Kategorija: Ante Granic
Datum kreiranja petak, 11 Juni 2010 07:07
Datum posljednje izmjene petak, 11 Juni 2010 07:07
Objavljeno petak, 11 Juni 2010 07:07
Klikova: 3699
LJubuski je bio , ne tako davno , olicenje necega sto cini svijet svijetom .
Bila je to tocka na planeti u kojoj su se razlicitosti DRUGOG susretale kao RADOSTI .
RADOSTI koje cine zivot ljepsim , plemenitijim i kreativnijim . Nije bilo cudo da se odazivalo
na MOBE ( ispomocI ) kad se gradila kuca : katoliku , muslimanu , pravoslavnom ,
ili Jevreju… A posebno MOBE kad su se gradile ZAJEDNICKE KUCE , NAPRIMJER – DOMOVI KULTURE
po selima , koji danas zvrlje napusteni , ili pretvoreni u magazine i prodavnice . A
ti nasi ljudi , bili su NEPISMENI !
Boreci se stoljecima protiv sunca i kamena , muskarci su odlazili u svijet ne samo
da zarade , nego i da nauce .
Tako su LJubusaci ucili , dajuci sebe drugima – i naucili od tih DRUGIH ono sto je
najljudskije : naucili su
GRADITI MOSTOVE MEDJU SVJETOVIMA , tim vise sto su lutali i plutali svijetom –
kopnom i morem na sve cetiri strane . I to Svijetom koji je uvijek bio razlicit . Od tog svijeta
RAZLICITOSTI , oni su preuzimali ono sto je bilo dobro , i to dobro drugih ugradjivali u svoj mali , ljubuski svijet. Vidljiv i prosim okom ,ili nevidljiv – u njhovim dusama . Dovoljno bi bilo pogledati te bisere samo u posljednjihSTO GODINA .
Bilo ono sto oci vide , sto je dusa snivala i zapisala , ili sto se na grobljima sacuvalo .
Odolijevao je taj ljubuski realitet i svim potresima “iznutra”,( a toga je bilo ,
cesto , i na pretek ) , jer svaki Ljubusak koji je odlazio , on se vracao kao – CUDOTVORAC , noseci u bisagama BLAGO znanja koje je dijelio sa drugima .Cak i onima koji su IZNUTRA – KOCILI UZBRDO !
Neki od njih su se i ZENILI , i tako je stizalo i POSEBNO BLAGO – nase SNAJKE (ali
i zetovi ) koje su sa ” svojim LJUBUSACIMA”-dolazile i ostajale , ili se ponovo vracale . One su , mada dolazile sa svih svjetskih staza i bogaza , paralela ,meridijana i kulturnih SREDISTA RAZLICITOSTI , prihvatale i kamenitu , suhu zemlju kao i prkosne ljude – i ostajale tome ODANE .
I vijerne do kraja zivota . Bar to govore mnogi primjeri . Rijetke od njih smo
upoznali , mnoge nismo . Ali , to sto mnoge..nase SNAJKE nismo upoznali , to je nasa krivnja . A u njima , kao svjedokinjama,nalaze se najautenticniji otsjaji nase duse .
I prava ISTINA o nama – bilo da se radi o ljepoti , stranputicama , pohvalama , ili
kritikama !Svatko od VAS poznaje poneku od mnostva njih . Cesto , ne vise od njenog imena . A
one zasluzuju mnogo vise , mnogo – mnogo vise !
Jer , siguran sam , da vecina vas niste upoznali ENVERU , RUZICU , MEMNUNU , MARIOLU, ili MARIZ..!?
A gdje je jos mnostvo drugih . Onih koje su ljubavlju , umom – ne rijetko i
ljepotom , cinile ono sto se zove ” slag na tortu ” !
Eto , samo o nekima od njih – nasumice odabranih – vas ce vam reporter pokusati –
ISPRICATI PRICU !
