“Benjamin Kalaj ( 1839.-1908. ) ,diplomata i političar,od 1882. do 1903. godine ministar finansija i guverner ( upravitelj ) Bosne i Hercegovine.
Zalagao se za jaku centralnu vlast ,bosanstvo kao zajednički identitet ,bosanski jezik,bosansku zastavu,bosanski grb i latinicu kao glavno pismo.”
Kalaj u Ljubuškom
Sa puta preuzv.G. ministra Kallay-a Iz Ljubuškog nam pišu ovo : « Dan 4. juni bijaše za ovu varoš veoma slavan.Po glavnoj ulici skupila se svjetina očekivajući dolazak Nj. Preuzvišenosti ministra Kallay-a.Već u jutro uputiće se na g. kotarskog predstojnika Farkaša gradski načeonik Halid ef.Sadiković,gg. Muhamed-beg Kapetanović Ljubušak ,savjetnik zemaljske vlade , Ibrahim-beg Kapetanović, kajmakam mostarski ( gradonačelnik Mostara,o.a. ) i Bećir-beg i Osman-beg Kapetanović sa više građana i seljaka u kočijama i jašeći put Vrgorca. Tu pozdravi kratkim govorom Njeg.Preuzvišenost gradonačeonik,što prisutni burnim klicanjem « Živio » zaključiše.
U 8 sati u veče oglasi pucnjava topova dolazak Nj.Preuzvišenosti i kod slavoluka ,sagrađena na čast preuzvišenomu gostu,nađoše se mjesni zapovjednik c. kr. vojničke posade,svi činovnici i učenici opšte i istočnopravoslavne škole i mnoštvo naroda koji primi Nj. Preuzvišenost burnim klicanjem « Živio «. U veče bi osvjetlenje grada. Dne 5.juna primaše Nj.Preuzvišenost pismene i usmene molbe u dvorani kotarskog ureda a iza toga preda u ruke gradonačeoniku svotu od 100 forinti za uboge,u ruke imama za džamije grada Ljubuškoga također 100 forinti.Nakon toga posjeti humački samostan franjevački ,kojemu darova 200 forinti ,a istočno-pravoslavnoj crkvi 100 forinti.Poslije podne ,praćen svojom pratnjom uputi se Nj. Preuzvišenosti u polje Rastok,te pregledavši ovu kao i vodu Mlade bi na povratku u Ljubuški dočekan od gg. begova Kapetanovića u Vitini večerom po starom bosanskom običaju priređenom. Dne 6.juna ujutru oglasio se pucanjem topova odlazak Nj.Preuzvišenosti te sakupljeno mnoštvo naroda klicaše burno « Živio «.Njeg. Preuzvišenost praćena gore navedenom gospodom i mnoštvom konjanika uputi se na dalji put preko Čapljine.Na rastanku kod vode Studenčice obeća g. ministar na poniznu molbu gradonačeonika stvari koje će za buduće usrećiti varoš i kotar Ljubuški,čemu se prisutni građani neizmjerno obradovaše « .
Sa puta preuzv.g.ministra pl.Kallay-a.Sarajevski list 1885 ;65 :2.
Zijafet po gospodskom ukusu Mehmed-bega
Na čast preuzvišenog gosp.ministra Kallay-priredio je g.vladin savjetnik Mehmed-beg Kapetanović u svojoj kući prošle subote fini zijafet po orijentalnom adetu. Na večeru biše pozvani i učestvovahu Njih. Preuzvišenosti fam. Baron Appel i baron Nikolić,podmaršal Stransky,gg.upravitelji Kitschera i Oliva,dalje gg. Asboth, Kukuljević,Kvassay,pobočnik nadporučnik Vukelić,a od domaćih sarajevski muftija Hilmi eff.,kadija Nezir eff.,gradonačelnici Fadil Pašić i Rajković i Jusuf-beg Filipović.Preuzvišeni gosp.ministar Kallay se zbog nepovoljna zdravlja dao izviniti u domaćina,ne mogavši učestvovati pri gozbi. Zijafet je otpočeo u 7 i ½ sah. s večera.Sofra bijaše namještena po jevropskom, a đakonije priređene po turskom načinu.Kako nam pričaju, iznijelo se prvo tarhana čorbasi,zatim sigr dili,patliđani ćebabi ,burek, đulbastija, bamja, muhallebi,tauk ćebabi,kalup tatluzi i buldrđun pilavi. Pri koncu zijafeta napio je domaćin Nj.Preuzvišenosti g.ministru Kallay-u i poglavaru zemlje baronu Appel-u želeći im lijepa zdravlja i povoljna uspjeha u njihovijem krasnijem namjerama kojima nastoje da još bolje unaprijede blagostanje bosanskog naroda.Na tu zdravicu odazvao se fzm. Baron Appel na zemaljskom jeziku izražujući svoje osobito zadovoljstvo što gleda oko sebe takav sjajan zbor Bošnjaka u jednoj muslimanskoj kući.Poslije crne kafe i čaja činio se sobet ( sijelo,o.a. ) do 11 sah. u noć u usrdnom razgovoru.Kako nas uvjeravaju bio je zijafet inače sasvijem fini služeći na čast gospodskom ukusu gostoljubivog domaćina.
