se 1704.godine spominje kapetan
Mahmut.

Historiografski podaci se ne slažu u vremenu kada se to dogodilo.Vjerovatno se radi
o Mahmut kapetanu zarobljenom za vrijeme Malog rata od 1714.do 1718.godine ,ali
prije 1716.godine kada je na tom položaju bio njegov prezimenjak Alija iz iste
porodice (kapetanija je bila nasljedna ).

Zagonetno je kako se prezime Hadžalić našlo u Kačićevim stihovima.Iznose se dva
tumačenja.Po prvom,Mahmut-kapetan je potomak nekog hadži-Alije,vjerovatno njegov
unuk,po kojem je i nastalo prezime Hadžalić.Naime,u Ljubuškom se stoljećima do danas
zadržao običaj da se muškoj djeci daju imena njihovih djedova.Moguće je da se u
porodic Hadžalić preferirala muška imena Mahmut i Alija,kao u ljubuškoj porodici
Mahić ime Hasan ili porodici Sadiković ime Abdulah.Po drugom,Kačić je jednostavno
uzeo prezime iz narodne predaje po čuvenom kapetanu Aliji koji je periodu od 1730.do
1736.godine išao na Meku i postao hadžija.

Prvi ljubuški kapetani imali su moćnu posadu i djelovali su na širem području.Tako
iz jednog dubrovačkog izvora iz maja 1707.godine saznaje se da je kapetan na Pločama
u Dubrovniku ,dojavio svojoj vladi  da ljubuški kapetan prijeti obnavljanjem
pregovora o haraču ,koji su tek nedavno teškom mukom privedeni kraju,ako se neka
djevojka iz okolice Stoca,koja je bila ugrabljena u toku rata od 1683.do 1699.godine
i sada se nalazi u Župi,ne vrati u svoje selo.Ne navodi se ime
kapetana,ali,hronološki,vjerovatno je to bio Mahmut.

Alija Hadžalić,kasnije hadži Alija,bio je kapetan ljubuški od prije 1716. do
1736.godine,ali vrlo vjerovatno i kasnije.Zna se da je 1713 godine posada ljubuške
tvrđave na čelu sa kapetanom Alijom brojala oko 200 ljudi.

Mostarski kadija je 1714.godine poslao pismo ljubuškom kapetanu,zasigurno ovom
Aliji,i naredio mu da spriječi pljačke hercegovačkih mjesta od uskoka iz okoline
Dubrovnika.

U mostarskom sidžilu datiranom od 1720.do1730.godine zabilježeno je da je u
nepoznatom hercegovačkom mjestu ubijeno sedam ljudi i da su ubice pobjegle u
Imotski.Kad su se neki od njih vratili 1732.godine,bili su pohvatani,ali im je
ljubuški kapetan omogućio da ponovno umaknu u Dalmaciju.U vezirskom nalogu da se
ljubuški kapetan privede u Travnik ne navodi se njegovo ime,ali po drugim
dokumentima se zna da je to bio ljubuški kapetan Alija.Nije poznato kako je kapetan
opravdao svoj postupak pred divanom u Travniku,jer je i dalje ostao na tom položaju.

Hadži-Alija je ustao u odbranu prava mostarskog kapetana Mehmed-bega
Vučjakovića,potomka čuvenog Ljubušaka Nesuh-age koji se iselio u Mostar oko
1550.godine.U mazharu (pretstavci ) Porti ,napisanom u drugoj polovici 1732.i prvoj
1733.godine protiv nekog Hasana,koji je protuzakonito prisvojio prava mostarskog
kapetana,među 1o6 potpisa i pečata uglednika bosanskog ajaleta
(šejhova,uleme,spahija,gradskih kapetana,zaima,defterdara,itd. ) nalazi se pečat i
potpis ovog čuvenog ljubuškog kapetana.

