Crna Madona Sa Kolodvora

AnteGranic

Dobar dio Makarana budi sunce . Tada uzavre i autobusni kolodvor,
najprometniji splet ljudi i autobusa u gradu pod Biokovom .
Sjedim i gledam . Golubice bjeze Ispred golubova koji se sepure,
a putnici su uzurbani – kao pcele koje ulaze i izlaze iz kosnica ,
dok se autobusi smjenjuju na parkiralistima – kao programirani…
Na jednom od njih pise : SA NAMA – U EUROPU !

 

Zatim – sunce !…
I – ONA , zena u crnom , pogurena i sasusena kao grana , malena –
sa stapom u ruci . Koraca polako , gledajuci predase – i zastaje.
Kad zastane , gleda lijevo-desno . Kolodvor je gotovo pust , ali
nakratko . Autobusi pristizu jedan za drugim – a zena u crnom ,
kao da ih sacekuje .Takvu sam je uocio ima vec nekoliko godina ,
ali nikad s njom nisam progovorio ni rijeci …A ona je tu kao
dio inventara …
Moglo bi se zapisati :”crna madona – komada jedan”.
I sa godina – osamdeset i osam , kao maskota autobusnog kolodvora .
 
Ovoga puta , po prvi put ,  sjeda pored mene i spusta plasticnu
kesu sa praznim bocama , a i svoju crnu torbu stavlja pored mene.
.
Najprije tanke noge kao kod gazele – isarane crnim , zmijolikim
venama . Ruke tanke , a lice sasuseno i izborano . I stap , koga
ne ispusta iz ruku . Cuti , i pogleda u mene… Eto , to je ta
crna madona koja me svaki put , cini mi se , docekuje ovdje ,
na autobusnom kolodvoru !… Ali – ovo je prvi put da je sjela
pored mene .I ispricala svoju pricu , kao da je prica samoj sebi.
Ili na ispovijedi .

CRNAMADONA1

– Jos malo , moj sine – i unda sidi kod kuce ,ili Lezi i cekaj …
docekuj dokture…Starost pusta ! I bolesti svake vrste .
Godine , moj sine !…Eto , danas samo dvadeset boca – deset kuna !
Malo ,to je  malo !… Penzija mi mala , osamsto kuna – pa moram .
Osamdeset osam godina , nije malo …a sama sam ! I sve je skupo .
Sve je skupo u Makarskoj , moj sine – sve !
.
Da nije blizu prodavnica , ne bi mogla ici da ih predam . Ovako ,
dobri ljudi razumiju – uzmu boce , plate , tako ce i danas ….Ali ,
danas necu moci kupiti cokoladau . Ne , ne mogu…! A on , mali Luka –
djecak od pet sest gdina , ne znam ni ciji je – ceka me iza
zatvorenih dvorisnih vrata – i pita me svaki put uvik isto :
– Jesi li mi , bako , kupila cokoladu ?!…
.
Kupim kad mogu , cesto ne kupim . Danas , eto , ne mogu – imat cu
samo deset kuna , i unda – moram ici drugom ulicom da me ne vidi .
Da me ne vidi taj mali Luka , razumis ?!…
Ne mogu mu danas kupiti cokoladu !…Moram i kruh . Ne mogu oboje .
A ponekad nadjem i goste, ovdje na Kolodvoru ,i dovedem ih susjedima .
A onda mi oni daju sto kuna !…
Sto kuna – to su pare , Bog te vidio !
 
– Ne , nisam se udavala , nisam . Imala sam samo brata , tija je bit
svecenik , tija reci Prvu svetu misu…i nije se vratija – nikada .
Sta ces , moj sine – rat je uvik bija nekomu rat , a nekomu brat !
.
A nisam radila u firmi , nisam . Radila sam tako , po kucama .
Onda…ja sam imala rodnu kucu tu iznad Tucepa , u Simicima .
Dam ja njima tu svoju kucu , a oni meni mali stan . Dobri neki ljudi .
U Makarskoj mi je i doktor blize…Je li tako ?
.
Imam dva umjetna kuka , pa tesko hodam !…A starost pusta !
Zivila sam posteno , da ti pravo kazem , i tako cu umrit .
A ova omladina danas – Boze sacuvaj !
Eno , gledaj ono dvoje – u h !
Ko golubovi !

golubovi mira

– Jesam , virujem ja u Boga , sine , virujem…Dasta nego virujem !
Ev , evo medeljice nase DJEVICE – koja me cuvaa od svakog zla…
A zla je mnogo na svitu , moj sine – Puno !
Nije svit ko nekad . Sve se izokrenulo . A nekada mi i voda bila slatka .
Idem i u Crkvu , redovno ! Dam i lemuzine , i molim Boga da se ne mucim
kad dodje sudnji dan !…Da se samo ne namucim .
.
A svecenik me pita : da li ja nekoga kunem ?
Kazem : NE…ali , kad se naljutim – ima i toga ….A on mi kaze :
– NEMOJ – TO JE GRIJ !…Podili grij sa onim koje kunes i moli Boga da –
grisnike izvede na pravi put …Da izvede na pravi put i sve nas …eh !
Dobri nas svecenik iz crkve Svetog Marka .

zagreb

– Eto , kazu , da ce strogo kaznjavati sve one koji sacekuju goste .
  Neka .Neka sacekuju , i moraju da cekaju .Ali , neka i kaznjavaju .
  Moj sine , cekaju ljudi od nevolje – od nevolje , a ne od besposlice . !
  Pa , neka me i zatvore . Bar ce mi tamo biti bolje…Ima spize , ima
  krevet , imaju dobri ljudi na usluzi…Ima i doktor !…Sve besplatno !
  To bi mi bilo najbolje – da me zatvore …
 
