Nase Snajke Ljubusanke

Kategorija: Ante Granic    
    Datum kreiranja petak, 11 Juni 2010 07:07
    Datum posljednje izmjene petak, 11 Juni 2010 07:07
    Objavljeno petak, 11 Juni 2010 07:07
    Klikova: 3699

AnteGranic

LJubuski je bio , ne tako davno , olicenje necega sto cini svijet svijetom .
Bila je to tocka na planeti u kojoj su se razlicitosti DRUGOG susretale kao RADOSTI .
RADOSTI koje cine zivot ljepsim , plemenitijim i kreativnijim . Nije bilo cudo da se odazivalo
na MOBE ( ispomocI ) kad se gradila kuca  : katoliku , muslimanu , pravoslavnom ,
ili Jevreju… A posebno MOBE  kad su se gradile ZAJEDNICKE KUCE , NAPRIMJER – DOMOVI KULTURE
po selima , koji danas zvrlje napusteni , ili pretvoreni u magazine i prodavnice . A
ti nasi ljudi , bili su NEPISMENI !
Boreci se stoljecima protiv sunca i kamena , muskarci  su odlazili u svijet ne samo
da zarade , nego i da nauce .

Tako su LJubusaci ucili , dajuci sebe drugima – i naucili od tih DRUGIH ono sto je
najljudskije : naucili su
GRADITI MOSTOVE MEDJU SVJETOVIMA , tim vise sto su lutali  i plutali svijetom –
kopnom i morem na sve cetiri strane . I to Svijetom koji je uvijek bio razlicit . Od tog svijeta
RAZLICITOSTI , oni su preuzimali ono sto je bilo dobro , i to dobro drugih ugradjivali u svoj mali , ljubuski svijet. Vidljiv i prosim okom ,ili nevidljiv – u njhovim dusama . Dovoljno bi bilo pogledati te bisere samo u posljednjihSTO GODINA .
Bilo ono sto oci vide , sto je dusa snivala i zapisala , ili sto se na grobljima sacuvalo .

Odolijevao je taj ljubuski realitet i svim potresima “iznutra”,( a toga je bilo ,
cesto , i na pretek ) , jer svaki Ljubusak koji je odlazio , on se vracao kao – CUDOTVORAC , noseci u bisagama BLAGO znanja koje je dijelio sa drugima .Cak i onima koji su IZNUTRA – KOCILI UZBRDO !

Neki od njih su se i ZENILI , i  tako je stizalo i  POSEBNO BLAGO – nase SNAJKE (ali
i zetovi ) koje su sa ” svojim LJUBUSACIMA”-dolazile i ostajale , ili se ponovo vracale . One su , mada dolazile sa svih svjetskih staza i bogaza , paralela ,meridijana i kulturnih SREDISTA RAZLICITOSTI  , prihvatale i kamenitu , suhu zemlju kao i prkosne ljude – i ostajale tome ODANE .

I vijerne do kraja zivota . Bar to govore mnogi primjeri . Rijetke od njih smo
upoznali , mnoge nismo . Ali , to sto mnoge..nase SNAJKE nismo upoznali , to je nasa krivnja . A u njima , kao svjedokinjama,nalaze se najautenticniji otsjaji nase duse .

I prava ISTINA o nama – bilo da se radi o ljepoti , stranputicama , pohvalama , ili
kritikama !Svatko od VAS poznaje poneku od mnostva njih . Cesto , ne vise od njenog imena . A
one zasluzuju mnogo vise , mnogo – mnogo vise !

Jer , siguran sam , da vecina vas niste upoznali ENVERU , RUZICU , MEMNUNU , MARIOLU, ili MARIZ..!?

A gdje je jos mnostvo  drugih . Onih koje su ljubavlju , umom  – ne rijetko i
ljepotom , cinile ono sto se zove ” slag na tortu ” !

Eto , samo o nekima od  njih – nasumice odabranih – vas ce vam reporter pokusati –
ISPRICATI  PRICU !