Kapetan Alija je sudjelovao u osmansko-turskom ratu od 1736.do 1739.godine.Sa
probranim ljubuškim vojnicima sudjelovao je u boju 14.jula 1736.godine kod
ukrajinskog grada Ozije,gdje je turska vojska pretrpjela težak poraz.Kao istaknuta
vojna ličnost tog doba,izabran je po naređenju sultana zajedno sa drugim
kapetanima,begovima i pašama.U fermanu se naglašava da se u borbu upućuju samo
sposobni vojni zapovjednici i koji su do tada stekli vojnu slavu na bojnom polju i
mobiliziraju vojnici po osobinama slični svojim oficirima.Rusi su zarobili oko 7.000
bosanskih vojnika i oficira.U ropstvo je pao i kapetan Alija,ali se  uspio vratiti
kući u Ljubuški tek u februaru 1742.godine,iako je mirovni ugovor potpisan u
decembru 1739.godine.Može se samo pretpostaviti šta je prepatio kapetan Alija kao
ruski zarobljenik i šta je sve doživio na svom dugom putu do rodnog grada.

U jednom dokumentu iz 1749.godine ( isplata plate vojnicima tvrđave i uzvratno
ovlašćenje za ubiranje prihoda ),među svjedocima,na prvom mjestu se nalazi potpis
Ali-age,ljubuškog kapetana.

Do danas je potpuno nepoznat bilo koji podatak o ljubuškim kapetanima u periodu od
1750.do 1806. godine.

Ljubuški kapetan je 1806.godine sa svojim vojnicima išao u rat protiv Srba koje je
vodio Karađorđe.,ali se ne zna njegovo ime.Ostaje se zasada samo na pretpostavci da
je to bio Mahmut-kapetan.Jedan francuski špijun u junu 1806.godine piše :

Gliubuski a 250 maisons toutes turques.Sur le sommet de la colline est le fort
irregulier,enceinte de murs a l antique,quelques tours.I yavait une cinquantaine  de
petites pieces  d artilleries,en vient d en tirer une grande partie pour marcher
contre Czerni Georges.

U odbrani mjesta Klobuka kod Trebinja od Rusa i Crnogoraca i sjajnoj pobjedi
Hercegovaca 1807.godine,sudjelovali su i Ljubušaci na čelu sa kapetanom  Mahmutom
Hadžalićem.O tome svjedoči Jukićeva pjesma o vojevanju <Crnogoracah i Rusah s
Hercegovcim> 1807.godine:



…Tu opremi,a drugu napisa,

Pak ju spremi k gradu Ljubuškome,

A na ruke Mahmut kapetana :

< O sokole,Mahmut kapetane!

Diži vojsku s keršna Ljubuškoga

Diži vojsku do subote perve,

Vodi bolje u Vidovo polje,

Kada puknu topi na Mostaru,

Nek odpuknu i na Ljubuškomu 



Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je sačuvao od zaborava jednu narodnu predaju koja
potvrđuje da je Mahmud Hadžalić bio ljubuški kapetan 1814.godine:

< Najposlije je ubio ljeljena ( jelena,op.a. ) 1814.godine Mahmud(t)-aga Hadžialić u
Hercegovini u ljubuškom kotaru,u selu zvanom Otoka.

U tom mjestu priča narod,kako je rečeni Mahmud-aga klanjao ićindiju na jednoj humci
pokraj sela,kad u isto doba natjeraju vižlad iz ljubuškog luga jednog
ljeljena,kojega on klanjajući smotri.Predavši selam,odmah zgrabi dugu pušku,koja je
ležala kraj serdžade,pa opali na ljeljena i tu ga ubije.Za to se i sada zove rečena
humka  <Ljeljenova glavica>…

Mahmut kapetan zakopan je u avliji džamije na Žabljaku.

U mahali Prilaz još je na uzgoru velika kuća ove čuvene kapetanske
porodice.>Hadžalića kuća>,iako davno napuštena i u ruševnom stanju,i danas svjedoči
o snazi i moći ljubuških kapetana.Ljubušaci,kojima je sudbina odredila da stoljećima
budu serhatlije i da žive od skromne ratničke plate često su govorili,ne bez
ponosa:>Ako nema u sultana,ima u našeg kapetana>.

Kako su izvori o ljubuškim kapetanima vrlo oskudni i nepotpuni,nije ni približno
poznato kada je umro Mahmut-kapetan i kada je na njegov položaj zasio Sulejman-beg
Kapetanović.Prema Kasimu Gujiću,to bi moglo biti oko 1815.godine.