————————————————————————————
ENVERA SARKIC – ” D I P L O M A T A OD Z A N A T A..”.
————————————————————————————
Na jednom prijemu u Ambasai Bosne i Hercegovine u Parizu , okupio se svijet – kao i
u svim slicnim prilikama .Na prekrasnoj pozivnici koju sam dobio , bilo je upisano i ime neke ENVERE ,diplomate . Pored imena Ambasadora .
Iznenadilo me njeno prezime . Tipicno – ljubusko prezime , ali – rekoh : mozda
takvih prezimena ima posvuda .
Kad je pozdravljala skup , plijenila je svojom ozbiljnoscu , stalozenoscu ,
nasmijanoscu – te diplomatskom odmjerenosci – i rjecitoscu iznad svega . Bila je to zena za koju bi se moglo reci da cini sve kako bi se -SVIDJELA DRUGIMA !
Svidjela se drugima – KAKO ONA , TAKO I ZEMLJA KOJU PREDSTAVLJA
.
-Sjetih se tada , uz smijesak , VINSTONA CERCILA koji je jednom napisao da su
diplomati- vrhunski intelektualci , poligloti ,koji su dobro placeni i poslani u inozemstvo da -” LAZU U KORIST SVOJE ZEMLJE.”…!
Pomislih – nije ova iz LJubuskog !..Prezime jeste , a ona nije ! Ili bi JA morao
promijeniti naocale . I malo “procisti usi” !
Upitah neke : Ko je ta zena ? Niko nije znao vise od onoga sto sam i sam znao , da
je ta ENVERA – diplomata !
Nabasah na covjeka koji mi se ucini kao dobra adresa za to pitanje , jer sam cuo
njegov naglasak – vidim HERCEGOVAC .
– ENVERA…pa to je moja supruga , gospodine !..
Bio je to Ahmed MAHIC .
Kasnije , kad smo se upoznali , shvatio sam da je ENVERA , zapravo , nasa LJUBUSKA
SNAJKA , koja se nije razlikovala ni po cemu od bilo koje rodjene LJubusanke . Kad nije diplomata , ( moram reci OD ZANATA ) , ona je prijatna , obicna dama ,zaljubljenica u LJubuski , domacica “par exelance” , povrtlar, prijatan sagovornik,upravo najbolji MODEL PRIJATELJA .
I model intelektualca koji se danas trazi .
Kako se zivot i ljudskost sastoje iz malih stvari – moram ovdje reci : ENVERA pravi
NAJLJEPSU LIMUNADU NA SVIJETU !
I nemojte da vas zavara naslov nase price : ENVERA je ostala E N V E R A i kad je
prestala biti S A R K I C , CRNOGORKA rodjena u TITOGRADU ( PODGORICA ) – i postala LJUBUSANKA – ENVERA MAHIC !..DIPLOMATA, trenutno u MINISTARSTVU
VANJSKIH POSLOVA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU . RADI KAO VAZAN SEF JEDNOG ODJELA
– i u ocekivanju rasporeda negdje u bijelom svijetu .
.
A KUCA U LJUBUSKOM ?
E – to vam je odmah iza CRKVE SVETE KATE .
Ali , sumnjam da cete je tamo naci . Diplomati su – stalno na putu ! A ono sto je
sigurno – kao i svake godine – bracni par MAHIC bice u PROMAJNI punih petnaest dana od 15. Augusta . Tako mi bar javljaju .
DOBRO DOSLI U PROMAJNU !
Nasa snajka CRNOGORKA se ne uklapa u onaj stereotip o ” lijenim CRNOGORCIMA” .
Naprotiv ! U kuci – nikad ziva mira : RADI ,stalno se vrti – sad je vidis…sad je ne vidis ! Kao da se igra skrivaca !
SKRIVALICA ?
Diplomata od zanata , zakljucih !