————————————————————————————
ENVERA  SARKIC – ” D I P L O M A T A  OD  Z A N A T A..”.
————————————————————————————

Na jednom prijemu u Ambasai Bosne i Hercegovine u Parizu , okupio se svijet – kao i
u svim slicnim prilikama .Na prekrasnoj pozivnici koju sam dobio , bilo je upisano i ime neke ENVERE ,diplomate . Pored imena Ambasadora .
Iznenadilo me njeno prezime . Tipicno – ljubusko prezime , ali – rekoh : mozda
takvih  prezimena ima posvuda .

Kad je pozdravljala skup , plijenila je svojom ozbiljnoscu , stalozenoscu ,
nasmijanoscu – te diplomatskom odmjerenosci – i rjecitoscu iznad svega . Bila je to zena za koju bi se moglo reci da cini sve kako bi se -SVIDJELA DRUGIMA !

Svidjela se drugima – KAKO ONA , TAKO I ZEMLJA KOJU PREDSTAVLJA
.
-Sjetih se tada , uz smijesak , VINSTONA CERCILA koji je jednom napisao da su
diplomati-   vrhunski intelektualci , poligloti ,koji su dobro placeni i poslani u inozemstvo da -” LAZU U KORIST SVOJE ZEMLJE.”…!

Pomislih – nije ova iz LJubuskog !..Prezime jeste , a ona nije ! Ili bi JA morao
promijeniti naocale . I malo “procisti usi” !
Upitah neke : Ko je ta zena ? Niko nije znao vise od onoga sto sam  i sam znao ,  da
je ta ENVERA –  diplomata !

Nabasah na covjeka koji mi se ucini kao dobra adresa za to pitanje , jer sam cuo
njegov naglasak – vidim HERCEGOVAC .

– ENVERA…pa to je moja supruga , gospodine !..

Bio je to Ahmed MAHIC .

Kasnije , kad smo se upoznali , shvatio sam da je ENVERA , zapravo , nasa LJUBUSKA
SNAJKA , koja se nije razlikovala ni po cemu od bilo koje rodjene LJubusanke . Kad nije diplomata , ( moram reci OD ZANATA ) , ona je prijatna , obicna dama ,zaljubljenica u LJubuski , domacica “par exelance” , povrtlar,  prijatan sagovornik,upravo najbolji MODEL PRIJATELJA .

I model intelektualca koji se danas trazi .
Kako se zivot i ljudskost sastoje iz malih stvari –  moram ovdje reci : ENVERA pravi
NAJLJEPSU LIMUNADU NA SVIJETU !

I nemojte da vas zavara naslov nase price : ENVERA je ostala  E N V E R A  i kad je
prestala biti S A R K I C , CRNOGORKA rodjena u TITOGRADU ( PODGORICA ) – i postala LJUBUSANKA – ENVERA MAHIC !..DIPLOMATA, trenutno u MINISTARSTVU

VANJSKIH POSLOVA BOSNE I HERCEGOVINE U SARAJEVU . RADI  KAO VAZAN SEF JEDNOG ODJELA
–  i u ocekivanju rasporeda negdje u bijelom svijetu .
.
A KUCA U LJUBUSKOM ?

E – to vam je odmah iza CRKVE SVETE KATE .

Ali , sumnjam da cete je tamo naci . Diplomati su – stalno na putu ! A ono sto je
sigurno – kao i svake godine –  bracni par MAHIC bice u PROMAJNI punih petnaest  dana od 15. Augusta . Tako mi bar javljaju .

DOBRO DOSLI U PROMAJNU !

Nasa snajka CRNOGORKA se ne uklapa u onaj stereotip o ” lijenim CRNOGORCIMA” .
Naprotiv ! U kuci – nikad ziva mira : RADI ,stalno se vrti – sad je vidis…sad je ne vidis ! Kao da se igra skrivaca !

SKRIVALICA ?

Diplomata od zanata , zakljucih !

