Vitina je zbog povoljnih klimatskih i prirodnih uvjeta bila naseljena u predhistorijskom periodu.U rimsko doba kroz Vitinu je prolazila komunikacija Solin (Salona ) – Runovići – Vid (Narona ).Ovo romantično mjesto oduvjek je privlačilo ljude zbog plodne zemlje,obilja vode i sunca i ugodne klime.
Fra Grga Martić u "Osvetnicima "žali što kraljica Libuša nije sagradila grad Vitinu : " Da bi znala kraljica Libuša Svu ljepotu polja vitinskoga Nju bi vile u Vitinu snile".
O svom rodnom mjestu Riza-beg pjeva
" Oj Vitino slavo stara Koga još ti ne opčara Pa kakvo je čudo,je li ? Da te hvali svijet cijeli " !
Prvi spomeni Vitine nalaze se u osmanskim katastarskim defterima. Od oblasti hercega Stjepana Kosače i njegovih sinova koje je Osmanlije osvojile u prvom pohodu 1463.i drugom 1465. godine , formiran je u okviru sandžaka Bosna poseban vilajet Hercegovina.U toku 1468 i 1469 godine izvršen je popis,naselja,domova i poreznih obveznika.Prema tom popisu u ovom vilajetu bilo je 25 nahija ,među kojima i nahija Vitina.Vitina se ne navodi kao posebno naselje,iako je u osmanskim rukama bila koju godinu ranije,vjerovatno 1465 ili 1466 godine.
U sumarnom defteru sandžaka Hercegovina iz 1475-1477.godine navodi se selo Vina kao timar Jusufa iz Koprule i Hamze iz Moreje,posadnika tvrđave Ljubuški.Timar je bez ličnih poreza kao i svi drugi u posjedu posadnika ljubuške tvrđave.Aličić,zacijelo prvi autoritet u ovoj oblasti,navodi da je selo nepoznato,ali da ga je moguće čitati kao Vitina kod Ljubuškog.
U selu Vina popisana su 4 doma,a domaćini su bili : Vukosav, sin Marina ,Radonja,sin Vukosava, Radoje ,njegov brat i Radivoj,sin Vukosava.
Ukupan prihod iznosio je 300 akči :
pšenica, lukana 5,vrijednost 120 ; desetina od bostana 4; proso,lukana 2,vrijednost 30 ; desetina od košnica 8 ječam,lukana 4,vrijednost 60 ; desetina od voća 3; raž,lukana 5,vrijednost 75 ; ukupan prihod 300.
U nedatiranom i nepotpunom vlaškom defteru,nastalom poslije 1497.,a prije 1500.godine,upisano je selo Vitina i to u dva dijela po 17 odraslih Vlaha ,ukupno 34, od toga 22 oženjena i 12 neoženjenih.Uz selo Vitinu navodi se i mezra Vitina koju su obrađivali Vlasi.To znači da selo Vitina nije bila potpuno naseljena i da u njoj nisu obitavali ratari. Iz nedatiranog deftera Hercegovine koji je najvjerovatnije nastao u periodu od 1570.do 1572.godine,među posjedima u ljubuškoj nahiji koji su kao timari pripadali posadnicima tvrđave Vrgorac je i selo Vitina i u njemu hajmani sa prihodom od 160 akči.
Među naseljima i drugim posjedima ljubuške nahije u posljednjem defteru Hercegovine iz 1585.godine, navodi se selo Vitina na tri mjesta :
< Selo Vitina ,hajmani,timar Mehmeda Huseinova,posadnika tvrđave Vrgorac, pripada pomenutom. Baština Alije,sina Skenderova,odsjekom 100 akči. Baština Hasana ,sina Alijina,odsjekom 100 akči. Ukupno 200 akči. Selo Vitina.Juraj Mihovilov,hajman,160 akči,timar Ahmeda Nesuhova, posadnika tvrđave Vrgorac. Zemin Krčevina ,to je otok koji je nastao od šume u blizini sela Vitine,u posjedu stanovnika sela Vitina.Spomenuta Vitina bila je data Mahmudu, sinu Mehmedovu posadniku tvrđave Vrgorac u iznosu od 300 akči i tako je u sumarnom defteru upisano.Kasnije je raja spomenutog sela tvrdila da je navedena Krčevina od davnina bila kao baština i zemlja u njihovom posjedu i da su iz godine u godinu poreze plaćali u državnu blagajnu.Kad je to ispitano od dobrih poznavalaca ,oni su rekli da je stvarno to tačno.Spahije su odustale od te Krčevine ,pa je u novi defter upisano da hajman i drugi iz nahije na osnovu mufasal deftera kao naknadu za zemlju plaćaju 300 akči.