————————————————————————————
MARIOLA SARAJKA : ” N E P O Z N A T A U O T O K U “
————————————————————————————
Ovo je malo zapletena prica , krajnje delikatna , a mogla je biti i opasna . Kao i
svaka dobra prica ,ova ima originalan zaplet i – sretan kraj sa poucnom poentom ! Ali – nije ovo sada knjizevnost , ovo je zivot . Pa da ga i ispricamo :
Otac Ljubusak : SELAM ALEJKUM , a majka Bosanka : HVALJEN ISUS I MARIJA !..Jedina
poznata zemlja : BOSNA .
To je taj zaplet !
Ime : MARIOLA ! BOSANKA .
ON : IVAN , Hercegovac iz OTOKA – KOD VITINE . A to prici daje dodatni zaplet . I
sarm .Rasla i mastala o Ljubuskom – OCEVOM ZAVICAJU . A onda se jednom i osmjelila – i
dosla !.
Kad tamo : GROM IZ VEDRA NEBA , to jest – LJUBAV na prvi , i svaki drugi pogled .
I , kao sto i prilici kod ljubavi sa NEPOZNATIM – najprije se ljubav krila . Ali ,
ko ce to sakriti u Ljubuskom ?
I malo po malo – dodje taj haber i do sela OTOKA . A selo – ko selo ! Pocelo , kao
i obicno -” da ispira usta ” NEPOZNATOM !.
I JOS K TOME – SAMO ” POTENCIJALNOM SNAJKOM ” . E , to se bas na tom “stadiju
ljubavi” mora da – ZAUSTAVI ! Selo ko selo !
Dodatni razlog za to zaustavljanje : ZAGONETNO JOJ IME , A posebno- PREZIME!…Prezime : Uh – Boze nas sacuvaj i zakloni !…
..
.A kad su se , konacno , poceli vidjati javno- IVAN i MARIOLA su bili KAO “SLAG NA
TORTU” !…
NEGO – MARIOLA je , prije dolaska u OTOK , bila – kao DJEVICA MQARIJA : SVI SU O
NJOJ GOVORILI – A NIKO JE NIJE VIDIO !..
Ili bar NE u OTOKU !
Ni ime joj nisu znali izgovoriti – . Imenovali su je i dalje : NEPOZNATA ! I jos k
tome -BOSANKA ! UH !…
A kad je NEPOZNATA , konacno , dosla u OTOK – svi su odjednom – zanijemili . Prvo –
od ljepote !..A ljepota sve nesporazume , ponajprije neutralizira i umrtvi , a intiligencija ih (vremenom ) paralizira u potpunosti . A ogovarace razoruza . Mariola je , srecom , imala svo oruzje za to .
MARIOLA BOSANKA , imala je stas vite jele i ponos i ljepotu PAUNICE . NJeno ime se
nikada do tada nije culo u OTOKU .
A problem sa njenim imenom zakomplicirao se i iz obicnog razloga : Hercegovci to ime
nisu mogli korektno ni da izgovore !
Eto novog vraga – i to na kucnim vratima !
A kad je pocela da govori – muski su govorili da to nije zenska , nego muska pamet
i mudrost . Sa svima je postala bliska ,
ni jedne ruzne nikada nije izrekla – niti ju je neko cuo da o nekome ruzno govori.
Niko je nikada nije vidio namrgodjenu .
Njeno lice se pretvorilo u cvjetno i nasmijano PROLJECE ! Zatim : MATICAR , SVECENIK
, IKAVSKI IZGOVOR i NIZANJE DUVANA…
A potom je proslo mnogo PROLJECA , LJETA , JESENI I ZIMA od onog dana kada je
upitana , na zvanicnom mjestu , o njenom buducem prezimenu .
I kada je ona odgovorila : OD DANAS CU SE ZVATI – MARIOLA COLAK !
Tako je BOSANKA MARIOLA prihvatila Ivana , Otok , LJubuski i Herczgovinu kao neku –
SPASONOSNU OBALU . DO DANA DANASNJEGA .
A danas ?
