DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno nedjelja, 23 Novembar 2008 19:53
    Klikova: 2521

Kemo naslovna

Dana 25 novembra 2008 obilježava se šestdesetpeta godišnjica Prvog zasjedanja
Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.To je
naziv za skup bosanskohercegovačkih prvaka koji je održan u Mrkonjić gradu 25.XI
1943 godine.Tada je obnovljena državnost Bosne i Hercegovine ,koja je 1463 godine
prestala de postoji padom Bosanskog kraljevstva pod osmansku vlast.Tada su 173
predstavnika,sva tri  bh naroda,odlučili da njihova zemlja”koja nije ni srpska,ni
hrvatska ni muslimanska,nego i srpska i muslimanska i hrvatska budu slobodna i
zbratimljena Bosna i Hercegovina,u kojoj će biti osigurana ravnopravnost i jednakost
svih Srba,Muslimana i Hrvata”.

I u sastavu DFJ,FNRJ,SFRJ je bilo snaga koje nisu prihvatale ovaj
historijski datum.Da je to tako,svjedoči činjenica da je ovaj praznik
naroda BiH,proglašen tek 1969 godine,24 godine nakon završetka II svjetskog
rata.
        Dakle,ako je Povelja Kulina bana 1189 godine “rodni list” Bosne i
Hercegovine,onda je ZAVNOBiH matični dokument njene državnosti.Državnost BiH
je starija od njenih naroda,jer se država BiH konstituirala prije nego što
su se konstituirali njeni narodi!
Povodom Dana državnosti dozvolite da citiram riječi jedne majke iz Srebrenice,koja
je klečeći pored četiri mezara,četiri ubijena sina kaže:
“Hvala Bogu kada ja njih pokapam kao žrtve,
Ne daj Bože da sam rodila četiri ratna zločinca,
Ne znam šta bih onda,
A i ovako ne znam šta ću sada”!
Šta još reći!Ništa!
Neka šutnja bude pitanje,
Neka šutnja bude odgovor!
U takvoj šutnji poklonimo se žrtvama svih agresija na Bosnu,dakle onima koji su nam
pružili slobodu i nezavisnost!

Svim onima koje je rodila ljubuška majka,a koji ovaj dan osjećaju kao svoj
praznik,upućujem čestitke I neka ih sreća prati na svakom koraku,ma gdje bili!

Kao prilog našem prazniku,za ljubušake sam izabrao nekoliko pjesama ENVERA
ČOLAKOVIĆA(1913-1976) pisca “Legende o Ali paši”,djela zbog kojeg mu je zabranjeno
pravo objavljivanja pisane riječi od 1945-1965 godine.Izbor je iz knjige
“BOSNI”,Zagreb 1998,Nakladnik Esad Čolaković,Ilica 390-Zagreb.

Enver Čolaković:Pjesma Bosni                               
                                                                                
                                                                               

Ja nisam pjesnik krvi,
Ni junak,niti heroj,
Al mogu postat prvi,
Kad ustreba me boj!

Ja mrzim krv i klanje
Prezirem vojsku,rat,
Al ima jedno zdanje
Za koje krv ću dati!

Ja volim zemlju ovu,
Seljaka,ralo,plug-
Padnem li,haj!,u rovu
To plaćam rodu dug,

Za sve ljepote,draži,
Kojim me obasja,
Kojim me bodri,snaži,
Ta Bosna Ponosna!
(1939)
                                 

Enver Čolaković:Bosanski seljak

Razgažen opanak
Zakrpljen gunj
Raščupan brk
Zeleni pas
Seljak

U zubima ugašen čik
U očima dobrota vola
U srcu Ljubav i Bog
i Bosna

Žuljevi okamenili dlan
Kvrgavi čelični prsti
Mišići ko stvrdnuti sudžuk
Opaljen izbrazdan vrat

I srce anđela s renesansne slike
                                          (1966)

Enver Čolaković: BOSNA

U tvorničke hale,nebodere i automobile,
U asfaltirane autostrade i  helikopterima okićeno nebo,
U izloge s frižiderima,televizorima I kaloriferima,
U barove sa strip-teaseom,urlatorima I električnim gitarama
Zakopana leži jedna još neumrla,još nezaboravljena Bosna koju volim

Nisu to mahale,ašik-pendžeri,kaldrme,šedrvani,tirbeta,mezari,
Nisu ni tukadosi na glavama starica u haljinama sjajnim,svilenim
Ni čakšire,ni tespihi međ prstima sa ćebenskim halkama,
Ni aščinice s tepsijama bureka,džanećije I toplih drhtavih pača,
Ni seljaci s crvenim šalovina oko glava okićenih okom sokolovim
                                                                  I brcima
Kraljevića Marka,
Ni čaršijski ćefenci,ni crne kafe,ni salep zimi,ljeti doldrma I boza,
Ni tovarni tankonogi konjići s prućem na nesigurnim klimavim samarima,
Ni mujezini koji sa svih brda u suton pozivaju na molitvu starce,
Ni teferiči,janjci na ražnju,akšamluci uz obalu potoka I šutnju,
Nešto je drugo što u Bosni umrlo nije I umrijeti nikad neće.
Što živi u koraku svakom,u svakom osmijehu I suzi,
Što volim.
(1965)

Enver Čolaković:KABUR MUSLIMANKE

Zarastao u džbunju
Bijel nišan strši,
Al ga sunce,student
Nagriza I krši.

To je kabur žene
Koja nekad mlada,
Tražila je ljubav
I lipova hlada.

Pjevala je sjetno
Za dugih večeri
Čekajući dragog
Da je razveseli.

Gizdala je gorda
Što je mlada,lijepa.
Govorila da joj
Svaki momak tepa…

Korila je majka
Što ozbiljna nije,
i-mjesto sto pjeva-
Neka veze i šije…

Udala se mlada
Za bogatog bega,
Pa kroz cio život
Ljubila tek njega.

Za drugog ona
Muškarca ne znade,
Mužu svome srce,
Mladost,život-dade

Postala je majka,
Veseli drug kćeri.
Korila je nije
Za ašik večeri.

Umro je njen aga,
Udovica osta,
Pa se sama s kćerkom
Napatila dosta.

Udade i  dijete
Pa ostala sama,
A na oči suzne
Spustila se tama.

Slijepa stara žena
Pod kaburom spava,
Oko kog sad džbunje
I mirisna trava…
             

Pripremio:

Kemal Mahić,profesor

1011 Posjeta 1 Posjeta danas