————————————————————————————
MARIOLA  SARAJKA : ” N E P O Z N A T A   U   O T O K U “
————————————————————————————

Ovo je malo zapletena prica , krajnje delikatna , a  mogla je biti i opasna . Kao i
svaka dobra prica ,ova ima originalan zaplet i – sretan kraj sa poucnom poentom ! Ali  –  nije ovo sada knjizevnost , ovo je zivot . Pa da ga i ispricamo :

Otac Ljubusak : SELAM ALEJKUM , a majka Bosanka : HVALJEN ISUS I MARIJA !..Jedina
poznata zemlja : BOSNA .

To je  taj zaplet !

Ime : MARIOLA ! BOSANKA .

ON : IVAN , Hercegovac iz OTOKA – KOD VITINE . A to prici daje dodatni zaplet . I
sarm .Rasla i mastala o Ljubuskom – OCEVOM ZAVICAJU . A onda se jednom i osmjelila – i
dosla !.
Kad tamo : GROM IZ VEDRA NEBA , to jest – LJUBAV na prvi , i svaki drugi pogled .

I , kao sto i prilici kod ljubavi sa NEPOZNATIM – najprije se ljubav krila . Ali ,
ko ce to sakriti u Ljubuskom ?

I malo po malo – dodje taj haber i do sela OTOKA  . A selo – ko selo ! Pocelo , kao
i obicno -” da ispira usta ”  NEPOZNATOM !.

I JOS K TOME – SAMO ” POTENCIJALNOM  SNAJKOM ” . E , to se bas na tom “stadiju
ljubavi” mora da – ZAUSTAVI ! Selo ko selo !

Dodatni razlog za to zaustavljanje : ZAGONETNO JOJ  IME , A posebno- PREZIME!…Prezime : Uh – Boze nas sacuvaj i zakloni !…
..
.A kad su se , konacno , poceli vidjati javno- IVAN i MARIOLA su bili KAO “SLAG NA
TORTU” !…

NEGO –  MARIOLA je , prije dolaska u OTOK , bila – kao DJEVICA MQARIJA : SVI SU O
NJOJ GOVORILI – A NIKO JE NIJE VIDIO !..

Ili bar NE u OTOKU !

Ni ime joj nisu znali izgovoriti – . Imenovali su je i dalje  : NEPOZNATA ! I jos k
tome -BOSANKA ! UH !…

A kad je NEPOZNATA , konacno , dosla u OTOK – svi su odjednom – zanijemili . Prvo –
od ljepote !..A ljepota sve nesporazume , ponajprije neutralizira i umrtvi , a intiligencija ih (vremenom ) paralizira u potpunosti . A ogovarace razoruza . Mariola je , srecom , imala svo oruzje za to .

MARIOLA BOSANKA , imala je stas vite jele i ponos i ljepotu PAUNICE . NJeno ime se
nikada do tada nije culo u OTOKU .

A problem sa njenim imenom zakomplicirao se i iz obicnog razloga : Hercegovci to ime
nisu mogli korektno ni da izgovore !

Eto novog vraga – i to na kucnim vratima !

A kad je pocela da govori – muski  su govorili da to nije zenska , nego muska pamet
i mudrost . Sa svima je postala bliska ,

ni jedne ruzne nikada nije izrekla – niti ju je neko cuo da o nekome  ruzno  govori.
Niko je nikada nije vidio namrgodjenu .

Njeno lice se pretvorilo u cvjetno i nasmijano PROLJECE ! Zatim : MATICAR , SVECENIK
, IKAVSKI IZGOVOR i NIZANJE DUVANA…

A potom je  proslo mnogo PROLJECA , LJETA , JESENI I ZIMA  od onog dana kada je
upitana , na zvanicnom mjestu , o njenom buducem prezimenu .

I kada je ona odgovorila : OD DANAS CU SE ZVATI – MARIOLA COLAK !

Tako je BOSANKA MARIOLA prihvatila Ivana , Otok , LJubuski i Herczgovinu kao neku –
SPASONOSNU OBALU . DO DANA DANASNJEGA .