Danas : KCERKA paunica – ljepotica , PRAVA MARIOLA iz mladosti. A SIN – COLAK !
Baka MIRA lijepi za unuka svoje djevojacko prezime , ali…ali…
U ljubuskom , radeci u banci – MARIOLA je postala marioneta za prijateljstva . Danas
je DIREKTORICA velikog , znamenitog ( i to treba reci )
SPORTSKOG CENTRA U MEDJUGORJU .
” RADIO MILEVE” , kojih uvijek ima , govore da ce se Mariola , sa obitelji ,
preseliti u SPLIT i poceti voditi nekoliko hotela i baviti se velikim ,
visekatnim KRUZERIMA (brodovima) koji pristaju u splitsku luku) . Ako tako bude –
nju Splicani nece moci nazivati BJELOCARAPANKOM ! Nema teorije .
Tesko je povjerovati da ce MARIOLA napustiti OTOK . Ona je tu odomacena i voljena ,
kao prava snajka koju je NEBO poslalo u OTOK .
A IVAN ?…STA JE SA IVANOM ?
Dok se podjednako vole “kao sto bijase na pocetku” , i kao sto javno pricaju – sve
ce biti u redu . Tesko je zamisliti da bude drugacije .
Posebno sto Mariola nije zaboravila ni BOSNU . Nije ona predstala biti MARIOLA
SARAJKA . IDE ONA I SA DJECOM REDOVNO U BOSNU .
I SA ZETOM KOD PUNICE . U tazbinu . Onako , kao sto govore HERCEGOVCI o tazbini :
” Ko nema zeta – nema ni magarca”..! ( Maskara hercegovacka )
ALI , MARIOLA je postala i – ” LJUBUSANKA NAD LJUBUSANKAMA ” . DRUGIM RIJECIMA ,
postala je – “MARIOLA DE LUX ” , koja je cak i seoske ogovarace prisilila da budu – “manji od makovog zrna” !
—————————————————————————————————
MEMNUNA CASKOVIC : “SAMAC SARAJEVO – TO JE NASA META..”.
—————————————————————————————————
O ovoj nasoj SNAJKI – LJUBUSANKI nije tesko pisati , ali ju je vrlo tesko – OPISATI !
Ponajprije zato sto joj je nemoguce pronaci neki NEDOSTATAK – neku FALINKU , MAHANU
– da bi smo , po obicaju , zenu
“DIGLI NA ALAKU ” !…Prvo zato sto bi ( u tom slucaju ) MEMNUNA , po navici , sve
to”sasjekla u korjenu”, i to na nacin kojim te rane ne zarastaju , nego samo BOLE i opominju . A opet , ako govorimo samo
o DOBROTI , INTILIGENCINI , LJUBAVI ,
HUMANIZMU , RJECITOSTI , REVOLUCIONARNOSTI , COVJEKOLJUBLJU – i tako redom , mogla
bi nam se desiti – LJUBOMORA drugih .
Pa da onda pocnemo od necega od cega nas nece zaboljeti glava : OD NJENOG ZAVICAJA .
Tu opet imamo problem mladih citalaca koji to nece moci razumjeti : daleko vrijeme , a jos dalji ljudi !… Nema veze – pocnimo sa stihovima , bili razumljivi , ili ne .
S A M A C S A R AJ E V O
T O J E N A SA M E T A
I Z G R A D I TI P R U G U
J O S O V O GA LJ E T A …
Kakav SAMAC , kakva meta , kakva pruga , kakva brzina i srklet ?…CUJ : “Jos ovoga
ljeta”.. ! Nego , okanimo se mi toga – onomu ko ne razumije – i koga interesira , neka mu objasne bake i nene u svojim pricama :
BILA JEDNOM JEDNA…i tako dalje .
.
A sto se tice SAMCA , to je BOSANSKI SAMAC – iz koga nam je dosla mlada , lijepa ,
naocita , pametna i radina cura , zvana
“
MEMNUNA CASKOVIC . Mozda je dosla onom prugom , a mozda i nije – tek ,” etotije u
LJUBUSKI “…!
