STJEPAN RADIĆ U LJUBUŠKOM

Stjepan Radić , najveći hrvatski seljački tribun , nije žalio truda , da u

svojoj političkoj aktivnosti posjeti i najmanja mjesta i drži govore . U

tome ga nisu mogli spriječiti ni šećerna bolest od koje je dugo godina

bolovao , niti duga i naporna putovanja . Kažu da je bio < sav od nerva , u

grču , stalno spreman da govori , agitira , propovijeda , da se bez umora

bori , da napada i da se brani > . Seljaci su ga voljeli jer je govorio

njihovim jezikom i o njihovim istinskim nedaćama , bez uvijanja . > Žestok ,

plah i temperamentan > , nikome nije ostajao dužan .

        Poslije jednog < zborovanja > u Dubrovniku i okolnim mjestima početkom 1926.

godine , Radić je u dva dana posjetio Čapljinu i Ljubuški , zatim Imotski i

još neka mjesta u zagorskoj Dalmaciji .

U Ljubuškom je dočekan kao niko prije i poslije njega . Dopisnik < Jugoslavenskog

lista > piše iz Ljubuškog 6. februara :

< Poslije Čapljine Stjepan Radić se dovezao automobilom u Ljubuški . Na ulazu u

mjesto dočekalo je Radića 160 konjanika sa 10 zastava . Od malte * do zborišta

podignuta su tri slavoluka , a s obje strane postavljen je gusti špalir seljaka .

Kod glavno slavoluka pozdravio je Radića g. Petar Džamonja . Uz njega su bile dvije

učenice , jedan seljačić i jedna seljančica . Tu su Radiću predstavljeni

predstavnici vlasti a zatim je Radić pješke otišao do tribine , gdje je održan zbor

, kojemu je prisustvovalo preko 10.000 ljudi i 400 konjanika sa 50 zastava . Sva

bliža i dalja okolica bila je na zboru .

Radić burno aklamiran govorio je o seljačkom pokretu , a zatim o monopolskoj upravi

i nedostacima iste , o nepravednoj procjeni duhana i nevoljama ovog radinog i

valjanog naroda .

Dalje je Radić govorio o značenju sporazuma i naglasio da je sreća za narod da na

čelu države ima Kralja Aleksandra , seljačkog sina i narodnog čovjeka ( dugotrajno

klicanje Kralju ) . Izručuje pozdrav Kralja i moli skupštinu da ga ovlasti da u ime

njegovo pošalje brzojavni pozdrav Njeg. Vel. Kralju , što se jednodušno prima .

Poslije govora priređene su Radiću velike ovacije .

Nakon zbora održan je banket za 100 uzvanika .

Samo nekoliko mjeseci kasnije Radić je morao odustati od zborovanja u Ljubuškom ,

Drinovcima i Posušju , zbog otvorenog nezadovoljstva ljubuških seljaka :

< Gospodine uredniče ! Ako želite razjasniti preokret u programu g. Stj.

Radića-naime njegovom odustajanju od najavljenog održavanja zborova u ljubuškom

srezu , evo u čemu leži ta njegova odustaja :

Kako je poznato , procjena duhana pri otkupu ove sezone nevjerovatno je niska-upravo

nikakova . Siromašni sadioci u ogromnoj većini vraćaju se sa prodaje duhana kućama

gladni , razočarani procjenom i bez pare u ruci . Mnogi i mnogi ostali su nakon

prodaje duhana još i dužni monopolskoj upravi za dug od primljenog predujma .

G.Radić nije kanio da prilikom zbora u Ljubuškom pogleda kako se otkupljuje duhan ,

nego odmah nakon zbora na brzu ruku otputovati automobilom dalje . To je narod

saznao i odlučio da g. Radića dočeka na cesti kod glavnih vrata otkupnog ureda u

Ljubuškom i da ga silom uvuče , da vidi kako se duhan procjenjuje .

Narod je svjestan da mu g. Radić ne može pomoći makar on imao još toliki broj

poslanika i zato je , bez ičije agitacije , počeo ostavljati g. Radića . Neka sela ,

svjesna da je njihovom lošem stanju među drugim faktorima kriva i jalova politika g.

Radića , spremala su se da ga dočekaju i malo neugodnim glazbalima .

O tim  pripremama saznale su još preostale pristaše g. Radića i o tome su

obavijestili okolinu Radićevu , a ova je na zgodan način djelovala na g. Radića i on

je odustao od obdržavanja daljih već najavljenih zborova koje je imao obdržavati u

Ljubuškom 22. o. mj. , u 10 sati , u Drinovcima u 2 sata , a na Posušju u 4 sata

poslije podne .