A danas ?

Danas : KCERKA  paunica – ljepotica , PRAVA MARIOLA  iz mladosti.  A  SIN – COLAK !
Baka MIRA lijepi  za unuka svoje djevojacko prezime , ali…ali…

U ljubuskom , radeci u banci – MARIOLA je postala marioneta za prijateljstva . Danas
je DIREKTORICA velikog , znamenitog ( i to treba reci )

SPORTSKOG CENTRA U MEDJUGORJU .

” RADIO MILEVE”  , kojih uvijek ima , govore da ce  se Mariola , sa obitelji ,
preseliti u SPLIT i poceti voditi nekoliko hotela i baviti se velikim ,

visekatnim KRUZERIMA (brodovima) koji pristaju u splitsku luku) . Ako tako bude –
nju Splicani nece moci nazivati BJELOCARAPANKOM ! Nema teorije .

Tesko je povjerovati da ce MARIOLA napustiti OTOK . Ona je tu odomacena i voljena ,
kao prava snajka koju je NEBO poslalo u OTOK .

A IVAN ?…STA JE SA IVANOM ?

Dok se podjednako vole “kao sto bijase na pocetku” , i kao sto javno pricaju  – sve
ce biti u redu . Tesko je zamisliti da bude drugacije .

Posebno sto Mariola nije zaboravila ni BOSNU . Nije ona predstala biti MARIOLA
SARAJKA .  IDE ONA  I SA DJECOM REDOVNO U BOSNU .

I SA ZETOM  KOD PUNICE . U tazbinu . Onako , kao sto govore HERCEGOVCI o tazbini :
” Ko nema zeta – nema ni magarca”..! ( Maskara hercegovacka )

ALI , MARIOLA je postala i  – ” LJUBUSANKA NAD LJUBUSANKAMA ” . DRUGIM RIJECIMA ,
postala je – “MARIOLA DE LUX ” , koja je cak i seoske ogovarace prisilila da budu – “manji od makovog zrna” !

—————————————————————————————————
MEMNUNA  CASKOVIC : “SAMAC SARAJEVO – TO JE NASA META..”.
—————————————————————————————————

O ovoj nasoj SNAJKI – LJUBUSANKI nije tesko pisati , ali ju je vrlo tesko – OPISATI !

Ponajprije zato sto joj je nemoguce  pronaci neki NEDOSTATAK – neku FALINKU , MAHANU
–  da bi smo , po obicaju , zenu

“DIGLI NA ALAKU ” !…Prvo zato sto bi ( u tom slucaju ) MEMNUNA , po navici , sve
to”sasjekla u korjenu”, i to na nacin kojim  te rane ne zarastaju , nego samo BOLE i opominju . A opet , ako govorimo samo
o DOBROTI , INTILIGENCINI , LJUBAVI ,

HUMANIZMU , RJECITOSTI , REVOLUCIONARNOSTI , COVJEKOLJUBLJU – i tako redom , mogla
bi nam se desiti – LJUBOMORA drugih .

Pa da onda pocnemo od necega od cega nas nece zaboljeti glava : OD NJENOG ZAVICAJA .
Tu opet imamo problem mladih citalaca koji to nece moci razumjeti : daleko vrijeme , a jos dalji ljudi !… Nema veze – pocnimo sa stihovima , bili razumljivi , ili ne .

S A M A C  S A R AJ E V O

T O   J E   N A SA   M E T A

I Z G R A D I TI   P R U G U

J O S   O V O GA   LJ E T A …

Kakav SAMAC , kakva meta , kakva pruga , kakva brzina i srklet ?…CUJ : “Jos ovoga
ljeta”.. ! Nego , okanimo se mi toga – onomu ko ne razumije –  i koga interesira , neka mu objasne bake i nene u svojim pricama :
BILA JEDNOM JEDNA…i tako dalje .
.
A sto se tice SAMCA , to je BOSANSKI SAMAC –  iz koga nam je dosla mlada , lijepa ,
naocita , pametna i radina cura , zvana

MEMNUNA CASKOVIC . Mozda je dosla onom prugom , a mozda i nije – tek ,” etotije u
LJUBUSKI “…!

