MAKSIC EMIR-CIRO

    Kategorija: Kemal Mahic    
    Objavljeno ponedjeljak, 29 Juni 2009 22:46
    Klikova: 1558

Kemo naslovna

Kako padaju ljubuški jablanovi?! Nakon prerano umrlih Mire Kadragića,Neđe Konjhodžića,Hame Ibrulja…ode i Ćiro. Kakav kraj?! Opaka bolest odnijela je još jednu ljubušku ljudinu.

I dalje siromašimo u ljudima,a ne stvara se nova vrijednost! Šta smo izgubili? Izgubili smo osobu koja je zračila optimizmom,snagom,duhom. Izgubili smo našeg pomorca,kojih nije bilo među ljubuškim muslimanima.

ciroemir

Završila su brodarenja Atlantikom,Pacifikom,raznim morima. Svjetske luke ostaju siromašnije za jedan osmijeh,za jedan dert,za jedan akšamluk! I brodovi će “riknuti” na vijest da ih u “utrobi” neće opsluživati Ćiro! Brazilke,Filipinke,Japanke,Poljakinje…će se pitati”gdje je onaj ljubušak iz West Herzegowina” Baščina će “proliti” suze jer njenim vodama neće zaroniti ili “kraulati” njen Ćiro. Od Vagna do Lalića kule zatamniti će se horizont a odjekivati će jeka bola braće,sestre,prijatelja i ljubušaka koji će shvatiti da odlazi i dio njihovog bića Ćirinim odlaskom. Duge noći na brodovima,uz neizbježnu cigaru,plovidbe nemirnim morima,razmišljanja i snovi. Sanjao je Ćiro uvijek naš Ljubuški,svoj Žabljak,porodični kutak sa svojom djecom. To mu je davalo nadu u vodenom beskraju. Razmišljao je”još ovu maršrutu”,pa još jednu i tako vrijeme prođe… Ne dođe porodica na red. Zato je kraj još tužniji. Uz njega smo se osjećali jaki,bezbjedni. Imao je srce kao Butorovica,srce koje je poklanjao onima koje je volio. Svi smo se nadali da će biti pobjednik!? Očekivali smo da se vrati u Ljubuški i da počne novi život. Naše nade su se izjalovile. Ostajemo tužni i u mislima posvećeni našem Emiru-Ćiri,kojeg smo uvijek rado sretali u našem Ljubuškom. Njegovoj mnogobrojnoj rodbini upućujemo izraze saučešća i sabur u savladavanju teškog gubitka koji ih je zadesio.

Kemal Mahić,profesor

1022 Posjeta 1 Posjeta danas