G. Radić se je vratio u uvjerenju da hrvatski katolički elemenat u Hercegovini stoji

i danas čvrsto uz njega kao onda kad je bio u zatvoru , ali će ga skori dani

uvjeriti da to nije baš tako . >

Vijest da je dvorski agent i poslanik vladine Radikalne stranke Puniša Račić 20.

juna 1928. godine u beogradskoj Skupštini ubio iz revolvera zastupnike Hrvatske

Seljačke Stranke Pavla Radića i dr Đuru Basaričeka i ranio Stjepana Radića u

Ljubuškom je odjeknula kao grom iz vedra neba . Dopisnik < Jugoslavenskog Lista > uz

Ljubuškog piše 23. juna :

< Prve vijesti koje su stigle u naše mjesto o nemilim događajima u Narodnoj

Skupštini , bile su i previše uveličane i manjkave . Govorilo se je da je bačena

bomba i ranjeno preko 25 narodnih poslanika , od kojih da je 5 mrtvih . Za čas se

ovaj glas pronio gradom , a poslije jednog sata već su počeli da dolaze seljaci iz

obližnjih sela i raspituju se šta je bilo u parlamentu ? Je li naš Radić živ i ko je

poginuo od nesmotrene šovenske razbojničke ruke .

Prvog časa su se stavili u sporazum mjesna organizacija HSS sa svim seoskim

organizacijama , a u koliko se momentano nije moglo doći u dodir sa svima selima ,

radi udaljenosti , to su otpremljeni izaslanici sa čvrstim uputama da se održi red i

mir i da svi budu strpljivi u očekivanju novih vijesti i direktive od vodstva

stranke . Rečeno je da će vođa Stjepan Radić i ako je u teškim mukama i pod

operacijom dati upute svome u ovom trenutku ožalošćenom narodu . Sutra rano cijelim

gradom su se razvile crne zastave na svim hrvatskim radnjama i privatnim kućama u

znak žalosti . Istoga dana su otposlate sažalnice vodstvu i porodicama poginulih .

Zvona na nadžupskoj crkvi na Humcu zvonila su dugo . Odslužene su zadušnice u

nadžupskoj crkvi na Humcu , kojima su prisustvovali svi Hrvati iz grada , te veliki

broj seljaka , a također i komesar općine g. Ibrahim Gujić , koji je prisustvovao

zadušnicama sa velikim brojem muslimana .

Za vrijeme zadušnica bile su sve hrvatske radnje u gradu zatvorene . Isto su tako

hrvatske radnje bile zatvorene i za vrijeme sprovoda pokojnika u Zagrebu i zvona

zvonila u nadžupskoj crkvi . Poslije zadušnica narod se mirno razišao svojim kućama

, a prije toga je bio sastanak u Hrvatskom Domu u Ljubuškom .

Još se florovi nisu skinuli ni za pokojnim Pavlem Radićem i dr Đurom Basaričekom kad

u Ljubuški stiže brzojav da je od posljedica ranjavanja od < iste ubojničke ruke >

preminuo Stjepan Radić u Zagrebu 8. augusta 1928. godine .

< Za čas bio je cio grad u crnini i žalosti , sve su se hrvatske radnje i privatni

stanovi najednom uvili u crninu <-piše ljubuški dopisnik 9. augusta 1928. godine .

Zvonjenje zvona na nadžupskoj crkvi je navješćavalo narodu u obližnjoj okolici smrt

vođe naroda.> Mjesna organizacija Hrvatske Seljačke Stranke sazvala je sjednicu u

Hrvatskom Seljačkom Domu u Ljubuškom da pripremi sve što je potrebno uraditi za

vrijeme velike narodne žalosti .

* Stjepan Radić ( 11. 7. 1871.-8. 8. 1928. ) , hrvatski političar , pisac i novinar

, lider opozicije u jugoslavenskoj monarhiji . Sa bratom Antunom osnovao 1904.

godine Hrvatsku seljačku pučku stranku . Njegova osnovna politička načela bila su

pacifizam , humanost i pravda . Vjerovao je u seljake , seljačku porodicu kao

osnovnu ćeliju države i moral baziran na religioznosti , bez klerikalizma .

* Malta-na ulazima u Ljubuški na tri mjesta bile su malte za ubiranje gradske

pristojbe .

Mirošević F. Radićevi govori u Dalmaciji 1926. godine . Rad. Zavoda povij. znan.

HAZU Zadru , sv. 50/2008. , str. 289-307 .

Šitin T. Stjepan Radić u Dalmaciji ( 1918-1928 ) . Rad. Zavoda povij. znan. HAZU

Zadar , sv. 42/2000 : 431-478 .

Šitin T. Prodor i pobjeda HSS u Dalmaciji ( 1923-1928 ) . Radovi-Zavod za hrvatsku

povijest , vol. 32-33. , 1999-2000 .

Radićevi zborovi u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 31 : 1. , od 7. februara .

Radić u Hercegovini . Večernja Pošta 1926 ; 1379 : 2. , od 8. februara .

A.B. O Radićevom zborovanju u Hercegovini . Jugoslavenski List 1926 ; 274 : 3. od

25. novembra .

M.M. Žalost u Ljubuškom . Jugoslavenski List 1928 ; 149 : 9. , od 23. juna .

MM. Dvomjesečna korota . Jugoslavenski List  1928 ; 152 : 2. , od 29. juna .

Smrt seljačkog tribuna . Večernja Pošta 1928 ; 2136 : 6. , od 8. augusta .

Ljubuški u crnini . Jugoslavenski List 1928 ; 190 : 3. , od 9. augusta .

Korota za pok. Stj.Radićem . Jugoslavenski List 1928 ; 202 : 3 .

HALID SADIKOVIĆ

1200 Posjeta 1 Posjeta danas