“ZAMIRILA” je  JEDNOGA  i odlucila se ! ….A on , kao ” ljubuski maco” , kobajagi ,
kao-malo potulio glavu , ostalo mu od cestih silazaka sa brda u carsiju .

Ali , nije mu pomogla gluma . MEMNUNA BOSANKA napisala je tada u svoj DNEVNIK :
“DODJOH – VIDJEH – I POBIJEDIH” !!! ( I tri usklicnika ).

A onda  “posa , dica” , skola , prilagodjavanje cudnoj sredini i jos cudnijim
ljudima – i govorima  -” nesnosnim za bosansko uho “…Zatim – RAT !

Nezna se gdje je gore – u Ljubuskom , ili u SAMCU ?!.
.
IZBJEGLISTVO – U NJEMACKU …U NJEMACKU . A s tim – i uobicajene trzavice sa
bliznjim i daljim ! Posebno sa bliznjim ! I jadanje po novinama , u trazenju – izlaza !
.
SAZALIO SAM SE , naprosto – citajuci jedan njen clanak u novinama , za koje sam u
ratu pisao . I napisem joj pismùo , pismo ohrabrtenja – usprkos svemu . Usprkos svemu !

(  ILI : UZ  PRKOS  SVEMU !? )…

I odgovorila mi je . Taj odgovor jos uvijek cuvam . A ono pismo u novinama koje sam
joj uputio , prestampao je , mnogo godina kasnije , i  sayt : ljubusaci.com , i ono se i danas cita . I danas .

Nikada nisam mogao shvatiti – u cemu je magija toga pisma , da se ono i dans cita ?
I to u tolikom broju .

Dobrotom imama GERMICA , bio sam pozvan na jedan iftar , uprilicen u povodu
opravljanja vitinske dzamije ,

  1. tu sam prvi put sreo MEMNUNU CASKOVIC – pardon : MEMNUNU  M A H I C !
  2. M A H I C , LJUBUSANKU  , koja zasluzuje da udje u price pravih pisaca , a
    ne samo u ovu moju amatersku pricu .

Zato sto je MEMNUNA , bas  pravi model nase SNAJKE – LJUBUSANKE ! Jer , ona je SAMA
izgradila i prugu : SAMAC – SARAJEVO-LJUBUSKI !…

I vrlo sam ponosan sto sam je upoznao … I drago mi je sto se vratila iz
izbjeglistva . Zaista !

A ona je i primjer KAKO KUCA NE STOJI NA ZEMLJI – NEGO NA ZENI !…

I DOK  M E M N U N E  BUDE NA NOGAMA – ONA CE ICI NA KRILIMA !..

————————————————————————-
MARIZ HOHNER : ” NASA SNAJKA – PARIZANKA” !
————————————————————————-
On je prvo iz GRABOVNIKA , “pobiga priko granice” ! Tada je to bila “moda” , ko i
svaka moda – neko iz potribe , neko iz avanturizma .

I tako , dragovicu moj , momak pobiga , javija se – a poslin : od njega ni traga ni
glasa . Kako djava ne radi nista drugo , osim sto “seper zamece”,

otisa NIKICA MISETIC , zvani BONKIC negdi , ali se ne zna di . Jedna razglednica
dosla iz logora SAN SABO u Italiji , druga iz NJemacke – i kvit !

Unda – nema vise .!

Jedna godina , dvi godine , tri – pet : nista . Ivan BONKIC , otac , zabrine se
pravo , a mater svaki dan place . Posebno nocu .

Sta bi od covika – ziva ti Boga ?..

I tako , u placu i raspitivanju , prodje puni  14  godina ( i slovima cetrnest ) .
Nema NIKICE MISETICA – BONKICA , nema ga pa nema ! Ko zna di je !

