Istina je, da nije bilo jucerašnjeg poziva Oslobodenju Nihada Halilbegovica, ne bi bilo ni ovog podsjecanja na 4. septembar od prije 22 godine kada je, u noci, u kasarni u Osijeku, ubijen na spavanju, zajedno sa još trojicom regruta, tada 20-godišnji Sarajlija Mevludin Kulic.
Njegovu, ali i smrt drugih mladica, u to vrijeme pripadnika JNA, opisao je u svojoj knjizi naš sagovornik, koji se juce prisjetio tih dogadaja.
Svjedocenje oca Pašage
“Mevludinu i pomenutim vojnicima je bilo naredeno da pucaju u cetvoricu hrvatskih zarobljenika. Odbili su, i potpukovnik JNA Boro Ivanovic je iz pištolja ubio svu cetvoricu. Jedan od ocevidaca ovog zlocina, vojnik A. M. je o tome obavijestio Mevludinovu majku”, kazuje Halilbegovic, napominjuci:
“Ivanovic je kasnije komandovao rušenjem Osijeka i Vinkovaca, a ucestvovao je i u zlocinima nad Bošnjacima Zvornika i Vlasenice. Poslije je unaprijeden u cin general-potpukovnika, i imenovan za komandanta Novosadskog korpusa. Kao gradski sekretar za NO Sarajeva pratio sam njegova zlodjela, i znam da do sada za njih nije procesuiran”, kaže Halilbegovic.
Mevludinova majka je za TV Hayat ispricala da je svoga rahmetli sina 19. marta ‘91, uz pocasti, kako je to tada bio obicaj, ispratila u JNA, u Petrovac na Mlavi, a cetiri mjeseca kasnije on je prekomandovan u Osijek. Deset dana prije njegovog ubistva, mladica je posjetio otac Pašaga, koji je Halilbegovucu posvjedocio: “Dvadeset dana su jeli samo hljeb. A u kasarni su bile same kokarde.”
Dva dana prije smrti, Mevludin je telefonom razgovarao s majkom, i plakao: “Govorio mi je: mama, zašto da poginem, zašto glavu da izgubim. Smirivala sam ga, a on je nastavljao: moram im glavu dati i gotovo, cuvaj ostalu djecu”, ispricala je našem sagovorniku Izeta, koja je, saznavši za Mevludinovu smrt, odmah nazvala kasarnu.
Neki oficir joj je rekao: “Vaš sin je bezbjedan, ne brinite.” Ni sat, dva kasnije, došao im je kuci, u Vogošcu, pukovnik JNA (kasnije oficir bh. armije), i saopcio da su Mevludina “snajperom ubili dum-dum metkom hrvatski policajci”. Okupio se narod oko ocajne majke, pitali su pukovnika, zašto ubijate našu djecu, a ovaj je odbrusio: “Pitajte Tudmana…” Narod je zagalamio, a pukovnik je uzvratio “da je išao sto puta na Kosovo, ali da na ovakvu brutalnost (naroda) nije naišao”, piše Halilbegovic u knjizi.
Pištoljem, a ne dum-dum metkom
Na osmrtnici poslatoj Mevludinovim roditeljima, umjesto grba SFRJ ili pecata OSSFRJ stajao je pecat Republike Srbije sa cetiri S, cirilicom, i lažno mjesto smrti: Beograd, Savski venac: “Javljeno im je da ce sanduk s rahmetli Kulicem doci 6. septembra, na aerodrom. Mi, iz PL-a, u kojem tada nije bilo nijednog oficira, pogotovo ne ovih koji se danas otimaju o PL, organizirali smo docek, i kolona od više hiljada gradana, s svim taksistima, s r. Sunulah Pašicem na celu, krenula je prema aerodromu. Cekali smo do 13 sati, i na kraju sam ja odreden da upitam šta se dešava. Pustili su me u aerodrom, i zakljucali vrata. Umjesto odgovora, cuo sam psovanje Alije, SDA, muslimana, neki oficir je drsko rekao da je sanduk odvucen u Vojnu bolnicu. Vrlo dostojanstveno, naša kolona se okrenula nazad. U bolnici, neki iz JNA su majci nudili novac samo da se sanduk ne otvara. Na groblju smo ga otvorili. Kamerom sam napravio snimke, a ljekar dr. Senahid Alajmovic je utvrdio ono što se vidjelo golim okom: Mevludin je ubijen iz neposredne blizine, pištoljem”, govori Halilbegovic, komandant Prvog štaba PL-a, gradski sekretar NO, tvrdeci da su temelji odbrane BiH i Sarajeva udareni ‘91. godine.
Ponavlja, bez oficira. U svojoj knjizi, nazvanoj prema Mevludinovim rijecima: Mama, moram im glavu dati, on je opisao ovo i druga ubistva regruta JNA, naveo imena njih 213 iz BiH, likvidiranih od 27. juna, kada je poceo rat u Sloveniji, do kraja 1991. Istražio je i smrt 67, takode u knjizi navedenih, regruta Albanaca: “U popratnim pismima stajalo je da su izvršili samoubistvo”, kaže Halilbegovic, za drugu priliku ostavljajuci pricu o onima koji su spašavali mladost regije, a na prvom mjestu, istice, to su bili SDA, PL kao i Forum roditelja Svi za sve, formiran maja ‘91. u njegovoj kancelariji, nakon hickokovskog davljenja vojnika u Splitu… Današnji borci za PL fotelje o tome mogu samo citati iz Halilovih knjiga…