Navedeni su : zemin dio Vukića Gruščeva iz sela Kulak,naknada za filuriju 100 ; zemin dio Stepana Nikolina iz spomenutog sela ,naknada za filuriju 100 ; baština Alije,sina Seferova iz sela Vitina,naknada za filuriju 100,ukupno 300. Timar Mahmuda Mehmedova ,posadnika tvrđave Vrgorac > .
U zbirci turskih dokumenata Kasima Gujića koje je on tako revnosno skupljao za vrijeme svog kratkog života,nalazio se i jedan hudžet kadije Ahmeda iz Babai Atika ili Eski Babe u Maloj Aziji iz 1670.godine,pregledan i potvrđen od kadije Abdulaha u Gabeli.Dokument je 1953. godine preveo i objavio ,uz vrijedna tumačenja podataka o selu Vitini i tvrđavi Ljubuški ,naš poznati historiograf Muhamed Mujić.
Iz hudžeta se vidi da je < ponos čestitih žena < gospođa Neslihana ,kći Selima, kapetana poklonila < ponosu ajana < svom mužu Zulfikar-agi u selu Dugunđelu u kadiluku Babai Atik nekretnine koje je naslijedila u selu Vitini ( bašča ,prizemna kuća,četiri mlinska kola pod jednim krovom,veliki vinograd,gaj,pašu,čajir ) i selu Dolima ( tri čajira ).Sela Vitina i Doli nalaze se u Rumeliskom vilajetu,u kadiluku Gabela.
Rukopis odaje izuzetno vještog kaligrafa (pismo talik ) ,ali ne i tajnu tako dobrog mastila.Naime,tekst hudžeta se i danas,poslije 338 godina ,može čitati kao da je tek napisan.
Iznad teksta hudžeta su klauzule Ahmeda ,kadije iz Babai Atika i kadije Abdulaha iz Gabele.Ispod klauzula su otisci kadijskih pečata .
Tekst hudžeta u prevodu s turskog na bosanski jezik glasi:
Legalizujem tekst ovog dokumenta o davanju i primanju poklona. Ja, ubogi Ahmed, kadija u Babai-Atiku - neka mu se oprosti ! Pečat : Ti, čije su dobrote skrivene, spasi me od onoga od čega strahujem. Njegov sluga Ahmed. Ja sam pregledao tekst ovog dokumenta kako ga je on (kadija iz Babai- Atika) izdao. Napisao ju je potrebni njegovoj slavi Abdulah, kadija u gabeoskom kadiliku - neka mu se oprosti ! Pečat : sluga Abdulah.
Povod pisanju (ovog) dokumenta je ovo:
Stup velikana i uglednika Ebu Bekir-beg, sin umrlog Ibrahim-paše, koji je opunomoćenik ponosa čestitih žena, gospođe Neslihane, kćeri Selima, kapetana, iz sela Dugundželu, Babai-Atik kadiluk, da dade izjavu o poklonu, a čije je punomoćstvo dokazano svjedočenjem Ebu Bekir-bega i Mahmud-age, sina Mustafa-agina u prisutnosti nosioca ovog dokumenta ponosa ajana, Zulfikar-age, sina Mehmedova, supruga spomenute gospođe Neslihane, na osnovu punomoćstva dao je ovu punovažnu i na zakonu osnovanu izjavu:
" U selu Vitini, koja se nalazi u Rumeliskom vilajetu u gabeoskom kadiluku, imam nekretnine, koje sam naslijedila . Bašču, koja je poznata pod nazivom "Velika bašča", čije su međe poznate u selu Vitini, koja je sve dosad, do ovog poklanjanja bila u potpunom mome vlasništvu i jednu prizemnu kuću koja se u njoj nalazi; četiri mlinska kola, koja rade pod jednim krovom na rijeci Vitini, koji su poznati pod imenom " Donja mlinica "; jedan mulk-vinograd od 30 motika loze poznat pod nazivom " Veliki vinograd ", čije se međe znaju, a koji se nalazi u blizini spomenute mlinice; mulk-pašu, čija se površina zna, poznatu pod imenom " Mala paša ", koja se nalazi u blizini spomenutog sela, s gajem koji se u njoj nalazi; jedan čajir, poznatih međa, koji se veže i neposredno dodiruje sa spomenutom baščom; i tri mulk-čajira,poznatih međa,koji se nalaze u selu Dolima,spomenuti kadiluk;sve je te objekte moj vlastodavac spomenuta gospođa Neslihana, nakon što je od njih otstupila punovažnim i na zakonu zasnovanom aktu, poklonila, u vlasništvo prenijela i uručila spomenutom svome suprugu Zulfikar-agi. A ovaj je, budući da ne postoji zapreka za davanje i primanje ovog poklona,razne objekte gore spomenute istovremeno prihvatio kao poklon i primio ih. Ubuduće, bašča, kuća, mlinica, vinograd, paša, gaj i čajiri, koji su navedeni, vlasništvo su imenovanog Zulfikar-age, stečeni na osnovu poklona i neka njime slobodno raspolaže < .