A jednom , kad san dosa na godisnji odmor iz VRANCUSKE ,  eto mene od OTOKA prema
GRABOVNIKU  autom , kad – pored puta – covik krci masklinom neku pustaru , go do pasa . Zastanem i vidim – IVAN MISETIC , zvani BONKIC , a
njegova zena – cupa travu . Stanem : Valjen Isus i Marija – kako ste Vi ?

Vazda Isus dobro kako ste.. ! I tako sidosmo . Side i zena , uplakana . I tako , ric
po ric – ric po ric :” Da nam , bolan , nisi negdi vidija NIKICU ?.”.

– Nisan , brte , ja ga slabo i znan , on je mlada generacija …znan da je bija malo
gluvoprdast i onako “malo na svoju ruku” , ne znan – ako nije otisa u politiku ?..
.
I tako se rastadosmo , sa priporukama , ako nesto saznan da javin …Zbogon !..Zbogon !

E sada , i mene ufatila “prpa” za NIKICU , a nikako da nadjem nacina kako da mu
doskocim . Mislin , nije se dite snaslo pa ga i stid . Bilo je taki puno .

Jednoga dana , kupin ja list FIGARO da trazin u oglasima stan , goni me zena da
kupimo . Kad tamo – u oglasima nadjem to sto trazim , a pise da se telefonira u agenciju IMOBILIE MISETIC !..Gledam dobro – je MISETIC , gospe mi
!…Neki je nas , a ja i zaboravija na BONKICA .

– ALO…ALO !..Javi se covik , a glas mu “nasa melodija”!..Unda : posto stan , kako,
di je to ? …Kaze – Novi grad CRETEIL , sedam kilometara od Pariza !..

I unda , pitan ja : jesi li ti JUGOS ? …Jesan , kaze on – naski …A jesi li
ERCEGOVAC ?..Sto posto – kaze on !

Dobro , da nisi iz GRABOVNIKA , covice ?…Jesan , brate – otkud VI znate za
Grabovnik ? – pita on.

-A da ti nisi NIKICA BONKIC , covice boziji ?

Jesan isukrstami-  i glavom i bradom !

I tako – kupin ja u njega stan . Kazen mu da ga caca i mater traze , on suti .
Upoznaje me sa svojom zenom MARIZ , ljupkom damom koja mi se obradovala ,

jer BONKIC niti govori , niti romori o svojin korenima . Sin Ivan – cetri godine –
NASKI NI BEKNIT ! A ni zena MARIZ . To je bilo u ono vrime kad smo se
mi , stranci , tesko privikavali na zenska imena koja ne zavrsavaju na “a” !

I tako , da ne duljimo – javin ja u GRABOVNIK i pocese odlasci tamo – amo ! I godine
pocese prolaziti . Parizanka MARIZ se navikla na GRABOVNIK ,

svake godine – evotije ko narucena ! Ivan odrasta – naucija naski , ozenija se
Italijankom , dvije kceri vec : jedna sest , druga cetiri godine .

Obadvi govore francuski i italijanski , a hrvatski pomalo mucaju .

– Jos ove godine u GRABOVNIK i sve ce biti u redu – naucit ce od dice , kao i do
sada , kaze MARIZ .

A unda , ko grom iz vedra neba , najveca agencija za prodaju nekretnina u mome gradu
, izgubila je vlasnika . NIKOLA MISETIC , zvani BONKCIC ,obolija je od raka pluca i naprasno umra . Ali je ostavija testamenat sinu IVANU :
OBNOVITI MOJU RODNU KUCU KAO STO JE BILA U ORIGINALAU…

Obitelj MISETIC sada zivi pod dirigentskom palicom MARIZ MISETIC , dolazi svake
godine u Augustu misecu , a Ivan je obnovija kucu kao sto je caca i zelija . Ako budete prolazili kroz GRABOVNIK , odma usput – kuca , kao da je
zidana juce , a ima vise od sto i pedeset godina oko struka
NIKICA MISETIC , ZVANI BONKIC – pociva u miru na groblju u OTUNJU , tu u GRABOVNIKU .

