Kada Bog pošalje osobu koja preporodi rad Islamske zajednice u Ljubuškom,koja se poljuljala od 1945. godine, odmaha znaš da je efendija Germić stigao iz dubine historije. Njega je pripremila historija i oni koji su prepoznali njegove sposobnosti i poslali ga nama u Ljubuški, zaslužuju respekt i naše poštovanje. Naš Šemsudin je stigao u naše džemate iz Vlasenice, grada koji je u ratnom periodu žrtva genocida.
Njegovim dolaskom postali smo „vjerujući narod“ koji ispunjava sve ono što Islam traži od svojih vjernika. Na taj način bošnjačka zajednica je postala kompaktnija,jača,čvršća. To mogu primjetiti i oni koji to gledaju sa strane ako imaju dobru volju. Pomenimo aktivnosti: Obnova harema,zaštita vakufske imovine,zaštita Islamskih spomenika,nove plantaže voća kao i redovne aktivnosti u skolu uređenja okoliša u džematima u kojima se naš Šemsudin kreće.Ljudski odnosi su popravljeni u onoj mjeri koliko vjernici drže do hadisa i tradicije islamskog nauka. Posljednja aktivnost efendije Germića oko asfaltiranja dionice Žabljak-Gožulj je pokazala da zaboravljena zajednica ljubuškim muslimana može uraditi puno više kada se angažira pod vodstvom onoga kojeg je pripremila dubina vjere,ljudstva,kulture i civilizacije.
Efendija hadži Germić je intelektualac koji je srušio stereotipe o neškolovanim „hodžama“ u Islamskoj zajednici.Šemso je moderni „hodža“,uvijek spreman na konverzaciju,komunikaciju,šalu,dijalog i saradnju sa svim ljudima dobre volje.
Uručujemo g.Germiću naš skromni dar koji će ga uvijek podsjećati na naš Ljubuški,na naše i njegove džemate i na dobre ljude Ljubuškog koji su mu davali i daju podršku u njegovom plemenitom radu.
Dodjelu priznanja je pratila tiha muzika i pjesma:“Nema ljubavi dok je Bosna ne rodi!“Nekom nebeskom koincidencijom i Memnuna i Šemsudin su „rodili“ ljubav i nama je podarili.Zbog takvih osjećaja koje su podarili NAMA zaslužuju naše poštovanje i našu ljubav.
Kemal Mahić