Spomenuti Zulfikar-aga, u čiju je korist data ova izjava, potvrdio je ( prihvatio ) pred sudom i na osnovu punomoći na objašnjeni način od strane opunomoćenog imenovanog Ebu Bekir-bega, ovaj je dokumenat o tom napisan.
Tako je teklo i napisano 15 džumad-el-ula 1081 = 30. septembra 1670. Prisutni : Hasan-ćehaja, zvani Zulfikar-aga zade; Isa-aga, zvani Musa-aga zade; Ismail-aga, zvani... aga zade; Ishak-aga, njegov brat; Redžep-beg, vojnik: Redžep-halifa, imam u džamiji u Dugundželu; Hasan-čelebi, sudski ćehaja; Sudski glasnik Mustafa-baša, sin Abdije; i drugi prisutni.
Selim kapetan ,naveden u ovom hudžetu,otac darovateljice Neslihana hanume,mogao bi biti Selim koji se u dubrovačkim izvorima spominje kao kapetan Gabele 1620-1621 godine.
Neslihana hanuma poklanja svom mužu četiri mlinska kola pod jednim krovom na rijeci Vitini, poznati pod imenom " Donja mlinica ".Tekst upućuje da je postojala i < Gornja mlinica >,vjerovatno uz sami izvor Vrioštice.Mlinice sagrađene prije 1670.godine,imale su kroz stoljeća izuzetno značenje za žitelje Vitine i šire okoline.Tako,preko 200 godina kasnije,u zadarskom <Narodnom listu> od 29.marta 1879.godine objavljena je oštra kritika na račun austrijskih vlasti što su izabrale izgradnju ceste od Vrgorca do Vitine,a ne do Prologa,radi mlinica Bećir-bega Kapetanovića u Otunju i Vitini.
Hudžet pokazuje da je Vitina 30.septembra 1670.godine ,kao i Ljubuški ,pripadala kadiluku Gabela.To je u koliziji sa tvrdnjom Kasima Gujića da je 1670 godine Vitina pripadala kotaru Gabeli u političkim stvarima,a sudu imotskom ( kadiji ) u sudskim stvarima.Gujić je to tvrdio na osnovu jedne originalne isprave imotskog kadije Omera,sina Nezirova od 8.augusta 1670 godine.
Vitinu su skoro potpuno uništili ognjem i mačem Primorci u prvim godinama morejskog rata,19.januara 1686 godine.O tome svjedoči kronika makarskog opata Šilobadovića : " 1686 ,miseca januara na 19. naša vojska otiđe na Vitinu,7 stotina ljudi,opale svu Vitinu;ali ne mogli kula,zašto Turci biju iz n utra,ter nesmiše pristupiti.Dognaše male živine 300 , goveda 100 ,konja 20 ,sužanja oliti čeljadi 15 , jednog čovika ubiju iz puške , naši svi zdravo ".
Kroz Vitinu je,prema narodnoj predaji,1687.godine prošao mletački plaćenik,uskočki serdar Stojan Janković , u svom velikom pohodu kroz zapadnu Hercegovinu do Mostara.Tom prilikom je zapalio Mesihovića konak , kulu Bećirovića u Pobrišću i opustošio Studence i Gradsku.
