IN MEMORIAM:IVAN GALIĆ-GALE(1939-2013)

skola

 

 

 

 

 

 

 

Desetine mostaraca su dolazile u Ljubuški da se zaposle po raznim osnovama.Bilo je tu inženjera,doktora,sudija,advokata a najviše prosvjetnih radnika.Mnogi su ostavili svoje tragove u Ljubuškom pa ih spominjemo u skladu sa njihovim ostvarenjima.Ubuduće ćemo spominjati lik Ivana Galića-Gale jer je ostavio veliki trag među građanima Ljubuškog.Gale je radio u Osmogodišnjoj školi „29 oktobar“ i „Marko Marulić“ kao nastavnik. Generacije učenika su prošle kroz „njegove ruke“.Ogromnoj većini učenika je ostao u najljepšem sjećanju i oni će ga sigurno spominjati,što zn ači da će popularni Gale živjeti još dugo,dok žive oni kojima je on „predavao“.

Osim učenika,Gale je ostavio trag i u druženju sa ostalim kolegama,koji su nas većinom ranije napustili:Vlado Spajić,Ivica Zlomislić,Ibrišim Hrnjičević,Adra Hadžalić,Alija Pajo,Fatima Pajo,Josip Velić-Bepo,Hava Sadiković,Cvitan Vučić,Ivan Andrun…

Ivana je krasila srdačnost,čovjekoljublje,druželjubivost.Često smo ga viđali u „Radničkom domu“ sa svojim kolegama,sa prijateljima,“ljubuškom rajom“,sa roditeljima…Svima je želio pomoći kada su učenici u pitanju do one mjere koja bi zadovoljila i dijete i roditelje i opće interese zajedniice.Gale je radnim danima boravio u Ljubuškom a uoči praznika bi ga vidjeli sa „torbom“ što je bio znak da vikendima posjećuje Mostar,svoje roditelje,brata i „mostarsku raju“.Gale je posjećivao ljubuške ugostiteljske objekte i u tim objektima bila su mu potrebna „tri pogleda i dvije riječi“ da uspostavi kontakt sa ljudima bez obzira ko su oni,iz koje klase,nacije,rase,kojeg spola,koje starosti…Ta njegova širina privlačila je obične ljude i zato je bio izuzetno drag i voljen od strane naših sugrađana.

Sjećam se da je Gale izvodio predavanja iz civilne zaštite prije rata,populaciji onih koji nisu bili „aktivno vojno sposobni“.O tim njegovim predavanjima pričale su se bajke.Toliko bi žene(domaćice,nepismene,nezaposlene) zainteresirao da su ga na kraju predavanja pitale:“Kada je sljedeće predavanje“,želeći da opet provedu vrijema na tim predavanjima sa Galom,jer je Ivan bio neposredan,pun humora i mostarskih dosjetki,da su polaznici „jedva čekali“ novi susret sa Ivanom koji je tematiku „civilne zaštite“približio pokazujući virtouznost u svojim predavanjima i obuci.

Ivanove omiljene teme su bile „Velež“ i NK“Sloga“.Nije se zamarao  „visokim temama“ i zato je bio obljubljen u društvu,pun smijeha,viceva,anegdota.Ako neki klub treba podići spomenik svome navijaču onda bi to treba učiniti FK“Velež“ i odati barem posmrtno priznanje Ivanu Galiću-Gali.Gale je bio kozer,iskričava duha i nastavnik kojeg su voljeli učenici,kolege,svijet kafane i svi građani Ljubuškog.

Ivan nam je ostavio lijepa sjećanja na svoj lik!

U odlasku ljubuških muslimana 1993.godine Ivan nije učestvovao ni koliko leptir ljubuškog neba!

To pamtimo i cijenimo!

Izražavamo poštovanje njegovom liku koji je bio postojan u svakom trenutku njegovog življenja u „dobra“ i u „ružna“ vremena!

Ivan nam je ostavio „zlatnu djecu“-Gordana i Alenku i dragu suprugu Nedu!

Svima njima te ostaloj Ivanovoj rodbini izražavamo iskrenu sućut!

Ivan je pokopan u Mostaru,na groblju Šoinovac 04.06.2013.

Adio,“rođeni“!Grazie na ljudstvu!

Kemal Mahić

2181 Posjeta 2 Posjeta danas