Fini zijafet.Sarajevski list 1882 ;107 :4. Odličja za Ljubušake Zlatan krst za zaslugu sa krunom od cara Franje Josipa I odlukom od 20. maja 1882.godine dobili su i Ljubušaci Halid ef.Sadiković,gradonačelnik i Osman-beg Kapetanović,posjednik.
Sarajevski list 1882 ;66.
Dobri kapetan Blum
Kad je kapetan Blum sa svojom četom napuštao Ljubuški 1894.godine ,priređen mu je svečani ispraćaj,kao malo kome.Lijepo je postupao s narodom,unaprijedio je gradsku čitaonicu,ali su ga Ljubušaci najviše cijenili po tome što je naredio svojim vojnicima da uzimaju vodu na vrelu Gožulj samo noću.a ne kao do tada ,odmah po dolasku,» priko reda ».
Jedan prijatelj naroda.Bošnjak 1894 ;28 :3.
Davno su prošle krstonosne vojne...
« Gospodine uredniče ! Prije nekoliko dana dođe mi jedan «Narodni list « ( zadarski list prohrvatske orijentacije,o.a. ) u ruke,u kojem smotrih jedan dopis iz Hercegovine,kojim bi htio g.dopisnik da pobije ono pismo bega Kapetanovića ( Mehmed-bega Ljubušaka, o. a. ),štono bijaše tu naskoro stavljeno u vaše mnogo cijenjene novine.On navodi između ostalih iftira ( kleveta o. a. ) da je zbilja jako nezadovoljstvo u Bosni ,da nijesu ni katolici ni pravoslavni sa današnjom vladom zadovoljni ,jer da su u nadi prevareni ,a za nas muhamedance veli baš da smo ni najmanje niti da možemo ikako biti zadovoljni ,jer tobože tumači,da nam koran zapovjeda da mrzimo na đaure.Ha,ha,ha bakati čovjeka koji će to tako naš sveti kuran protumačiti ; zar ne zna g.dospisnik ,da je davno i davno nestalo onijeh đaura ,za koje on drži ,da bi se imalo na njih mrziti.Ta sada nas fala Bogu niko ne proganja u azijanske pustinje ,a ne vode nam sibjan u ropstvo pa da bi moglo kome i pomisliti da je đaurin,već smo svi bez razlike vjeroispovijesti pod zaštitom Njegovog Veličanstva rahat i veseli. Dakle, kako danas neima više više u Bosni nekad bivših azijatskih barbara ,tako nema ni nezastriženijeh đaura,već su ovo sve naši dobri i civilizirani iskreni prijatelji. Nama veli naš kuran a tako i naravno pravo ,da ne činimo drugu što nama nije drago da nam se učini,a za sve je u Bosni stara riječ : ko ti je brat,ko mi je dobru rad.Pa kad je današnja vlada našemu dobru rada i neprestano nas na svako dobro napućiva,a niti nam se brani krstiti niti klanjati,za to se ne more njima reći da su đauri kao što g.dopisnik navodi,već su ovo izobraženi pravi ljudi.Indi ( stoga,o.a. ) neka je svakom dobro poznato da su baš bosanski muhamedanci sve iz dana u dan od današnje bosansko-hercegovačke visoke vlade to zadovoljniji ,a mislimo tako i za druge,da je svak zadovoljan,koji je god kajil i želi ravnopravnost u zemlji «... Autor pisma upozorava dopisnika zadarskog lista da je visoka vlada 1881.godine izdala za otkup duhana preko 800.000 forinti narodu hercegovačkom i da je narod za to zadovoljan.Dalje mu preporučuje da se kani sličnih napisa jer su « davno prošle krstonosne vojne « ,a mi smo « već u devetnaestom vijeku " .
« Piposlano.Bosansko-hercegovačke novine 1881 ;30 :4.
Novogodišnja čestitka sultanu Abdul Azizu
Sultan Abdul Aziz izdašno je pomogao gradnju katoličke crkve i škole na Humcu i srpske pravoslavne crkve na Mostarskim Vratima.Pričalo se da je slika ovog sultana dugo godina stajala na zidu jednog hodnika u samostanu na Humcu. Kajmakam trebinjskog kadiluka i ljubuški hanadan ( dobrotvor, o.a. ) Mehmed Muhibi beg ( muhibi- koji voli,pjesnički pseudonim Mehmed-bega Ljubušaka,o.a. ) zaželio je ovom sultanu sretnu novu 1292.godinu ( 1875.) ovim stihovima : « Bože ! Koji si car vjekova daj da car Abdul Aziz han sa srećom vječno vlada. On je božji sjen na zemlji i vladalac pravovjernih i najpohvalniji car Osmanlija .Njegova sveta snaga čuva stanje svijeta. Ko god njegovu slavu vidi,ustručava se od svakog zločinstva.Dobrota je njegova za svakoga jednaka ,zato mu se svak za zdravlje bogu moli : živio sultan Aziz han i svaki ga koji je pismu vješt pohvaljuje.Njegova će slava vječno trajati. Ova nova godina neka mu sretna bude ! 1292. ».
Bosna 1875 ;450 :1. HALID SADIKOVIĆ
1837 Posjeta 1 Posjeta danas