“ZAMIRILA” je JEDNOGA i odlucila se ! ….A on , kao ” ljubuski maco” , kobajagi ,
kao-malo potulio glavu , ostalo mu od cestih silazaka sa brda u carsiju .
Ali , nije mu pomogla gluma . MEMNUNA BOSANKA napisala je tada u svoj DNEVNIK :
“DODJOH – VIDJEH – I POBIJEDIH” !!! ( I tri usklicnika ).
A onda “posa , dica” , skola , prilagodjavanje cudnoj sredini i jos cudnijim
ljudima – i govorima -” nesnosnim za bosansko uho “…Zatim – RAT !
Nezna se gdje je gore – u Ljubuskom , ili u SAMCU ?!.
.
IZBJEGLISTVO – U NJEMACKU …U NJEMACKU . A s tim – i uobicajene trzavice sa
bliznjim i daljim ! Posebno sa bliznjim ! I jadanje po novinama , u trazenju – izlaza !
.
SAZALIO SAM SE , naprosto – citajuci jedan njen clanak u novinama , za koje sam u
ratu pisao . I napisem joj pismùo , pismo ohrabrtenja – usprkos svemu . Usprkos svemu !
( ILI : UZ PRKOS SVEMU !? )…
I odgovorila mi je . Taj odgovor jos uvijek cuvam . A ono pismo u novinama koje sam
joj uputio , prestampao je , mnogo godina kasnije , i sayt : ljubusaci.com , i ono se i danas cita . I danas .
Nikada nisam mogao shvatiti – u cemu je magija toga pisma , da se ono i dans cita ?
I to u tolikom broju .
Dobrotom imama GERMICA , bio sam pozvan na jedan iftar , uprilicen u povodu
opravljanja vitinske dzamije ,
- tu sam prvi put sreo MEMNUNU CASKOVIC – pardon : MEMNUNU M A H I C !
- M A H I C , LJUBUSANKU , koja zasluzuje da udje u price pravih pisaca , a
ne samo u ovu moju amatersku pricu .
Zato sto je MEMNUNA , bas pravi model nase SNAJKE – LJUBUSANKE ! Jer , ona je SAMA
izgradila i prugu : SAMAC – SARAJEVO-LJUBUSKI !…
I vrlo sam ponosan sto sam je upoznao … I drago mi je sto se vratila iz
izbjeglistva . Zaista !
A ona je i primjer KAKO KUCA NE STOJI NA ZEMLJI – NEGO NA ZENI !…
I DOK M E M N U N E BUDE NA NOGAMA – ONA CE ICI NA KRILIMA !..
————————————————————————-
MARIZ HOHNER : ” NASA SNAJKA – PARIZANKA” !
————————————————————————-
On je prvo iz GRABOVNIKA , “pobiga priko granice” ! Tada je to bila “moda” , ko i
svaka moda – neko iz potribe , neko iz avanturizma .
I tako , dragovicu moj , momak pobiga , javija se – a poslin : od njega ni traga ni
glasa . Kako djava ne radi nista drugo , osim sto “seper zamece”,
otisa NIKICA MISETIC , zvani BONKIC negdi , ali se ne zna di . Jedna razglednica
dosla iz logora SAN SABO u Italiji , druga iz NJemacke – i kvit !
Unda – nema vise .!
Jedna godina , dvi godine , tri – pet : nista . Ivan BONKIC , otac , zabrine se
pravo , a mater svaki dan place . Posebno nocu .
Sta bi od covika – ziva ti Boga ?..
I tako , u placu i raspitivanju , prodje puni 14 godina ( i slovima cetrnest ) .
Nema NIKICE MISETICA – BONKICA , nema ga pa nema ! Ko zna di je !
