Hamdija

Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja ponedjeljak, 12 Mart 2012 08:32
    Datum posljednje izmjene srijeda, 14 Mart 2012 19:41
    Objavljeno ponedjeljak, 12 Mart 2012 08:32
    Klikova: 786

hamdlalic

Nedam,jednostavno da se lik Hamdije Mesihovica(1929-2006) iz Vitine prepusti zaboravu.Osjecamo kao da nikada nije otisao,da je tu medju nama.A,dobro bi bilo da je stvarno tako,da cujemo mudrost,da cujemo pamcenje,da cujemo iskustvo i ljubav koju je ”rasipao” po Vitini,Ljubuskom,Mostaru,zapadnoj Hercegovini,Splitu,Ljubljani,Sarajevu i svugdje gdje se kretao.

Hamdija je rodjen 1929.godine u familiji Ahmeta i Sadije rodjene Dizdarevic.Sadija je pored Hamdije rodila Muju(1928-1987),Mugdima(1934),Vezirku ud.Smajlovic koja zivi u Banja Luci,Sazu ud.Ibrahimagic(Tuzla) i Mijasu ud.Hafizovic(Norveska).Mnogoclana porodica koja je porodila intelektualce i doktore nauka diljem Bosne i Hercegovine!.

lalica4

Hamdija je zavrsio serijatsku gimnaziju u Sarajevu,a nakon toga je pohadjao Trgovacku akademiju(1945-1948).Radni odnos je zasnovao 1949.godine,a od 1950.godine se nalazio u trgovinskom preduzecu ”Polet” Ljubuski.Hamdija nikada nije bio clan KPJ/SKJ,ali i pored toga bivao je direktor i komercijalista.Pogadjate,jer je bio sposoban kao komercijalista koji je prevazilazio granice nase ”zlibine”.Penzioniran je kao zaposlenik ”Hepok-a”.

Hamdija se ozenio sa Ruhijom rodjenom Gujic.Ona je kcerka javnog publiciste,historicara i pisca Kasima Gujica,koji je ubijen za vrijeme II svjetskog rata u Zagrebu.Hamdija i Ruhija su roditelji sina Dzemala(Dzemice) i Dzenane.Nazalost,Dzemica je prerano umro 2005.godine,a Dzenana zivi u Sarajevu u zvanju specijaliste stomatologije.

  1. je jedna iz galerije uspjesnih ljubusko-vitinskih dama.

Svoju sklonost ka nauci i znanju je iskazivala jos u osmogodisnjoj skoli.Bila je ucenica nase gimnazije u Ljubuskom i imao sam zadovoljstvo predavati njenoj generaciji  jednu godinu i tada uociti njene stvaralacke potencijale koji su daljnjim skolovanjem dosli do punog izrazaja.

Svi mi,ljubusaci i vitinjani,rado se sjecamo Dzemice.Nismo mogli da ga ne vidimo i ne susretnemo prilikom boravaka u Vitini.Uvijek je bio srdacan u nastupu,postavljajuci uobicajena pitanja i zadovoljavajuci se brzo odgovorima odlazio bi nekim svojim putem trazeci sopstveni smisao.

Hamdija je bio nenadmasan trgovac.U tom svijetu svi su ga znali i postovali.Dovoljno je bilo da se pokaze Hamdijin potpis na ”cedulji” i vrata su ti bila otvorena.Njegove preporuke su isle za nove traktore,freze,nove ”mercedese” od Ljubljane,preko Zemuna do Zagreba,Sarajeva,Potisja,Novog Sada…Sve njegove preporuke su bile za njegove ”vitinjane”,ljubusake i zitelje okolnih sela u nasoj komuni.U njegovo trgovacko doba,kao sto je poznato,bile su prisutne nestasice gotovo svih proizvoda zbog ”dogovorne ekonomije”,ali ako je bila ”preporuka” Hamdije, svi su dobijali zeljeni proizvod,jer je iza ”cedulje” stajala licnost sa integritetom i postovanjem svojih kolega.

Znaju to Vitinjani,i oni iz susjednih sela,bolje nego autor ovih redova,ali kao da ponekad u vremenu naidju ”talasi zaborava” koji opet nesto drugo kazuju.Takvih nigdje nije bilo 1993.godine,kada je Hamdija krenuo u egzil prema Splitu.Na granici je vracen pod cinicnim izgovorom,da je ”Dzemica vojni obveznik”.Hamdija se vratio nazad u Vitinu,ali  drugi put Dzemica nije bio ”vojni obveznik”!

Hamdija je dosao u Split,u kojem je proveo 5-6 godina.U tom gradu je imao prijatelja dr.Bogdana Simunica(hirurga),koji je nekada radio kao lijecnik u Vitini.Naravno,Hamdija je placao stanarinu i kada su se iscrpile rezerve novca preselio se kod kcerke u Sarajevo(1999).

fikoiham

Posljednji covjek  koji je trebao napustiti Vitinu  je Hamdija upravo zbog njegova odnosa i suradnje sa katolickim zivljem u Vitini i susjednim selima.Takodjer,njegov polubrat po ocu Sabit  Mesihovic je pri kraju II svjetskog rata,kada se ”cesljala” Gornja Vitina od strane Ozne,u svoj dom primio porodicu Gavrana,koji su ostali u njihovoj kuci 3-4 mjeseca.Kakvu bol nanosi zaborav!

Oni koji su cinili njegovo drustvo u Vitini,obilazili su Hamdiju u Splitu ili su bili sa njim u kontaktu na druge nacine.To su bili vecinom prosvjetni radnici iz Vitine:Jerko Artukovic,Branko Prlic,Asim Mesihovic,Nikica Siljeg,Jure Juric (Filin),Rudo Milicevic…Hamdija je njegovao medjureligijska i gradjanska druzenja>Njegovo prijateljstvo sa uvazenim Stankom Siljegom je ponos Vitine.Tom prijateljstvu su ton davali i Stankova supruga Vida i njihova djeca Ksenija i Nikica.U tom druzenju ”frcale” su anegdotalne dosjetke,sale,sarm i iskricavost!

Po dolasku u Sarajevo,Hamdija je skoro izgubio vid,jer su ocni zivci stradali zbog visokog pritiska.Gubitak Dzemice(2005) Hamdija je tesko podnio.To je bio uvod i u njegov odlazak.Godinu dana kasnije prisustvovali smo i Hamdijinoj dzenazi(2006) u Sarajevu!

Njegova porodica moze biti ponosna na svoga brata,supruga i oca,na svoga Hamdiju.Ostavio je svjetleci trag u Vitini barem onoj generaciji koja je bila njegov suvremenik.Oni ce pricati o Hamdiji,a najvise ce pricati njegova djela,djela koja je ostavio i ostvario u svojoj Vitini.

Nedam da se zaboravi lik monumenta zvanog Hamdija Mesihovic i to i jeste cilj ovoga teksta.

Hamdija i Teufik-Fiko Mesihovic

2395 Posjeta 2 Posjeta danas