U dva dokumenta iz 1855.i 1856.godine koji se čuvaju u Hrvatskom arhivu u Zadru
spominje se Ali-beg Hadžalić,ljubuški mudir (upravitelj).Nažalost,iz tih dokumenata
ne može se saznati od kada je i koliko je godina bio na tom položaju.

U periodu od 1815.do 1878.godine vrlo često je dolazilo do razmirica,pljački i
nasilja na austrijsko-hercegovačkoj granici,a najviše u krajevima Imotskog i
Ljubuškog.Pogranične vlasti nastojale su da povećanjem broja sudskih ureda na
granici smanje broj pograničnih incidenata i uvedu mir i stabilnost,neophodne za
trgovinu.Zanimljivo je da je pretor u Vrgorcu,odmah po svom postavljenju
1855.godine,o tome obavijestio ljubuškog mudira Ali-bega Hadžalića:>Ja sdol
potpisani c.k.Pretur,službenim dilom i ljubeznivim sardcem dajem na znanje Vašemu
prisvitlome Veličanstvu,da Premilostivi moi Car je zadovoliase postaviti jedno
Sudište ili Pretura u Vergoraz,i mene je odredia za Vladaoza ili Pretura od iste.>

Kad je bosanski valija Huršid-paša provodio reforme u Hercegovini 1856.godine
zasmetao mu je Ali-beg Hadžalić.Navodno,zlostavljao je podanike,omalovažavao
austrijskog cara i bio nedovoljno aktivan u rješavanju pograničnih sporova.Po nalogu
ovog paše,hercegovački namjesnik Ethem-paša je razriješio Ali-bega dužnosti
ljubuškog mudira 1856.godine.

Svaka čuvena porodica imala je  svoje zvjezdane trenute i padove,pa i ova.Poslije
ukidanja kapetana i dizdara ,terora Omer-paše Latasa ,reformi koje je pokušala
Porta,posebno poslije austro-ugarske okupacije 1878.godine,moć i slava Hadžalića je
znatno opala.

Hadžalići su sagradili jednu kulu u selu Otok,blizu dalmatinske granice.Kula je bila
na dva kata,na tlu površine oko 90 m2 sa puškarnicama.U tom selu imali su i velike
posjede.To se saznaje niza novinskih oglasa o javnoj prodaji njihovih nekretnina u
selu Otok 1882.godine ,svega 4 godine poslije dolaska austrijske vlasti.Braća Šaćir
i Hamza (rahm.Mahmuda) imali su tada,pored kule i 32 komada zemlje u selu
Otok.Nažalost jedan dio tih brojnih posjeda morao je biti izložen javnoj prodaji
zbog velikih dugova. Da li su to potomci kapetana Mahmud(t)a, ne zna se.Svoje
posjede u Otoku morali su izložiti javnoj prodaji i drugi Hadžalići : Halid
(rahmetli.Mehe),Muhamed,Derviš,Zaim(rahm.Abdurahmana),Mehmed,Muharem(rahm.Mehmeda),i
Mustafa.Proces gubljenja imetka Hadžalića trajao je sve do 1914.godine.Čini se da
jedini imućan ostao Hamza koji je sa svojom porodicom preselio u Carigrad prije
1892.godine.

Od ove porodice nema mnogo potomaka.Sjećam se Dule sa Prilaza,lijepih crta
lica,kovrđave kose i vječitog osmjeha.Volio je šale,druženje i nije se nikada
žalio,iako je jedva sastavljao kraj s krajem.Sto sam puta pomislio da mu to ne
dopušta naslijeđeni ponos njegovih predaka,slavnih ljubuških kapetana.Pazio sam se
godinama i sa rahm Adrom,kako smo od milja zvali Abdurahmana Hadžalića iz
Pobrišća.Adra je prerano umro,a prerano umiru samo oni koji najviše vrijede.Ostao je
među ljubuškom rajom zapamćen po tome što je divno pjevao i svirao na gitari.



Halid Sadiković

2560 Posjeta 4 Posjeta danas
News Reporter