A jednom , kad san dosa na godisnji odmor iz VRANCUSKE , eto mene od OTOKA prema
GRABOVNIKU autom , kad – pored puta – covik krci masklinom neku pustaru , go do pasa . Zastanem i vidim – IVAN MISETIC , zvani BONKIC , a
njegova zena – cupa travu . Stanem : Valjen Isus i Marija – kako ste Vi ?
Vazda Isus dobro kako ste.. ! I tako sidosmo . Side i zena , uplakana . I tako , ric
po ric – ric po ric :” Da nam , bolan , nisi negdi vidija NIKICU ?.”.
– Nisan , brte , ja ga slabo i znan , on je mlada generacija …znan da je bija malo
gluvoprdast i onako “malo na svoju ruku” , ne znan – ako nije otisa u politiku ?..
.
I tako se rastadosmo , sa priporukama , ako nesto saznan da javin …Zbogon !..Zbogon !
E sada , i mene ufatila “prpa” za NIKICU , a nikako da nadjem nacina kako da mu
doskocim . Mislin , nije se dite snaslo pa ga i stid . Bilo je taki puno .
Jednoga dana , kupin ja list FIGARO da trazin u oglasima stan , goni me zena da
kupimo . Kad tamo – u oglasima nadjem to sto trazim , a pise da se telefonira u agenciju IMOBILIE MISETIC !..Gledam dobro – je MISETIC , gospe mi
!…Neki je nas , a ja i zaboravija na BONKICA .
– ALO…ALO !..Javi se covik , a glas mu “nasa melodija”!..Unda : posto stan , kako,
di je to ? …Kaze – Novi grad CRETEIL , sedam kilometara od Pariza !..
I unda , pitan ja : jesi li ti JUGOS ? …Jesan , kaze on – naski …A jesi li
ERCEGOVAC ?..Sto posto – kaze on !
Dobro , da nisi iz GRABOVNIKA , covice ?…Jesan , brate – otkud VI znate za
Grabovnik ? – pita on.
-A da ti nisi NIKICA BONKIC , covice boziji ?
Jesan isukrstami- i glavom i bradom !
I tako – kupin ja u njega stan . Kazen mu da ga caca i mater traze , on suti .
Upoznaje me sa svojom zenom MARIZ , ljupkom damom koja mi se obradovala ,
jer BONKIC niti govori , niti romori o svojin korenima . Sin Ivan – cetri godine –
NASKI NI BEKNIT ! A ni zena MARIZ . To je bilo u ono vrime kad smo se
mi , stranci , tesko privikavali na zenska imena koja ne zavrsavaju na “a” !
I tako , da ne duljimo – javin ja u GRABOVNIK i pocese odlasci tamo – amo ! I godine
pocese prolaziti . Parizanka MARIZ se navikla na GRABOVNIK ,
svake godine – evotije ko narucena ! Ivan odrasta – naucija naski , ozenija se
Italijankom , dvije kceri vec : jedna sest , druga cetiri godine .
Obadvi govore francuski i italijanski , a hrvatski pomalo mucaju .
– Jos ove godine u GRABOVNIK i sve ce biti u redu – naucit ce od dice , kao i do
sada , kaze MARIZ .
A unda , ko grom iz vedra neba , najveca agencija za prodaju nekretnina u mome gradu
, izgubila je vlasnika . NIKOLA MISETIC , zvani BONKCIC ,obolija je od raka pluca i naprasno umra . Ali je ostavija testamenat sinu IVANU :
OBNOVITI MOJU RODNU KUCU KAO STO JE BILA U ORIGINALAU…
Obitelj MISETIC sada zivi pod dirigentskom palicom MARIZ MISETIC , dolazi svake
godine u Augustu misecu , a Ivan je obnovija kucu kao sto je caca i zelija . Ako budete prolazili kroz GRABOVNIK , odma usput – kuca , kao da je
zidana juce , a ima vise od sto i pedeset godina oko struka
NIKICA MISETIC , ZVANI BONKIC – pociva u miru na groblju u OTUNJU , tu u GRABOVNIKU .