Svi u GRABOVNIKU zovu MARIZ :” NASA SNAJKA – PARIZANKA ” .

A ona , pored zajednicke fotografije sa NIKICOM drzi i stihove gange prevedene na
francuski :

GRABOVNICE SELO NA VIDIKU
U TEBI SAM ZAMIRILA DIKU…

I zivot tece dalje . Kao i TREBIZAT koji protice kroz GRABOVNIK !

RUZICA – CICA  K R A M A R – “LJEPOTICA IZ MALOG  R I M A “
———————————————————————————-

Ovu najbolje poznajem . Svi je hvale , a ja mislim : ” TA MENE NEMOZE ZAPASTI !”
A bilo joj je petnaestak godina , meni dvadeset i pet . Dijete , takoreci . Onda ja
kazem : Bogati , pratit cu je – pa , kad bude prava cura – vidicemo .
Nisam smio ni pristupit .

I tako su tekli dani . I noci , u mislima na C I C U !..A nikada s njom ni rici !
Prvi put veza – i BRUKA !..Velika GOSPA na STUPU , “Malom Rimu”, puno svita . I ona –
osamnaest godina . Meni oci stale ! Kazem jednom svom drugu , njenom rodjaku :
– Hajde , bolan , upoznajme sa ovom curom – tri godine mislim na nju , a ona NISTA !
I covjek poslusa . Kad evotoga sa porukom : KAKAV JE TO MOMAK KOJI CURU TRAZI –
PREKO POSREDNIKA ? To je izreceno u MALOM RIMU , kako zovu STUP .

I tako ja opet “izvisim”. Ali se nedam : DOCE MACA NA VRATANCA – KAD TAD !
I prolazi vrime .
I  susreti bez pozdrava . Sve do jednoga dana : MENI TRIDESET I JEDNA – NJOJ
DVADESET I JEDNA . Mjesto dogadjaja : tramvajska stanica STUP . Vidim – na stanici
ONA . Ceka … :Dobar dan – dobar dan !..Odgovor studentice matematike je vrlo precizan
pozdrav – i mek , ako ne i srdacan . Uh , Bogati – eto meni sanse !
Udjosmo u tramvaj pun ljudi i uhvatismo se za rukohvate , jedno do drugoga .Tramvaj
podje i , u punoj brzini , zakoci – cura CICA “posrnu” , uhvati se meni oko stuka , a licm
OCI  U OCI !
Ja kazem ( NA UHO ) : DABOGDA SE CIJELI ZIVOT ZA MENE DRZALA !..
Cura iskolaci oci .

I tako – nakon pet mjeseci – VJENCANJE . Sklapanje braka pred maticarem u NOVOM
SARAJEVU –
( ” Odatle si – odakle ti je i zena ” )..Moj vjencani KUM bio je i jedan “musliman”
iz Ljubuskog , SARAJLIJA .
On je vrlo vazan momenat u mojoj prici . Seret – onako “ljubuska liska”, ne mogu mu
ni ime recii , jer i dan danas ga  ” proklinjem ” na jedan te isti nacin : KUD GA DJAVA NAME NAMIRI…

A to je bilo ovako . Svatovi u VITINI , preciznije u GRABOVOM VRELU . Sve lijepo i
dobro – po seljacki  .
– Boze , je li ovo ANDJEO ili cura – govorile su zene !
Sve je bilo po seljacki ,kao sto je bilo “po seljacki” da svatovi , onako kolektivno, odu u VITINU , na kafu .


EPILOG
———–
Sve ima svoj kraj , ali ova prica je izuzetak . Njoj je ovdje – samo pocetak .
Nase snajke lJubusanke su brojne . Kao sto su i njihove dobrote brojne .Za mene –
Cicine posebno !…
Pa , BUJRUM , dragi citaoci !..Spomenite i VI neku od njih !.

  

1543 Posjeta 1 Posjeta danas