– Nego , sta Ti to pises…da neces slucajno pisti sta ja govorim ?…
Nemoj , ziv bio…nemoj , hajde daj mi taj papir – necu moci spavat
nocas ….sta imas da pises!…Nemas sta…starica u crnom sa stapom
trazi prazne boce…Sta cu , takva su vrimenena , a ja zivim sama sa
svojim godinama . Ali , i sa dobrim ljudima, i to treba reci !
I sa  prodavnicom koja mi uzima boce …
 
I sa malim Lukom…Nesto mislim : Idem da mu i danas kupim cokoladu da
me ne bi uzalud ceka ,ali i kruv moram da kupim…i kruv . Ne mogu oboje !
Danas cu morat kuci drugom ulicom , jer znam da me onaj mali Luka ceka ,
a ja mu danas ne mogu kupiti cokoladu . Sta cu ja ako me on opet upita :
– Bako , jesi li mi kupila cokoladu ? !…A ne znam ni cije je dite .
.
A i ovde me na Kolodvoru svi vole . Kazu mi : svi odlaze , ili dolaze –
samo si Ti uvik ista .I uvik si tute .
Zivot tezak , a ljudi uglavnom dobri ! Makarani …Bar samnom .
Jos malo , mjesec – dva , i necu moci vise !…Izdale me noge –
izdale ruke !
.
Evo i autobusa…more gosta bit , more ne bit ….Eno i oni covik
ubaci bocu u korpu za smece…jos 50 lipa , vala Bogu !
 
 
JA I VI
——-
 
Dva Autobusa istovremeno stadose…i Crna Madona – ode !…
Gega se , cini se da ce sad posrnuti i pasti .
Crna Madona sa Kolodvora ode , kao da je bila na ispovijedi .
Kako se udaljava , sve mi vise lici na crnu – “tocku na i ” !
.
A ja mislim , ipak , da cete najvecu uslugu napraviti covjeku –
ako ga saslusate !…I to je to .
Ali , ima i nesto drugo – sto sam htio da vam kazem .
.
Naime , ako hocete da ucinite dobro djelo – to je bar jednostavno .
Sakupite desetak boca i dajte Crnoj madoni na kolodvoru .
Ona je uvijek tamo . Odmah cete ju prepoznati .
Vjerovali u Boga , ili ne – bit ce vam lakse .Jer , vasim darom ,
eto , i praznim bocama – Vi mozete pomoci da ona kupi i – malu
COKOLADU ZA MALOG LUKU !…
Jednostavno , zar ne ?!
Ne moze biti jednostavnije !
.
 
A nesto mislim : I ovaj moj rodijak Mate Jujnovic , vlasnik
autobusnog kolodvora , mogao bi donijeti odluku da sve prazne
boce nadjene na kolodvoru – pripadaju Crnoj Madoni !
.
Ili da Mate stavi jednu veliku vrecu i napise : PRAZNE BOCE ZA
CRNU MADONU – MASKOTU MAKARSKOG AUTOBUSNOG KOLODVORA !
Da i on na taj nacin staroj zeni – pruzi ruku !
Staroj i iznemogloj zeni , kakva je da je .
.
A i Matina mater Neda je istih godina !…Ako nema i vise !
Matinoj materi Nedi nije nista potrebno , osim ljubavi !
I ne bi ona napustila KOZICU da joj poklonis – deset ovakvih
autobusnih kolodvora !…Upravo idem u Kozicu da je posjetim .
I da i o njoj napisem pricu .
Pa kud puklo – da puklo !
.
 
A D I O !
———
 
Napokon , i moj autobus stize . Udjoh . Do Promajne – cetrnaest kuna !
Covjek mi uze samo deset kuna , i nedade mi kartu . Nesto mislim : sto
putnika po  deset – tisucu kuna . Na dan…Eto , vise od penzije Crne
Madone sa kolodvora , kojoj je u mladosti – i voda bila slatka !
( Da ne pogrijesim : 50 autobusa po dvije neisporucene karte – sto
karata , unda po deset kuna , jeste tisucu kuna !…Eto , izgleda ,
i mene hvata – a z a j m e r !… )
 
Gledam kroz prozor – Makarska se probudila , suncem okupana – poslije
tolikih bura i nevremena …Ali , sa suncem , i turisticka sezona stize .
– A d i o… M a k a r s k a !… Carobni grade , bar na prvi pogled !
.
 
I ja se prekrstim i zazelim da Bog podari zdravlje svim starim ljudima ,
pa i Crnoj Madoni sa Kolodvora ! Da im se tako pojavi neka iznenadna ,
spasonosna  nada , nesto kao svjetlost , u mracnom tunelu u koga stari
ljudi ulaze .
A mnogima od njih nitko ne pruza ni ruku . Niti im upucuje osmjeh .
Kao da prolazimo “pored turskog groblja” , sto se ono kaze .
.
 
Pritom  mislim – i na svoju baku . Mislite i Vi na vasu .
A ona pomenuta spasonosna svjetlost , kao nada – ona je najjeftinija .
Cak jeftinija i od dvadesetak plasticnih boca .
.
Naime , ta svjetlost i ta nada , mogao bi biti samo vas OSMJEH .
A tim i  LJUBAV !
Osmjeh upucen prema svima koji su slabiji .
Pa i prema crnoj madoni sa makarskog autobusnog kolodvora .
Zasto ne – zasto ne !?
I – DOBRODOSLI u MAKARSKU !
 
 
 

 

1947 Posjeta 1 Posjeta danas