U narodnoj predaji postoji nekoliko verzija o postanku imena naselja Vitina. Hercegovački folklorista Ivan Zovko sačuvao je narodnu predaju koju mu je 1892.godine kazivao vitinski trgovac i posjednik Ante Babić:
" Po tome mišljenju,za vremena hercegovih,ovo je bilo vrlo znamenito mjesto.Što se je god zamašnije događalo u hercegovoj zemlji,to se je ovdje pretresalo i o tome se ovdje raspravljalo i vijećalo.Ovdje je bio zbor i sastanak prvijeh vijećnika hercega Stjepana.,kao i njihova stalna rezidencija.Pa pošto se je ovdje vijećalo o svemu i svačemu,o dobrom i zlom udesu hercegove zemlje,i pošto su ovdje stalno stanovali njegovi vijećnici,to je dobilo od toga " vijeće,vijećnici "ili kako sam narod kaže :"vitnici- i ovo pitomo mjesto svoje ime " Vitina ".
Po drugoj predaji,na početku osmanske vlasti u Vitini,planu oružana buna pograničnih Dalmatinaca a čelu sa nekim Vitinom.Kad su ustanici zauzeli ovo mjesto , u čast svom vođi,dadoše mu ime Vitina.
U navedenom hudžetu gabeoskog kadije iz 1670.godine selo i rijeka imaju isto ime - Vitina.Moguće je da je selo dobilo ime po rijeci kao i mnoga druga mjesta. Ime Vitina moglo bi poticati iod latinske riječi vitis,is ,što znači loza,čokot,trs.Tome u prilog stoje pouzdani podaci iz navedenog hudžeta da je u 17.stoljeću u Vitini i oko Vitine bilo vrlo razvijeno gajenje vinove loze.Neslihana hanuma poklanja svom mužu jedan veliki vinograd od 30 motika loze.Jedna motika loze je prostor zasađen lozom kojega može jedan težak okopati za jedan dan i iznosi pet stotina lozinih čokota ( trsa ).Vinograd od 30 motika loze ili 15.000 čokota i danas je rijetkost.
Toponim Vitina do danas nije objašnjen.Vitina danas postoji kao rijeka ( desna pritoka Vrbasa ) ,selo kod Foče,grad u Grčkoj,mjesto na Kosovu,itd.Postoji i prezime Vitina.
Prema navedenom hudžetu Vrioštica se 1670.godine zvala Vitina ,a tako je zove 1891.godine i naučnik Franjo Fiala.Samo godinu dana kasnije folklorista Ivan Zovko je zove Vrioštica ( "..prekrasno i pitomo mjesto.starodrevna Vitina,koju ljubakaju veseli vali dražesne Vrioštice "..Dedijer 1909. godine u svojoj etnografskoj studiji o Hercegovini navodi da se rijeka zvanično zove Vitina,a da je narod zove Vrioštica.Historičari Kasim Gujić i Muhamed Mujić zovu je Vriještica,a pjesnik Riza-beg Vrijošnica :
" Vrijošnico,hladna vodo, Nema toga bitrog oka, Da iskaže tvoje milje, Tvoje čari,tvoga toka; Pa reci mi,koga jošte Ne zan'ješe tvoji krasi, S koga jošte ne skidoše Teške tuge-ti talasi " ?
Manje poznate riječi :
Defter-svaka vrsta knjige u koju se upisuju neki podaci,službeni ili neslužbeni.Nahija-upravna i teritorijalna jedinica u prelaznom periodu osmanske vlasti,obično se podudarala sa župom.Timar-vrsta posjeda sa prihodom ( rentom ) do 20.000 akči.Akča -turski srebrni novac.Lukno-mjera za žito i vino,oko 65 kg.Vlah - nomad.stočar.Mezra -staro selište,napušteno ili raseljeno selo,odnosno mjesto koje je imalo svoj teritorij,granice i tragove ranijeg naselja (groblje,bunar,česma,voćnjak itd ).Obično je na tom selištu ponovo osnivano selo.Hajman-naseljenik bez stalnog boravišta,plaća porez kao i Vlah.Baština-individualno seljačko gazdinstvo u posjedu nemuslimana.Zemin-veći zemljišni posjed bez tačno određenih granica.Obično se zemini pojavljuju tamo gdje je bonitet zemlje dobar ili gdje svo obradivo zemljište nije bilo izdijeljeno u baštine ( posjede nemuslimana ) i čiftove ( posjede muslimana ) Upravo,oba ova uvjeta su postojala u okolini Vitine.Mufasal defter-detaljan,opširan,pojedinačni popis za razliku od sumarnog,zbirnog..Filurija-pašarina.Hudžet-sudska odluka.Mulk-vlasništvo,posjed,imanje.
Halid Sadikovic
2209 Posjeta 3 Posjeta danas