Prije 1893. godine Mostar je imao nekoliko škola : trgovačku školu ( 1885 ) , prvu i drugu osnovnu školu ( 1879 ) , srpsku osnovnu školu ( 1850 ) , katoličku žensku osnovnu školu ( 1872 ) , pet mekteb iptidaija , deset ženskih mekteba koji su radili privatno po kućama i jednu privatnu njemačku školu ( 1891 ) .
Do osnivanja gimnazije u Mostaru 1893. godine Hercegovci su , istina rijetko , pohađali gimnazije u Zagrebu , Beogradu , Novom Sadu i Sremskim Karlovcima . Inicijativa za otvaranje gimnazije potekla je od viđenijih hercegovačkih Srba.
U Mostaru su postojali svi uvjeti za osnivanje gimnazije iza koje se moglo ići na visoke škole u druge gradove Monarhije . Postojala je bojazan da gimnazija neće biti dovoljno < popunjena > hercegovačkim Bošnjacima koji nisu pokazivali veći interes za školovanje ( 1893.godine u sarajevskoj gimnaziji od ukupno 48 učenika iz Hercegovine , samo tri su bili Bošnjaci ) . Vrlo slab interes hercegovačkih Bošnjaka za školovanje u srednjim školama isticao je javno Mehmed-beg Ljubušak , navodeći primjer mostarske trgovačke škole , osnovane osam godina ranije : < Zar nije i sramota i grjehota vidjeti , što se u mostarskoj trgovačkoj školi nalazi samo dvoje ili troje naše muhamedovske djece , a drugih vjeroispovijesti djecom krči škola .
To se nikad oprostiti ne da , bar tamo se u glavnom uči uz opće naume još samo trgovina ,kako će dijete znati trgovati i trgovački red voditi , kao i ostali zanat primiti . > Austrijska uprava dala je suglasnost za otvaranje pune gimnazije , > razred po razred > i naredila da se izvrše sve pripreme da gimnazija počne raditi u školskoj godini 1893/1894 . Dok se ne izgradi zgrada gimnazije , otkupljena je skoro nova kuća Husage Komadine sa prizemljem i dva kata u naselju Luka . U ovoj zgradi gimnazija je radila do 1898. godine kada je izgrađeno prvo krilo današnje zgrade .
Drugo krilo izgrađeno je 1902. godine i time je ovaj impozantni i čuveni objekt sagrađen u pseudomaurskom stilu , dobio današnji izgled . Gimnazija je svečano otvorena 26. oktobra 1893 godine kao prva ove vrste u Hercegovini . Otvorenju su prisustvovali muftija Ali ef. Džabić , mitropolit Serafim Perović , biskup Paskal Buconjić , , okružni predstojnik baron Isidor Benko , načelnik grada Mostara Ibrahim-beg Kapetanović Ljubušak , drugi odličnici svih vjera i ” svi činovnički staleži .” Okružni predstojnik baron Benko je istakao da se za gimnaziju morao najprije udariti temelj osnivanjem dovoljnog broja osnovnih škola u Hercegovini iz kojih će svake godine izlaziti dovoljan broj učenika za dalje školovanje u gimnaziji .
Na otvorenju gimnazije govorio je i načelnik grada Mostara Ibrahim-beg Kapetanović Ljubušak : ” Visoko poštovani gospodine okružni predstojniče ! U ime naroda mostarskog uzimam slobodu izraziti našu duboko urezanu zahvalnost na velikodušnom djelu , na licu otvaranja ovog zavoda . Uspostavljanjem velike gimnazije , koja će se državnijem troškom uzdržavati , udovoljeno je općoj narodnoj želji , te našem gradu pružena time u duševnom kao i materijalnom pogledu neprocjenjiva korist . Prva će dužnost gradskog poglavarstva biti unaprijed nastojanje za napredak ovog zavoda , a isto tako svakoga pojedinog građanina : da svojoj djeci blagodat više nauke ne uskrati . Hvala visokoj vladi imamo dakle u Mostaru dvije srednje škole koje pružaju dovoljno izobražavanja našoj mladeži . Za ovu blagodat nam je puno zahvaliti našim mjesnim oblastima i neumornoj brizi Vaše Velemožnosti , koji ste do sada uvijek savjesno za korišću i napretkom našega općinstva nastojali .
Osobito pak moramo zahvaliti velikodušnoj i očinskoj zahvalnosti Njeg. Preuzvišenosti gosp. ministra i visoke zemaljske vlade koji su neumorni u izvršavanju namjera Njegovog Veličanstva . Dopustite ,dakle ,gospodine okružni predstojniče , da u ime gradskog zastupstva i u ime cijelog mostarskog stanovništva kliknemo : Živjela Njeg.Preuzvišenost , gosp.ministar Kalaj , živjela visoka zemaljska vlada ! ” Dopisnik ” Bošnjaka “nije mogao sakriti razočarenje da se od ukupno preko 60 učenika , u prvi razred upisalo svega šest učenika islamske vjerispovijesti . Ljubuški Bošnjaci su slabo upućivali svoju djecu u mostarsku gimnaziju .
