Na današnji dan, prije točno 21 godinu, tada jedanaestogodišnji Adnin Hasić izgubio je i oca i majku u strašnom ratnom zločinu koji je počinjen na Uborku i Sutini kod Mostara.
Srpske paravojne formacije, potpomognute snagama JNA, tada su strijeljale 114 nedužnih građana Mostara bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, no ovaj slučaj do danas nije procesuiran.
Sramota Haaga
– Uborak je lokalitet gradske deponije i tu je prije 21 godinu strijeljano 114 nedužnih građana Mostara bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Zločin su počinile srpske paravojne jedinice, JNA i crnogorski rezervisti. Svi su oni tada bili podređeni generalu JNA za Hercegovinu Momčilu Perišiću. Na našu žalost, a sramotu svih tužilaštava i sudova u BiH, te Haaga, on je oslobođen odgovornosti za sve zločine u Hercegovini, rekao je za Oslobođenje Adnin Hasić, danas predsjednik Udruženja porodica stradalih na Uborku i Sutini 1992. godine.
Hasić podsjeća kako su se od travnja do lipnja 1992. godine ljudi koji su ostali na lijevoj obali Neretve u Mostaru sklanjali u skloništa, uključujući i atomsko sklonište u Zaliku, odakle su ih srpske paravojne i jedinice JNA vodile na strijeljanje.
– Upravo iz atomskog skloništa u Zaliku odveli su 55 osoba na Uborak i Sutinu, te ih strijeljali. Mnogi su lokalni četnici, koji su nam do jučer bili komšije, zarobljavali narod, zatvarali ga u svlačionice FK Lokomotiva i svi su kasnije strijeljani na Uborku i Sutini. Najžalosnije je da nakon 21 godinu Tužilaštvo BiH nije pokrenulo proces protiv nalogodavaca i izvršitelja ovog najstravičnijeg zločina u Hercegovini, iako su svi oni poznati, rekao je Hasić te dodao kako su Uborak i Sutina prve ekshumirane masovne grobnice u BiH i otkrivene su još u kolovozu 1992. godine.
– Sud i Tužilaštvo BiH po ovom pitanju ništa nisu uradili. Ovim putem ih još jednom pozivam da ovu istragu privedu kraju, jer smo mi, kao članovi porodica, nebrojeno puta već davali izjave. Nažalost, još se ništa nije uradilo. Porodice su na to ogorčene. No, na dostojanstven način ćemo obilježiti i ovu godišnjicu stradanja i to pod motom Obaveza je pamtiti, kazao je Hasić.
Veli kako se najteže osjeća upravo tijekom lipnja, jer je to period priprema za godišnjicu stradanja.
Prve žrtve
– Čim je prva puška u Mostaru pukla, ja sam ostao bez oba roditelja. Postoje i dva preživjela svjedoka ovih zločina, a jedan od njih je čak preživio strijeljanje. Oni znaju tko je sve to počinio, u Tužilaštvu i Sudu BiH imaju njihove izjave, a jedan od preživjelih je svjedočio i u Haagu, rekao je Hasić.
Kazao je i kako se nikad nije utvrdilo zbog čega su Srbi tada brutalno napali svoje susjede Bošnjake i Hrvate.
– Naše komšije su odvodile ljude na strijeljanja. Mi im znamo imena. Želimo i da se ovim žrtvama podigne odgovarajuće spomen-obilježje u središtu grada. Mislim da to ove prve nedužne žrtve rata zaslužuju. Nije fer i nije dostojanstveno da spomen-obilježje imamo na gradskoj deponiji Uborak, a riječ je o prvom masovnom zločinu u BiH. Zbog toga smatram da te žrtve zaslužuju obilježje u središtu Mostara, kazao je Hasić.
(Fena)