Munib Delalić:KREPKOST KOJA PRKOSI NEVREMENU

sjelo46

Pjesmu našeg Muniba Delalića na “ljubuškom sijelu” je odrecitovala lijepa voditeljka programa,Ajla Sadiković uz pratnju gitare pod “ravnanjem” prošlogodišnjeg dobitnika fondacije “Adis Mujanović”-Emina Anadolca!

 

Gledam majku,gledam oca
Išli u godine, ali još se dobro drže.
Kao da krepošću svojom prkose nevremenu.
Majku doduše muče noge i izdaje vid.
Ali je zato sluh još dobro služi.
Još joj ono što čuje vedri duh.
Otac pak slabije čuje. Ali je zato hitar
Na nogama. I nadaleko vidi sve.
“Dobro je”; kaže,”čim može biti gore”
“Ali bih ipak dobar dio vida dao za malo bolj sluh”
Uvečer sami,sjednu jedno kraj drugoga.
I jedno drugom kazuju šta su obdan vidjeli,
Šta čuli. I talo dokzauju pravilo staro
Da u zvuku je slika, da u slici je zvuk.
I da nevidljive i nečujne stvari tek u snu postoje
U koji niko više ne vjeruje.
U san…? Niko…?
Zapitah se gledajući oca, gledajući majku:
Večer je, oni sjeli jedno uz drugo, i jedno
Drugom kazuju šta su obdan vidjeti, šta čuli…
Otac i majka.
Krepkost koja prkosi nevremenu.
Majka i otac.
Zbog kojih se vrijedilo roditi.
S kojima je vrijedno bilo biti.

1278 Posjeta 2 Posjeta danas