U prvoj godini rada gimnazije , školske 1893/1894. godine , od ukupno 68 , jedini učenik od ljubuških Bošnjaka bio je Mustafa Mahić .
U mostarskoj gimnaziji u periodu od 1903. do 1914. godine maturirali su :
Mujezinović Ejub , 1903 ,
Dizdarević Abdurezak , 1905 ,
Mahić Hasan , 1906 ,
Hadžalić Muhamed ? 1906 ,
Konjhodžić Salih , 1907 ,
Dizdarević Afan , 1910 ,
Hajdarević Mustafa ? , 1913 .
Za vrijeme prvog svjetskog rata gimnazija nije imala starije razrede. U periodu od 1919. do 1941. maturirali su :
Mahić Sulejman , 1919 ,
Omerhodžić Salih ?, 1919 ,
Simitović Hamid ? , 1919 , Sadiković Ahmed ,1919 ,
Bukovac Ahmed , 1920 ,
Muminagić Hasan , 1922 ,
Sadiković Enes , 1933 ,
Mahić Muhamed , 1940 .
Da bi se učenicima muslimanima koji žive van Mostara omogućilo školovanje u ovoj prvoj i jedinoj gimnaziji u Hercegovini , Vakufska uprava je 1897. godine u Mostaru otvorila konvikt ( đački dom , internat ) za te učenike . O otvaranju muslimanskog gimnazijalnog konvikta < Sarajevski list > piše : < Vakufska komisija je uz pripomoć zemaljske vlade 1. marta o. g. u Mostaru otvorila konvikt za gimnazijalce muhmedanske vjeroispovijesti , kojemu je nadstojnik ovdašnji namj. gimnazijalni učitelj Ali ef. Kadić .
Konvikt je smješten u vrlo zgodnoj kući i u njemu se đaci isto tako kao i u sarajevskom , snabdjevaju hranom i ostalim potrebnim stvarima . > Nastavak ovog teksta otkriva uzrok minornog učešća muslimanskih đaka u gimnaziji : < Dosad je upravo oskudica u prikladnim stanovima , gdje bi đak mogao i zgodno učiti i gdje bi bio pod nužnim nadzorom , koji bi ga mogao odavati od utjecaja zlog društva , odvraćala mnoge muhamedance iz vilajetskih kotara od toga , da šalju svoje sinove u gimnaziju , bojeći se da im se dijete u tuđem gradu ne pokvari …> Za otvaranje i rad konvikta najviše se zauzimao vakufski izaslanik Mehmed ef. Hulusi .
Vakufski konvikt je u periodu od 1897 do 1902. godine bio smješten u dvije zgrade vlasništva nasljednika Ibrahim-bega Kapetanoviča Ljubušaka u Begovoj ulici na Carini . U toku 1902.godine konvikt je premješten u Ričinu u jednu od zgrada Mujage Komadine i od 1914.godine poznat je kao Gajretov konvikt u Mostaru.U konvikt su primani samo učenici muslimani koji su pohađali gimnaziju . Konvikt se izdržavao od dotacija Vakufske direkcije u Sarajevu ( kirija za zgradu , oprema , plate i honorari , odijela i putni troškovi za siromašne pitomce , plata ljekara , liječenje pitomaca , itd. ) .
Mnogi podaci o mostarskom vakufskom konviktu za gimnazijalce-muslimane su do danas nepoznati . Hasandedić je zavirio u samo neke dokumente u arhivi Vakufskog povjerenstva u Mostaru i o pitomcima konvikta 1902. godine objavio rad u < Muallimu < 1955. i < Kabesu > 1996. godine . Prema tom fragmentarnom istraživanju , u toku 1902. godine u konviktu su boravila 33 pitomca , od toga 10 iz Ljubuškog :
Dalipagić Alija,
Dizdarević Abdurezak,
Dizdarević Afan,
Fazlinović Ahmed,
Hadžalić Muhamed,
Ibrulj Nezir,
Kapetanović Hajrudin,
Konjhodžić Salih,
Mahić Hasan
i Mahić Mehmed.
U periodu od 1897. do 1908. u konviktu su bili:
Dalipagić Ahmed ,
Muminagić Atif
Sadiković Hasan .
Svi pitomci koji su bili u ovom konviktu nisu završili gimnaziju . Neki su prekinuli , neki nastavili školovanje na fakultetima . Zna se da je izvjestan broj ljubuških Bošnjaka u to vrijeme pohađao gimnaziju u Sarajevu .
Lazarević N. Dopis . Školski vjesnik 1894 : 141-146 . Budućnost ili napredak Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini . Napisao i izdao Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak . Sarajevo , 1893 . Grupa autora : 75 godina gimnazije u Mostaru ( 1893-1968 ) . Mostar :Gimnazija < Aleksa Šantić > , 1968 . Sarajevski list 1893 : 131 : 2 . Bošnjak 1893 ; 44 : 1-2 . Bosanska pošta 1897 ; 33 : 3 . Sarajevski list 1897 ; 29 : 3 . Bosanska pošta 1897 ; 33 : 3 . Hasandedić H . Muslimanski gimnazijalni ( vakufski ) konvikt u Mostaru . Kabes 1996 ; 11 : 65 .
HALID SADIKOVIĆ