Svi u GRABOVNIKU zovu MARIZ :” NASA SNAJKA – PARIZANKA ” .
A ona , pored zajednicke fotografije sa NIKICOM drzi i stihove gange prevedene na
francuski :
GRABOVNICE SELO NA VIDIKU
U TEBI SAM ZAMIRILA DIKU…
I zivot tece dalje . Kao i TREBIZAT koji protice kroz GRABOVNIK !
RUZICA – CICA K R A M A R – “LJEPOTICA IZ MALOG R I M A “
———————————————————————————-
Ovu najbolje poznajem . Svi je hvale , a ja mislim : ” TA MENE NEMOZE ZAPASTI !”
A bilo joj je petnaestak godina , meni dvadeset i pet . Dijete , takoreci . Onda ja
kazem : Bogati , pratit cu je – pa , kad bude prava cura – vidicemo .
Nisam smio ni pristupit .
I tako su tekli dani . I noci , u mislima na C I C U !..A nikada s njom ni rici !
Prvi put veza – i BRUKA !..Velika GOSPA na STUPU , “Malom Rimu”, puno svita . I ona –
osamnaest godina . Meni oci stale ! Kazem jednom svom drugu , njenom rodjaku :
– Hajde , bolan , upoznajme sa ovom curom – tri godine mislim na nju , a ona NISTA !
I covjek poslusa . Kad evotoga sa porukom : KAKAV JE TO MOMAK KOJI CURU TRAZI –
PREKO POSREDNIKA ? To je izreceno u MALOM RIMU , kako zovu STUP .
I tako ja opet “izvisim”. Ali se nedam : DOCE MACA NA VRATANCA – KAD TAD !
I prolazi vrime .
I susreti bez pozdrava . Sve do jednoga dana : MENI TRIDESET I JEDNA – NJOJ
DVADESET I JEDNA . Mjesto dogadjaja : tramvajska stanica STUP . Vidim – na stanici
ONA . Ceka … :Dobar dan – dobar dan !..Odgovor studentice matematike je vrlo precizan
pozdrav – i mek , ako ne i srdacan . Uh , Bogati – eto meni sanse !
Udjosmo u tramvaj pun ljudi i uhvatismo se za rukohvate , jedno do drugoga .Tramvaj
podje i , u punoj brzini , zakoci – cura CICA “posrnu” , uhvati se meni oko stuka , a licm
OCI U OCI !
Ja kazem ( NA UHO ) : DABOGDA SE CIJELI ZIVOT ZA MENE DRZALA !..
Cura iskolaci oci .
I tako – nakon pet mjeseci – VJENCANJE . Sklapanje braka pred maticarem u NOVOM
SARAJEVU –
( ” Odatle si – odakle ti je i zena ” )..Moj vjencani KUM bio je i jedan “musliman”
iz Ljubuskog , SARAJLIJA .
On je vrlo vazan momenat u mojoj prici . Seret – onako “ljubuska liska”, ne mogu mu
ni ime recii , jer i dan danas ga ” proklinjem ” na jedan te isti nacin : KUD GA DJAVA NAME NAMIRI…
A to je bilo ovako . Svatovi u VITINI , preciznije u GRABOVOM VRELU . Sve lijepo i
dobro – po seljacki .
– Boze , je li ovo ANDJEO ili cura – govorile su zene !
Sve je bilo po seljacki ,kao sto je bilo “po seljacki” da svatovi , onako kolektivno, odu u VITINU , na kafu .
—
EPILOG
———–
Sve ima svoj kraj , ali ova prica je izuzetak . Njoj je ovdje – samo pocetak .
Nase snajke lJubusanke su brojne . Kao sto su i njihove dobrote brojne .Za mene –
Cicine posebno !…
Pa , BUJRUM , dragi citaoci !..Spomenite i VI neku od njih !.