Seray-palača.Ovasy-polje.Odatle Sarajevo dvorac u polju.
Također i Saraj-Bosna,kako pjeva pjesmica.
Ovaj naziv je samo turska pretvorba predturskog imena Vrhbosna,pored kojeg se još kazivalo i Gornja Bosna.
Značilo je predio i samu tvrđavu,kojoj su poslije Turci dali ime Ičkala.
Nalazi se iznad istočnog kraja Sarajeva na desnoj strani Sutjeske,prosječene tokom rijeke Miljacke,koja se zakratko na Sarajevskom polju ulijeva u predslavensku,možda ilirsku,Bassantu,to jest u slavensku Bosnu.
Prva palača je ovdje dignutaa odmah,kada je palo Jajce.Sagradio ju je sultan za svoga zamjenika.Ostale su nicale kao gljive poslije kiše.Smješkale su se bijelim obrazima i brojnim širokim prozorima iz bašti u dolini.
Iz zelenih obronaka Trebevića.Množili su se tako brzo,da je,već poslije dvadeset godina Sarajevo postalo glasovito kao grad,Tako je Sarajevo od svojih prvih korijena urbana struktura velikog naselja.Grad po rođenju.
Cvetajući je rastao hitro,e da bi ga već 1483.g. Matija(matej)Korvin u ime krsta i u interesu ugarskog kraljevstva opustošio.Nad time se zgražao sam tadašnji kršćanski svijet.O tome svjedoče riječi mađarskog historičata Thalloczyho.O tom ratnom pohodu,predvođenim lično Korvinom,historijske činjenice kazuju:“Sami kršćanski izvori tog vremena priznaju,da je ovdje izvršena pohara turskog pašaluka,da je cijela zemlja ostala bez ljudi.Naredne ugarske pukovnije,što su ovamo stizale da bi nastavile istrebljenje turskog područja,i dovršili svoju krvoločnu i destruktivnu misiju,pronašle su ovdje samo 40 djece.
A prije toga je bila Vrh Bosna sa svojim središtem Sarajevom,jedna od najrazvijenijih provincija Osmanskog carstva!Ljepota Sarajeva je bila veličana poput Carigrada,Adrijanapolisa i Skoplja.
Istom takvom rušilačkom taktikom postupio je Matija i prema susjednoj Srbiji,gdje je sve opustošio čak do Kruševca.
„Korvin je to radio za strane pare,koje mu je slao-navodi Thalloczy-za ovo nekršćansko bješnjenje tadašnji kršćanski svijet.Papi tadašnjem se to sviđalo.Zato je Matiji obećao još narednih 200.000 dukata i brodovlje,da bi mogao nastaviti.
Kako ga je papa slagao tako ni Matija nije dalje ništa uradio osim što se na papu rasrdio.
Nije onda čudo što ga zbog takvih odnosa napustila volja služiti kršćanstvu kao bedem zid,iza kojeg se kršćanstvo uzajamno ugrožavalo više,nego što su ga ugrožavali upadi borbenih paša.“
Gnjev je loš savjetnik.Bjesnilo zaslepljuje i zasljepljenost neće poslužiti niti sebe većom rodoljublju(golemom).Za Sarajevo je bilo dobro,da papa Korvinu nije dao tih 200.000 dukata!Taj se tada ohladio i za Turke više već nije mario.Tako je barem uništeni i poklani grad ustao lakše iz mrtvih i ubrzo ponovo,vedro i nasmijano,plamsao bjelinom palata i džamija.
Gradio ponovo mostove,vodovode,vrela,banje,bezistane,trgovačke kuće,osnovao visoke škole i škole za narod,uzgajao bašte i sadio drveće,iz kojeg još neko danas se zeleni i služi svojom hladovinom.
Kada je ovamo došao 1697.g.historijski kukavica i palikuća,princ Eugen Savojski imao je šta rušiti,razarati,paliti i uništavati.
Samo što razorni rezultat nije bio kao kod Matije.Tek što je palikuća bio otišao,grad se opet sabrao iz tmina i nesvijesti.Oprao si onu osušenu krv i opet je bio pun života i osmijeha.
Smijao se,smijao i smijao,kao da mu nije ništa bilo niti se dogodilo.
I smijao se,šta više ismijavao i samim sultanima.
Sarajevo njih nije smatralo za više od kalifa.Takođe i crkvene poglavare Sarajevo je više cijenilo i mogli su u zemlji odrađivati svoje duhovne službe i programe.Carske zamjenike nije trpilo.Ovi su morali biti u Travniku.
„Bosna ponosna“ se u Osmanskom carstvu dočepala takvog položaja,da je Carstvo naviknulo nju smatrati svojim ukrasom a njenu vjernost Kur anu-u i svojom lašću.Simbolični izraz svega toga bilo je upravo Sarajevo.
Osmijeh naš je nalik osmijehu Tvom,o Sarajevo!
Izvor:Muhamed Zlatan Hrenovica/City review